Piše: Daniel Remanni
Nakon svega što se dogodilo zadnjih osam godina, potrebno se zapitati što se događa u glavama stanovnika Dalmacije i odakle tolika nebriga za njihovu budućnost i budućnost njihove djece, unučadi…
Ne znam jesu li brojna događanja proteklih nekoliko godina, od dva premlaćivanja koordinatora DDF-a preko paljenja dalmatinskih zastava i ubojstva 80ak pripadnika dalmatske nacionalnosti, definitivno slomila nadu i oduzela energiju prodemokratskih i prodalmatinskim političkim čimbenicima u Dalmaciji ili oni namjerno slabo ili nikako reagiraju na udarce koje Dalmacija i Dalmatini trpe zadnjih osam godina te time čine ogromnu grešku?
Uvijek me je zanimalo tko su ti ljudi u političkim strankama koji smatraju kako je napisati jedno priopćenje u kojem će se izraziti sablažnjavanje nad ponižavanjem Dalmacije, dovoljno? Priopćenja se napišu, pročitaju, ponekad objave (ako je medij kome ste ga poslali suglasan s onim što u njemu piše, a čast izuzecima koji drže do objektivnosti) i potom zaborave. Gdje je reakcija?
Nadalje, uvijek me je zanimalo tko su ti ljudi izvan političkih stranaka, ti obični ljudi, koji smatraju kako je ne vidjeti ono što se događa oko njih cool. Čak više cool nego li staviti nogu na zid i ispijati na galone piva dnevno ispred lokalnog dućana. Život prolazi mimo njih dok se mračne situacije događaju. Oni izbezumljeni i jadni ne vide realne događaje, zaboravili su na život, a time izostaju i reakcije.
Moramo li biti politički istomišljenici kako bismo zajednički reagirali na činjenicu kako dalmatinski seljaci i boduli nisu zadovoljni viješću kako će se prodati na tisuće hektara najkvalitetnijeg zemljišta? Zar je bitno za koga ste dali glas na izborima? Ljudi nisu zadovoljni. Naši ljudi, seljaci iz Dalmatinske Zagore, Bukovice, Ravnih Kotara i Konavala, baš kao i boduli s dalmatinskog škoja nisu zadovoljni.
Zar nikome nije palo na pamet razgovarati s njima? Javno podržati našu dalmatinsku sirotinju? Gdje je nova Dalmatinska akcija, gdje je Torcida, gdje su ljudi iz Hajduka? Zašto šute? Tko ih sada vodi, tko ih predstavlja? Tko predstavlja Dalmaciju? Tko predstavlja stanovnike Dalmacije? Priopćenja? Dvominutni nastup na Skupštini stranke ili organizacije? Zar je to sve što imate ponuditi?
Dok se protivnici Dalmacije i njezinog postojanja organiziraju bolje nego ikada ranije, ovdje nedostaje reakcija. Nedostaje prava, zajednička reakcija stanovnika Dalmacije; Dalmatina i Dalmatinaca, Dalmatini i Dalmatinki lišena svake ideološke i stranačke pripadnosti, političkog stava o nekoj drugoj temi, lišena simpatija koje imamo ili nemamo jedni prema drugima u nekim drugačijim situacijama. Nadam se kako ćemo svi ozbiljno razmisliti o tome, jer uzaludna je reakcija – kuloarsko čavrljanje, bez pravog dogovora i organizacije.
Jedino tko ovdje reagira su dvije prodalmatinske inicijative, koje, zbog shizofrenije dalmatinskog bića i bezobraznosti istog, još uvijek ne mogu postati relevantan politički čimbenik. To su: Dalmatinski demokratski forum (DDF) i Dalmatinski klub (DK). Ove dvije inicijative jedine su koje upozoravaju na realno stanje u dalmatinskom društvu i koje imaju rješenja da dovesti stanje u Dalmaciji u red. Unatoč njihovoj kvaliteti ljudi i njihovoj političkoj mudrosti, stanovnici Dalmacije NE ŽELE prepoznati njihov rad. Njima je draži jeftini antidalmatinski populizam koji ne vodi nikakvim promjenama, već im cementiraju antidalmatinsku kleronacističku vlast koja guši ovu regiju već desetljećima.
Akcija vraćanja naziva dalmatinskih ulica po ustaškim zločincima pravi je primjer populističkog vođenja politike. Vođenja ove nasilne populističke politike mogli smo se nagledati devedesetih, ali oni koji je vode – vode je. Rade na tome i ide im onako kako žele, po planu. Reakcija? Izostala! Opet su reagirali isključivo iz DDF-a i DK-a.
Opetovana priopćenja, kavanske rasprave ovdašnjih političara i nezainteresiranost građana za temu, jer oni dakako imaju većih problema ovih dana. Posjetitelji Ultra Europe festivala imat će se sljedeće godine čime zanimati i zabavljati. Osim provodom i obilaskom grada, kada stignu u Dalmaciju morat će učiti tko su Mile Budak, Rafael Boban, Vjekoslav „Max“ Luburić i Jure Francetić! Uz to, vidjet će revizionističke grafite krcate lažnih informacija o Frani Tenti i drugim ustaškim koljačima. A nije isključeno kako će odozgora stići naredba da Ultra Festival bude proustaški festival. Možda na njemu zareve i Marko Perković.
Što je najbolje od svega, policija, iako je to njezina zakonska obveza – ne reagira. Kada su u listopadu 2019. pretukli koordinatora DDF-a Vedrana Bralića – policija nije reagirala, kada su ga pretukli u kolovozu 2022. nije reagirala, kada su u rujnu ove godine pretukli Majdu Iris Stefanelli – policija nije reagirala. Isto tako, sustav ne reagira na 90 ubijenih pripadnika, od velikohrvatske klero-neonacističke vlasti nepriznate, dalmatske nacionalnosti.
Dok pišem ovaj tekst saznajem za novi šamar svima nama. Dalmatska zastava, Frarijeva bicolaura ponovo je spaljena. Dalmacija je još jednom ponižena. Tako unakažena, zastava je okačena na ulazna vrata stana Orlandini u Splitu. Dalmatinski klub (DK) i Dalmatinski demokratski forum (DDF) će prirodno reagirati, ali pitam se hoće li to učiniti i druge političke opcije koje sebe nazivaju prodalmatinskima? Hoće li reagirati građani? Novinari? Mediji? Policija?
Puko prenošenje informacije neće dati nikakav rezultat. Ovdje se također ne radi o političkoj orijentaciji, Klubu, Forumu, nacionalnosti ili nečemu drugom. Zar se ne osjećate loše zbog ovakvog čina? Zar se ne osjećate kao da vas neko vuče za nos, a vi se mirite s tim jer osjećate kako je reakcija posao i obaveza nekog drugog?
Ponižavanje dalmatske zastave trebalo bi zaboljeti svaku normalnu građanku i svakog normalnog građanina Dalmacije. Ako to ipak nije slučaj, onda ste podignuli bijelu zastavicu i predali s na milost i nemilost antidalmatinskoj kleronacističkoj vlasti. Policija bi trebala uhititi počinioce, ali svi ostali moraju govoriti o ovome i osuditi ovaj sramotan čin. Tu drugog rješenja nema. Otvorite oči. Reagirajte.
Comments