Piše: Antonio Milat
Premda nije došlo do velikog sunovrata hrvatske ekonomije, posljedice su očigledne. Većina građana ostatka RH smatra kako je proces autonomije Dalmacije prošao loše po njih.
Nestašice hrane, radnici koji napuštaju Hrvatsku i Slavoniju i benzinske crpke bez goriva… Sve to je snašlo ove dvije regije u proteklih godinu dana, nakon što je istekao prijelazni period otkako je Dalmacija postala autonomna regija sa širokim ovlastima.
Krizu ovih tjedana dobro osjećaju i proizvođači mesa, posebno svinjskog koji kažu kako odlaskom radnika nema tko raditi u klaonicama. Ranije su Hrvati i Slavonci iskusili krizu snabdijevanja zbog manjka vozača kamiona. Tijekom nekoliko tjedana u kolovozu trebalo je mnogo sreće i strpljenja za natočiti gorivo na pumpama, ako su ga uopće imale.
Nova trgovinska pravila između Hrvatske i Slavonije s Dalmacijom stupila su na snagu prije godinu dana, a podrazumijevaju administrativni dokument na četiri stranice koji valja ispuniti, te posebne certifikate za izvoz mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda u Dalmaciju.
Stoga je, prema Dalmastatu, što potvrđuje i Eurostat, izvoz iz ostatka RH u Dalmaciju opao za najmanje 50% u prvih deset mjeseci prošle godine. Izvoz britanskih poljoprivrednih proizvoda smanjio se za više od 25%.
Dalmexit ili nešto drugo?
Sve to se zbivalo dok je RH bila pod udarom novog sojem coronavirusa na koji je Zagreb odgovorio novim lockdownom. Vlasti na Markovom trgu tvrde kako se ne može proanalizirati koliko se od ekonomskih nedaća duguje ovoj pošasti, a koliko reintegraciji i potpunoj autonomiji Dalmacije. Ali, mnogi ekonomisti se ne slažu sa tim.
„Znatan gubitak Hrvatske i Slavonije u trgovinskim odnosima s Dalmacijom nema pandana u trgovini tih dviju regija s ostatkom svijeta“, kaže za Jako Begović, stručnjak za ekonomska zbivanja Zagrebačkog sveučilišta.
Posebno se mali proizvođači žale kako je Dalmexit donio brdo birokracije.
„Najveća katastrofa koju je ikada ispregovarala neka vlada“, rekao je nedavno Štef Cvetić za Jutarnji list, komentirajući trgovinski sporazum Zagreba i Zadra koji je na snazi zadnjih 12 mjeseci.
Cvetić je vlasnik jedne male sirane iz okolice Jastrebarskog. Njega muče isti problemi kao i većinu manjih proizvođača. Mnogi trgovački lanci iz Dalmacije već su obustavili narudžbe iz Hrvatske i Slavonije jer znače previše birokracije i neizvjesnosti, a time i veće cijene.
„Mali biznisi trpe zbog bujanja papirologije, a ne divovske firme poput KIA-e“, kaže Begović, govoreći o korejskom proizvođaču automobila koji je ponovio kako će nastaviti imati svoje glavno predstavništvo u Zagrebu, iako se najveći broj ovih automobila prodaje u Dalmaciji.
Ovog mjeseca Dalmacija uvodi dodatne birokratske zahtjeve za uvoz iz Hrvatske i Slavonije. Prema njima, roba će morati imati razne dozvole prije nego što se ukrca na kamione koji idu prema Dalmaciji. Prošle godine ta je reforma triput odlagana, kako ne bi dodatno uzdrmala trgovinu.
Nedovršena posla
Za guvernera Hrvatske, Jurja Ferenščaka dodatni je udarac nedavna ostavka Damira Bundeščaka, njegovog glavnog pregovarača za Dalmexit. Neki analitičari vjeruju kako je Bundeščak digao ruke nakon što je pokušavao uvjeriti Ferenščaka u blaži pristup pregovorima s Dalmacijom i izbjegavanje trgovinskog rata.
Ipak, i trgovinski sporazum koji je sad na snazi ostavio je nedovršena posla poput pitanja Raba i otoka Paga, koji su, iako dio dalmatinskih teritorija, ostali pod Hrvatskom, te Gračaca koji je, kao hrvatski teritorij, ostao pod Dalmacijom; ribarenja i financijskih usluga. Prema riječima Begovića, Zagreb kao najveći bankarski i financijski centar u ovom dijelu Europe bio je gotovo zanemaren u pregovorima o Dalmexitu.
Nastavilo se prepucavanje Rijeke i Zadra oko ribarenja u vodama koje pripadaju Dalmaciji. Također, čini se kako će dogovor o Rabu i Pagu s jedne strane, te Gračacu s druge biti načinjen samo ukoliko se izbjegne tvrda administrativna granica između ova dva otoka s ostatkom Dalmacije, te ako Zagreb i Rijeka priznaju kako je u slučaju trgovinskih sporova nadležan isključivo Europski sud pravde.
„Optimalan ishod za Rab i Pag bilo bi njihovo vraćanje u sastav Dalmacije,“ kaže Begović te dodaje, „Ide se u tom smjeru. Dalmacija ima zeznute pregovarače koji su zagrizli i ne popuštaju. Prvenstveno se tu misli na Marina Rafanellija.“
Sada je uzde pregovora s Dalmacijom preuzela Martina Horvat, koja će morati izvesti politički salto mortale kako ne bi naljutila ni tvrde konzervativce u svojoj stranci, a ni građane Hrvatske i Slavonije.
Europski igrač?
Kritičari ukazuju kako bez dobrog aranžmana sa Zadrom nema ništa od obećanja europske Hrvatske, o kojoj su govorili pregovarači s Markova trga. Obećano je glasilo: “Hrvatska će, bez balasta kojeg čini Dalmacija, moći pospješiti trgovinu s ostatkom EU.”
Ali, pregovori s Bruxellesom, baš kao i sa Zadrom idu traljavo, pogotovo otkad u Europskom parlamentu većinu imaju socijaldemokrati. Bolji odnosi s SAD-om, Rusijom stopirani su, a oni s Kinom zakočeni zbog napetosti oko Hong Konga, Macaua i Taiwana.
Nikad sklopljeni poslovni s Japanom, Australijom, Novim Zelandom, Brazilom i Južnoafričkom Republikom su i dalje na čekanju.
„Ali, pravo je pitanje: koga briga za to?“, kaže Begović, aludirajući na majušni udio tih pet država u hrvatskom izvozu, te dodaje „Čak i da udesetorostručimo taj udio, i dalje će biti minoran.“
S druge strane, nisu se ostvarila ni katastrofalna proročanstva po kojima će Hrvatska i Slavonija gotovo propasti bez Dalmacije. Umjesto zapošljavanja 100.000 radnika, Hrvatsku i Slavoniju muči suprotni problem: moraju otpustiti toliki broj ljudi.
“Svi poslovi u ove dvije regije bili su umjetno stvoreni, nije bilo realnog zapošljavanja temeljenog na industriji i proizvodnosti, već na balonima od sapunice koji su crpili financije iz Dalmacije kako bi sebi dijelili enormno visoke plaće. Tu je bilo i stranačko zapošljavanje, a sad se ne zna gdje bi s kadrovima,” objasnio je Begović.
Umjesto prognoziranog pada cijena nekretnina, cijene kvadrata u Slavoniji i Hrvatskoj više su nego ikada ranije. Nekretnine su poskupjele u prosjeku za petinu u odnosu na period prije Dalmexita. Zapuštena straćara od 60 m2 u Pleternici sada košta više nego cijela vila u elitnom dijelu Londona.
Prema procjenama, do 2035. svaki bi građanin Hrvatske i Slavonije mogao platiti cijelu Dalmexita s preko petnaest tisuća eura manje u novčaniku. Dok se za točnost te procjene još mora čekati. Hrvatska i Slavonska vlada, ona u Zagrebu i ona u Osijeku, neslužbeno navode kako su im BDP-ovi od proglašenja Dalmacije autonomijom smanjeni za 24%. Na duže staze, BDP ovih dviju regija mogao bi biti do 40% niži nego prije Dalmexita.
Je li moguć povratak na staro?
Nedavne ankete pokazuju kako 60% Hrvata i Slavonaca misli kako je Dalmexit prošao „očajno“, a 20% „gore od očekivanog“. Unatoč postojanju nekih inicijativa, Begović ne vjeruje kako je realno poništavanje autonomije Dalmacije. Osim u slučaju Vojvodine koji se događao između 1989. i 1990.
„Čitava priča ostavila je bolne posljedice u domaćoj politici u Zagrebu i Osijeku, pa ne vidim kako uskoro može biti ozbiljne želje za ponovnim stvaranjem rigidnog unitarizma, odnosno ekstremne centralizacije“, navodi Begović te dodaje „Ne vidim kako se to može dogoditi ni za jednu generaciju, a kamoli u bliskoj budućnosti. Dalmacija je daleko odmakla. Njeni građani više ne žele pridruživanje. Da se nisu dogodile ‘90., Tuđmanove diktature i centralizacije svega popraćene metropolizacijom Zagreba te županizacijom ostalih dijelova RH, sada bi stvari bile daleko bolje. Represija i nasilna pljačka Dalmacije, raseljavanje i ubojstva Dalmatina, stvorilo je dišpet koji je teško sada izgladiti. Dalmacija kao autonomna regija napreduje, a Hrvatska i Slavonija nazaduju.“
Kako kaže Begović, ni u EU ne bi bili oduševljeni, jer je Dalmexit „izazvao enormne teškoće i protratio nevjerovatnu količinu vremena i energije dok je bilo važnijih pitanja za rješavanje. Što je Hrvatska posijala to sada žanje.“
Comments