Piše: Loredana Simoni
Zato se u Dalmaciji nerijetko mogu čuti pitanja poput onih ima li u Dalmaciji više građanske opozicije, postoji li osjetniji postotak onih koji situaciju promatraju drugačije u odnosu na službeno javno mnijenje i kakva je uopće budućnost Dalmacije?
Ta smo pitanja postavili akteru političkog života u dijelu Dalmacije koja se nalazi u sastavu, zadnjih dana prevruće, Crne Gore i dobro upućenom poznavatelju prilika na Balkanu, jezikoslovcu koji za naš portal piše popis dalmatskih prezimena u Crnoj Gori, Bojanu Kavagjaru.
Iako je naš sugovornik iz susjedstva, nije teško pogoditi odakle bi razgovor počeo – od 15. kolovoza i zahtjeva prodalmatinskih inicijativa o izjašnjavanju kao Dalmatin/ac na popisu stanovništva koji je započeo prošlog ponedjeljka. Kavagjaro ističe kako na sve gleda s velikom zebnjom. Pita se, ne podsjeća li sve, zapravo, na popis stanovništva 1991.
“Bojim se rata, jer kada on krene, ne počne odmah sa žrtvama. Počinje pripremama koje mogu trajati neko vrijeme. A ako je rat već počeo, apeliram na sve neka ga odmah zaustave dok nije pala prva žrtva. Ići đonom na nečiju nacionalnost, kao što je HDZ krenuo na dalmatsku, paljenja dalmatinske Frarijeve zastave, fizički napad jednog od koordinatora DDFa prije skoro dvije godine… Zar sve to ne podsjeća na događaje koji su prethodili popisu stanovništva 1991. godine s tom razlikom što su tada žrtve bili pripadnici srpske nacionalnosti”, pita se Kavagjaro.
Sve što se događa i što će se događati u Dalmaciji, rezultat je onoga što se već duže vremena događa u Hrvatskoj*. Zbog fašističke vlasti koja već 31 i pol godinu, bez ikakvog legitimiteta vlada Republikom Hrvatskom*, a samim time i onim dijelom Dalmacije koji se nalazi u sastavu te države, ta je regija izgubila prerogative regionalnosti, koji su čak i za vrijeme Jugoslavije bili premali i postavljeni na smanjenom teritoriju.
“To se potvrđuje daljnjim izjavama vrlog hrvatskog premijera i još vrlijeg predsjednika države, Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića koji su jasno rekli, kako nema regionalizacije i decentralizacije u RH, kako Dalmacija nikada nije postojala kao ni njena nacionalnost i njen jezik. Zastupnica HDZ-a u Europskom Parlamentu, Sunčana Glavak također je izjavila kako je Dalmacija izmišljeni termin psihički poremećenih osoba. To je rekla ona koja redovito u svojoj kući u Varaždinu obavlja grupnjake s vojnicima. To nam govori kako moralno niske osobe, koje cijeli život nisu ništa radile, do li se uhljebljivali i štitili kriminalce najgore vrste, imaju nešto za reći o ljudima koji brane interese regije, čiji se interesi već 36 godina sustavno, organizirano planski i maliciozno gaze. Dovoljna je izjava, u to vrijeme, predsjedničkog kandidate Zorana Milanovića, pa da bude jasno da se vrši pritisak, ako ne i izravnog uplitanja politike u institucije koje bi trebale biti neovisne, posebno u slučaju Dalmacije”, smatra Kavagjaro.
Dodaje kako se od 15. kolovoza 2021. službeni Zagreb napokon javno izjasnio o tome što misli o Dalmaciji.
“Ne ulazim u to tko je što sve rekao, koje su nacionalnosti i kakve su im biografije, ali sve to predstavlja neprimjereno ponašanje najviših glava jedne države – o Dalmaciji, regiji koja hrani cijelu RH, a u njoj ljudi doslovno gladuju. I u tome je bilo dosta likovanja onih koji su se odlučili na takav potez. Na kraju, izjave službenika iz drugih stranaka upravo potvrđuju tezu o antidalmatinskom narativu unutar hrvatske političke scene. Dalmatini*/Dalmatinci* imaju pravo, osnovno ljudsko pravo na izjašnjavanje o svojoj nacionalnosti onako kako oni to osjećaju”, objašnjava Kavagjaro.
Kada je riječ o pogledima na situaciju u Dalmaciji iz Crne Gore, Kavagjaro naglašava kako je HDZova falsifikat mašinerija odradila svoje.
“Sve što se događa i što će se događati u Dalmaciji, nadam se bez žrtava, rezultat je onoga što se već duže vremena događa u Hrvatskoj. A događa se ponovo euforija o ugoženosti Hrvata koju direktno generira fašistoidni HDZov režim. A to znači agresiju na države u kojima žive Slaveni katolici, prije svega na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, te na Srbiju, kako bi sve “hrvatske zemlje” ušle u sastav Velike Hrvatske. Jer, ako želite upravljati Slavenima katolicima, onda trebate i okupirati dijelove država u kojima isti žive ili im unijeti etničke podjele država narodnog karaktera. Ta politika je opasna jer može dovesti do krvavih sukoba i do toga da se cijeli jedan narod proglasi problemom”, nastavlja objašnjavati Kavagjaro.
„Dalmacija je idealna prilika kako bi se, preko crkve i priče o ugroženosti hrvatskog naroda, Dalmatini potpuno asimilirali svim raspoloživim sredstvima iz zagrebačkih visokih fašo-nacističkih krugova. Budalaština! Jer, ne poznaju ni Dalmaciju ni Dalmatine. Nije dalmatska nacija nastala kako bi bila asimilirana, već je nastala i postoji na temeljima višestoljetne autonomnosti, tradicije, kulturne posebnosti, nastala je na tradiciji dugotrajnog slobodarstva i, na kraju, čvrsto potvrđenim antifašizmom u II. sv. ratu.“, ocjenjuje naš sugovornik, lingvist Bojan Kavagjaro.
Veoma je zabrinjavajuće što je režim u RH prekinuo europski put države, bez obzira što se planira dublja monetarna povezanost, pod utjecajem Putinove Rusije. Tako se, prema njegovu mišljenju, RH svjesno udaljila od Europske Unije, počevši od protuustavnog referenduma o braku, preko ilegitimnih predstavnika vlasti, kao što je to bila Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko, odnosno Andrej Plenković danas.
“Osim toga, već dugo svjedočimo reviziji povijesti, posebno kad je Dalmacija u pitanju. Sve je počelo s Grgom Novakom, a završilo s time da se kao antifašisti slave ustaše. Slavi se, na primjer, Bruno Bušić, koji je veličao nacističku ideologiju i širio antisemitizam. S druge strane, zaboravlja se kako je prvi partizanski odred u okupiranoj Europi krenuo u malom dalmatinskom gradiću Vrgorcu”, nastavlja Kavagjaro.
U takvoj situaciji, logično je što režim pribjegava fašio-nacionalizmu i traženju novih “zajedničkih neprijatelja”. A to su ovog puta, ističe on, Dalmatini.
“Velikohrvatski nacionalizam je, ratujući s ostalim narodima iz bivše Jugoslavije – Srbima i Bošnjacima, sve ratove redom izgubio, a dobio ih zahvaljujući ulozi Sjedinjenih Država. Unatoč tome, morali su se odreći fix ideja o Herceg-Bosni i Velikoj Hrvatskoj, pa im je ostala Dalmacija za liječenje frustracija”, kaže Kavagjaro i dodaje, “Pojam ‘hrvatske zemlje’ je neodrživa ustašoidna nebuloza, skrojena od polusvijeta iz Zagreba i Moskve”.
Stoga se logično nameće pitanje: Zašto toliko mržnje i gnjeva prema Dalamciji.
“Zato što pseudo-intelektualna fašio-nacionalistička elita Dalmatine smatra konvertitima, kopiladima, izmišljenom nacijom, izdajnicima, četnicima, komunističkim nakotom, lijenčinama, neradnicima... Treba ih nasilno asimilirati, ili izbrisati. Čisti fašizam. Miroslav Krleža je Dalmatine nazivao “intelektualnim leglom hrvatske nesreće”, baš kao što su neki ‘povjesničari’, koji su preživjeli HAZU-a s kraja ‘80. i ‘90. godina XX. stoljeća, pričaju ono što Dodik priča za Bošnjake – da su konvertiti koji su izdali vjeru i okrenuli se Alahu“, ističe Kavagjaro. Takvih, kaže, ima i u vlasti i u “demokratskoj” opoziciji.
„Divane po televizijama nacionalnom koncesijom i kablovskim operaterima već duže vremena, što bez podrške HDZovog fašističko-kriminalnog režima ne bi bilo moguće. Kako kaže izvjesni akademik, jedan od istaknutijih nesretnika, za Dalmatine: “Konvertiti s kojima treba jednom zauvijek svršiti nožem”. Imaju i otvorenu podršku biskupa Košića koji sve to podržava i kaže kako je od akademika mnogo naučio. Sve to, pak, nailazi na podršku vrha HBK i kardinala Bozanića koji kaže kako ima “ljubav u srcu za sve Južnoj Hrvatskoj”, a šuti na pozive na genocid s misa kojima predsjedava njegov biskup”, ocjenjuje Kavagjaro.
I tako dolazimo do ‘hrvatskih zemalja’.
“Pojam ‘hrvatske zemlje’ neodrživa je nebuloza, skrojena od polusvijeta iz Zagreba i Moskve, svako iz svojih interesa. Putinov režim to čini kako bi Rusiju predstavio bitnijom nego zbilja je, a HDZov fašističko-kriminalni režim kako bi opstao na vlasti uz neograničenu moć. A moć je veća ako se prostire izvan granica Gradeca. Dakle, ‘hrvatske zemlje’, ta neslužbena politika dvaju brda, Markova trga i Pantovčaka može se opet završiti ratovima i stradanjima. Ako EU i NATO samo na tren pokažu kako ih nije briga i kako imaju pametnija posla, onda ćemo se i vojno obračunati s onima koji ruše Republiku Hrvatsku, i kao što kaže akademik, “ajmo već jednom zauvijek završiti s tim konvertitima - nožem”, ističe Kavagjaro.
Uvođenje u stanje kolektivne paranoje, kako naglašava lingvist, recept je koji primjenjuju i sa druge strane Dinare.
“To isto radi Dodik u BiH uz veliku podršku Milanovića i Plenkovića s jedne strane te Vučića s druge mokri su snovi o velikoj državi koji još uvijek stanuju na visokim adresama u Zagrebu. Podijeliti Bosnu na salveti, bio je omiljeni restaurantski menu kuhinje u Karađorđevu, i Miloševića i Tuđmana. A takvu politiku nastavljaju i drugi žedni krvi proglašavajući legalno izabranog predstavnika iz redova hrvatskog naroda Željka Komšića - nelegitimnim”, smatra Kavagjaro.
Naglašava kako su poruku HDZovog režima proteklih dana dobili i sami građani Dalmacije.
”Oštro osuđujem incident koji se dogodio u Zagrebu kada je slučajno strgnuta hrvatska zastava. Za krivce je, normalno, izabrana skupina mladića iz Dalmacije, koje je policija protupropisno privela”. To je poruka. Zagreb je doživio ono što doživljavaju Dalmatini svaki put kada im se s prozora i balkona skine njihova, Frarijeva bandira. Zato apeliram nek se ovo HDZovo ludilo zaustavi”, naglašava Kavagjaro.
Zbog svega što smo gore nabrojali, stječe se dojam kako opoziciju fašistima u RH danas uglavnom čine desno orijentirani ili, u boljem slučaju, političari koji ne propuštaju priliku zajahati na valu ekstremnog nacionalizma.
“Fašio-nacionalizam u RH zarobili su sve medije i stvaraju lažno javno mnijenje, jer se zahtijeva stroga monolitnost kada su nacionalistički mitovi u pitanju. Drugačije razmišljanje smatra se izdajom i opasnošću po ‘nacionalne interese’. Prema takvima je sve dozvoljeno, i šikaniranje i uvrede, i moralno ubijanje, pa i prebijanje koje prije ili kasnije dovodi do smrti, imamo kao primjer Jadrana Francheschija i Vedrana Bralića. Unatoč tome, građanska Dalmacija postoji (za razliku od Istre koja je prestala biti građanska kada su predstavnici IDS-a potpisali Sporazum o nenapadanju s HDZom). Javljaju kako bi osudili zločine i zločince i bili glas razuma. Stvar je u tome što odskaču od tražene monolitnosti velikohrvatskog fašio-nacionalizma u kojem su i vlast i opozicija na svim razinama vlasti”, objašnjava, te nastavlja, “Nije lako građanskoj Dalmaciji. Nekima je zabranjeno zapošljavanje, neki su morali napustiti Dalmaciju. Mnogi su zauvijek napustili zemlju, ne (samo) zato što nemaju posla, već prvenstveno stoga što im se oduzima dostojanstvo. Građanska Dalmacija poražena je protuustavnim referendumom o braku i instaliranjem Kolinde Grabar-Kitaorvić za predsjednicu RH. Stoga je važno u Dalmaciji što prije uspostaviti alternativa fašističkom režimu“, napominje Kavagjaro te predlaže “Ja glasam za inicijative DDF i Dalmatinski klub, jer su to jedine opcije koje mogu izvući Dalmaciju iz blata”.
Nacionalizam i vraćanje u revidiranu prošlost nešto je što se dominantno nudi mladim generacijama u Dalmaciji od strane službenih institucija.
”Mnogi mladi, uslijed kolapsa kulture i obrazovnog sustava koji je izbušen populizmom i nacionalizmom, ne znaju osnovne povijesne činjenice. Dodajte tome i reviziju povijesti. Imamo generacije koje ne znaju tko je bio na pravoj strani u Drugom svjetskom ratu. NOB se smatra sramotom, sve više se veliča ustaški pokret. Medijski se promoviraju osuđeni ratni zločinci, koji se bave politikom”, nabraja Kavagjaro.
Sa druge strane ima i svijetlih primjera.
“To je nezanemariv broj mladih mladih ljudi koji danas čine pravu avangardu našeg društva. Borba za demokratizaciju i europeizaciju Dalmacije i dalje traje. Nije sve izgubljeno, potrebno je samo koordinirati pokrete i pojedince ka stvaranju velike građanske , demokratske i europske opcije kao spasiteljske snage Dalmacije kroz gore nabrojene prodalmatinske inicijative”, smatra Kavagjaro.
Najzad, dolazimo i do pitanja o međuregionalnim odnosima u RH. Jer, sve što postoji na relaciji Zagreb – Dalmacija, samo je dio krajnje složenog mozaika.
“Konzervativne političke elite ne mogu i ne znaju bolje od ovoga. I zato ih treba mijenjati. Dokaz smo vidjeli u njihovom zajedničkom prijedlogu za budućnost RH koji je iznio jedan os slavonskih župana. Ponovo – crtanje granica. Ništa nisu naučili iz nesreće devedesetih. Elite duboko ogrezle u korupciju i kriminal predlažu prekompoziciju države u Veliku Hrvatsku,” ističe naš sugovornik te nastavlja, “Ovoj je potrebna svježa krv u politici, znanosti, kulturi, prosvjeti,…, jer se ova, postojeća garnitura već toliko puta kompromitirala.”
Dodaje kako se danas svi ‘snovi’ ne završavaju s ‘velikom’ državom.
“U RH ima još onih koji imaju iste snove kao starosjedioci u Dalmaciji. U pitanju je pokušaj relativizacije temelja nacionalnog identiteta Dalmatina kao umjetne nacionalnosti. Zatim imamo Mađare koji traže povrat svoje imovine, Nijemce također, Talijane isto, Židove također...,“ ističe Kavagjaro.
Svi oni imaju mnogo više novca, bolje su organizirani i moćniji od ideje ‘hrvatskih zemalja’.
„Zato i kažem kako su te postojeće konzervativne političke elite prevaziđene. Neki od njih rođeni u raspadu kominterne a neki u mirisu krvi i baruta. S njima se ne može dalje. Zato dvije prodalmatinske inicijative predstavlja novo civilno društvo u Dalmaciji, kojemu treba članstvo i trebaju mladi Dalmatini i Dalmatinci s novim svježim idejama. Potrebna je svježa krv u dalmatskoj politici, ekonomiji, znanosti, kulturi, prosvjeti, show bizz sceni – u svim sferama društva i nove ideje. Dalmacija ima potencijal za novu revoluciju bez oružja”, optimistično zaključuje Bojan Kavagjaro, crnogorski lingvist dalmatskog porijekla.
Comentários