Puno toga o lokalinim izborima koji će se u svibnju iduće godine dogoditi već sada može reći.
Više od 24 sata nakon zatvaranja birališta nećemo znati konačne rezultate i na velikom broju biračkih mjesta listići će se ponovno prebrojavati, a sve zbog brojnih pokušaja falsificiranja volje birača. Oni koji će to, očito masovno pokušati napraviti, nisu iskazali niti poštovanje prema biračima, ali niti prema činjenici da će biti nikad više promatrača i da če kompletna pažnja medija te nevladinih i međunarodnih organizacija bila usmjerena na Dalmaciju.
No, bez obzira na to što konačni sastav novih gradskih i županijskih vijeća nećemo saznati kao što ih saznajemo kad su u pitanju izbori u Švedskoj ili Belgiji, s jedne strane zbog ponovnog brojanja, a s druge zbog čitavog niza ključeva i načina ulaska u vijeće, imamo dovoljno informacija da možemo već sada ponuditi neke odgovore. Prvo, glede izlaznosti, mnogi će biti razočarani što u Dalmaciji na izbore neće izići više od 45% birača. Svakako, bit će manja veća nego posljednji put, čak iako ovome pridodamo i skoro tisuće onih u dijaspori koji će glasali poštom, a koji čine gotovo osam posto biračkog tijela, izlaznost je skoro 48%, a realno i znatno veća od realne budući da popis birača ne odražava ni približno realno sliku ljudi koji žive u Dalmaciji. Naime, veliki broj ljudi tek nominalno živi u Zlatnoj regijii imaju hrvatske osobne dokumente, a zapravo su u inozemstvu već desetljećima i u Dalmaciju dođu tek par dana godišnje. Ali, tu su i oni koji su samo formalno prijavljeni da bi od Republike Hrvatske mogli izvlačiti sredstva socijalne pomoći, a žive u Hercegovini.
Kada govorimo o budućim rezultatima, oni će opet biti poražavajući, ali nažalost očekivani. Izborni inženjering će naprosto učiniti isto: antidalmatinske, profašističke stranke će sa 25% osvojenih glasova imati premoćnu većinu u gradskim, općinskim i županijskim vijećima i još četiri godine nas držati kao taoca zamrznutog konflikta Zagreba s Dalmacijom, što će nastaviti proizvoditi potpuni komunalni i urbanistički raspad regije, opetovanu privatizaciju brojnih javnih zgrada i površina i gušenje potencijala Dalmacije. Vjerujete mi, ne bi bilo ništa bolje ni da pobijede samoproglašeni socijaldemokrati ili lažni socijalisti.
Dva bloka koja zapravo čitavo vrijeme, svaka na svojoj strani i u dogovoru vode Dalmaciju svih ovih godina, a riječ je o HDZ-u i SDP-u, dobit će zajedno dvije trećine glasova. Pri čemu je HDZ apsolutni pobjednik izbora i dobio znatno više od ekipe okupljene oko SDPa. Štoviše, u izbornoj noći svjedočit ćemo nevjerovatnom slučaju da smo najveći dio večeri dobivali podatke iz štaba SDPa koji će tvrditi da je rezultat posve suprotan od onoga koji je ispao u "stvarnosti", što će za nas koji ćemo gostovati u raznim portalima i analizirali rezultate, ni krive, ni dužne dovelo u suludu situaciju da komentiramo nešto što ne odgovara stvarnosti.
To će posebno došlo do izražaja kad će predsjednik HDZ-a i hrvatski premijer konačno u izići pred novinare i objaviti premoćnu pobjedu HDZa, što će prvi službeni rezultati koji će doći tek iza ponoći i potvrditi. No, ostatak građana, njih 75% nije birao nacionaliste, a više od 50% nije ni izišao na izbore. To samo znači da HDZ ne predstavlja volju birača iz Dalmacije, bez obzira na najveći broj glasova koji će dobiti. Isto tako, ni SDP ne predstavlja volju birača u Dalmaciji, ne zato što će biti drugi ili čak treći po ukupnom broju glasova, već zato što uporno odbija boriti se za Dalmatinske interese. Borbu za dalmatinske interese sigurno se ne očekuje od klerofašističkog MOSTA s kojim će se SDP boriti za treće mjesto, ali ni od Možemo kojemu je stalo samo do toga da makne Milana Bandića s mjesta gradonačelnika Zagreba. A Pametno, koji je danas di stranke Centar, se odavno dokazao kao protudalmatinska snaga.
Sve nas to na koncu dovodi do prodalmatinskih građanskih opcija. Naime, po podacima kojima raspolažemo, unatoč tome što 60% građana Dalmacije žele svoju regiju vidjeti kao autonomnu u granicama iz 1921. i u sastav RH, još nije registirana niti jedna politička opcija koja brani interese Dalmacije. Ranih 90ih imali smo Dalmatinsku Akciju koja je brutalno zaustavljena u svojoj agendi da bi se na kraju samougasila. Imali smo još nekih manjih neozbiljnih strančica, ali ništa od toga.
Jedini ozbiljni kandidat za to danas je Inicijativa DDF, no ta opcija ima ne svojom krivnjom balast prošlosti koji su skrojili fašisti koji Dalmacijom vladaju zadnjih 30 godina. Naime, društvenim mrežama se već godinama provlači notorna laž da DDFom drmaju stranci iz Pariza, Kijeva i San Francisca. Takav narativ jasno je skrojem u fašistoidnoj udruzi navijača Torcida koja direktno provodi antidalmatinsku, naci-fašističku agendu HDZa i drugih profašističkih stranaka i ostalih organizacija ali i neki istaknuti radijski novinari i PR stručnjaci. Istina je sasvim drugačija, DDFom ne drmaju iz Pariza, Kijeva, a ni iz San Francisca. DDFom ne drma nitko do li oni koji su članovima te inicijative više puta rušili profile na društvenim mrežama; oni koji su u jesen 2019. užarenim šipkama brutalno pretukli koordinatora DDFa za Split Vedrana Bralića; oni koji članove DDFa nazivaju četnicima i prijete im da će ih zaklati na spavanju te oni koji zabranjuju pristup članovima DDFa medijima. I ne samo to, protudalmatinske snage više puta su iznosile nikad dokazanu tvrdnju da članovi DDFa vrijeđaju druge na društvenim mrežama i tražili da se istaknuti vanjski suradnici DDFa ne pojavljuju na istima.
Niz fašistoidnih elemenata koji su se infiltrirali u društveni život Dalmacije je svjestan da bi DDF mogao na lokalnoj razini dobiti između 12 i 18% glasova što bi omogućilo blokiranje antidalmatinske, korupcijske i nepotističke agende triju najjačih stranaka: HDZa, SDPa i Mosta, kome se prključuju Možemo i Centar (ex Pametno). To je razlog zašto u startu treba spriječiti osnivanje i razvoj bilo kakve prodalmatinske opcije, te njen izlazak na izbore. DDF treba u startu ušutkati kako bi se spriječilo istjecanje istine na vidjelo. Politički izbor Dalmacije jasno govori o tome da uz sve užase koji se događaju u njoj ostaje isti i ne želi realne promjene bez obzira na podatke neovisnih agencija. Sve to iziskuje ne samo politološku, sociološku ili historiografsku analizu, nego i onu psihološku.
Na koncu, ostaje nam pitanje tko će u dalmatinskim jedinicama lokalne samouprave (od općine Rab do općine Cavtat) formirati vlast? U najvećem broju slučajeva to će biti HDZ, te SDP, budući da je to svakako izbor koruptivno-nepotističke mafije, ali i izbornog sustava koji omogućuje da sa 25% pri izlaznosti od 45% osvojih više od 50% mandata u predstavničkim tijelima. No, i HDZ i SDP morat će ući u koalicije, što posebno vrijedi za SDP. Prije svega, neizvjesno je hoće li te kombinacije uopće imati većinu, sve i kad bi do njih mogli doći, a potom čak i kad bi se lokalne vlasti formirala bez ijedne dodatne stranke realno u većini slučajeva ne bi mogla upravljati gradovima, općinama i županijama, pored toga što bi proizvela bespotrebne tenzije. Postoji i minimalna mogućnost da HDZ, kao desno-libertarijanska stranka, napravi koaliciju s lijevo-libertarijanskim blokom, koji bi se realno s bilo kakvom koalicijom s jednom od dvije vodeće stranke prilično zamjerio vlastitim biračima. Na koncu, ostaje otvorena mogućnost da HDZ sa svojim oponentima formira većinu, što bi opet bilo pogubno za Dalmaciju.
Na koncu možemo zaključiti kako unatoč dimnim zavjesama i povišenoj retorici koja će biti usmjerena na zastrašivanje birača, ovo neće biti izbori prebrojavanja jednih protiv drugih, iako će ih mnogi tako tumačiti. Ovo će zapravo biti izbori između kontinuiteta ili mogućnosti kakve-takve promjene, na što će 45% Dalmatinaca koji će izići na izbore odgovorili masovnim zazivanjem kontinuiteta.
To inače ima svoj psihijatrijski naziv - stockholmski sindrom.
Comments