Piše: Toni Mikulandra
Nema veće blagodati već biti slobodan izraziti svoje osjećaje prema regiji koju voliš. Tako sam se ja na popisu stanovništva preko platforme e-građanin izjasnio kao Dalmatinac
Prije dvije godine u gradu San Diegu, California upoznao sam momka čije me je zaduženje u kabinetu gradonačelnika veoma zaintrigiralo – predstavio mi se kao savjetnik za pripremu i promociju američkog popisa stanovništva 2020. u tom gradu.
Njegov zadatak bio je građane uvjeriti u važnost sudjelovanja u popisu stanovništva, a još više u davanja točnih odgovora putem online popisa, te popisivačima. Jer, od što točnijih podataka o broju stanovnika u tom gradu, pa onda i u matičnoj saveznoj državi, California, ovisit će postotak novca iz izdašnih državnih i federalnih programa, a koji bi u narednih deset godina bio investiran u školstvo, ceste, izgradnju stanova i ostale potrebe koje lokalni proračun grada možda ne može namiriti.
U to vrijeme, u SAD-u su se već uveliko bile rasplamsale strasti zbog inicijative administracije bivšeg predsjednika Donalda Trumpa da se među pitanjima na koje će građani odgovarati uvrsti i ovo: je li ispitanik/ispitanica građanin/građanka Sjedinjenih Američkih Država? Na kraju, to se pitanje nije bilo našlo u upitniku, jer je to spriječio Vrhovni sud SAD.
Popis stanovništva, kao što vidimo, nikad nije samo rijetka prilika države neposredno od svojih građana dobiti pun brod podataka koji kroz statističku obradu kasnije bivaju valjda zvijezda vodiljama državi pri donošenju odluka o razvoju iste.
Specifična svrha korištenja podataka s popisa stanovništva, koju država redovno naglašava uoči prebrojavanja svojih građana jednom u deset godina, pomiješala se, očekivano, s već prisutnom skepsom – kao, uostalom, i sve drugo u vezi s podacima građana do kojih dolazi država i kasnije s njima raspolaže. Tu ni kazne za eventualno lažno davanje podataka nije od prevelike pomoći.
Na sam spomen mogućnosti uvođenja gore navedenog pitanja u popisni formular u SAD-u rodila se zabrinutost kako oni koji ilegalno žive u SAD-u neće biti voljni, na bio koji način, sudjelovati u popisu. Ako bi i sudjelovali, tko im garantira, bez obzira na sve proklamacije o tajnosti podataka, kako im već sutra predstavnici zakona i reda s agentima iz imigracijskog ureda neće zakucati na vrata, a onda ih i prisilno smjestiti u avion za domovinu iz koje su pobjegli? Pitanje je, je li ih i koliko uspokojila odluka Vrhovnog suda.
Trumpovoj administraciji, nije baš bilo stalo do toga kako bi popis trebao biti odraz približno stvarnog stanja na području na kojem se odvija. Ilegalni imigranti bi bojkotiranjem popisa umanjili i svoju brojnost i broj stanovnika u državama gdje ih je najviše, a to su one u kojima građani predominantno svoje izborno povjerenje poklanjaju demokratima; njima ne samo što bi, kao neka kazna, slijedilo manje federalnog novca, već bi bio doveden u pitanje i politički utjecaj. Taj utjecaj ne odražava se samo kroz odnos snaga u Senatu i Congresu, već utječe i na ishod predsjedničkih izbora.
Država u obliku vlasti može, kao ima dovoljne razloge, svjesno umanjiti efekt nominalne svrhe popisa stanovništva. Manjak točnih podataka s Popisa stanovništva (što se u Republici Hrvatskoj dogodilo 2001. i 2011.) frustrirao bi eventualno samo statističare. Politički utjecaj na kampanju koja prethodi popisu, a onda i na ukupne rezultate, može donijeti političku korist, pa su spram toga netočni podaci koje je takvim pristupom donio popis – nebitni.
U slučaju Republike Hrvatske to ne bi bili jedini neprecizni podaci koje država koristi. Netko je spomenuo i birački spisak?
Kad vam od 1. listopada, ukoliko se niste samopopisali kroz sustav e-građanin, za kada je planiran drugi dio Popisa stanovništva u Republici Hrvatskoj, na vrata dođe popisivač, među pitanjima koje će vam postaviti biće i ono o nacionalnoj pripadnosti. Za razliku od drugih odgovora, ovaj ne podliježe nikakvom fact-chekingu, pa ni sankcioniranju. Drugim riječima, trebali bi biti slobodni popisivaču priopćiti bilo kakav odgovor, kako se osjećate kao pripadnik ovoj ili onoj nacionalnoj grupi, od volje vam. To uključuje, a Ustav i te kako dopušta, i neizjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti.
Dakle, ako ste se na prošlom popisu izjasnili kao Eskim, Klingonac ili Dalmatin/Dalmatinac, ili ste odbili izjasniti se o tom pitanju, a niste se u međuvremenu predomislili, sve će to popisivač morati upisati.
Mogao bih samo spekulirati o tome zbog čega se netko tko živi u Srbiji osjeća makar najtananiju povezanost s, recimo, bratskim eskimskim narodom, ali to mi čak ni ne pada napamet raditi. Ako je rečeno kako je izjašnjavanje o tom pitanju potpuno slobodno, onda neka do kraja bude tako.
A je li slobodno?
Svekoliki užas koji je izazvala inicijativa prodalmatskih organizacija (DDF i Dalmatinski klub) nek se u popisni formular uvede kategorija Dalmatin/Dalmatinac, daje nedvosmislen odgovor na to pitanje. Sad je potpuno nevažno, jer je inicijativa krenula kasno, isključivo zato jer je Vlada RH kasno odredila datum Popisa stanovništva, pa propala. Istine radi, oni koji to budu željeli mogu se izjasniti kao Dalmatini/Dalmatinci, ali će biti svrstani u kategoriju regionalna pripadnost. Kao i do sada, uostalom.
Nije pritom žestoko napadnuta sama inicijativa, kakva god da je i kakvi god motivi njenih pokretača bili, već se, kako to već biva, kroz silne „analize“ panično stiglo i do ključnog pitanja – a tko su ti koji su spremni eventualno se izjasniti tako? Da, ti koji bi htjeli biti, buuuu, Dalmatini/Dalmatinci, ali to isto vrijedi i za sve ostale koji su spremni, kako neki vjeruju, pred popisivačem se sprdati s, oh neeee, pitanjem nacionalne pripadnosti, pa za sebe kažu da su Maori.
Mjesec dana prije početka, Popis stanovništva je ispolitiziran i to ne od strane prodalmatinskih inicijativa, već od strane hrvatske politike i dijela medija. U narednih godinu dana, koliko ćemo čekati rezultate popisa, drugačije nikako ne može biti, pa ćemo svedočiti još jednoj antidalmatskoj kampanji, uz onu predizbornu (a možda budu i povezane) čiji će cilj biti utjecaj na ishod popisa. U jednom njegovom segmentu, sigurno.
Reakcija vlasti neminovno će, ako već nije, probuditi kod nekih ljudi prkos pa valja očekivati nastavak povećanja kategorije „ostali“ – a u okviru nje Eskimi, Klingonci, Dalmatini/Dalmatinci, i slični – što je trend još od 1971. Godine, s blagim padom 1991. I 2001.
No, isto tako, treba imati na umu kako će oni manje odvažni a neskloni inaćenju i buntu, iz svega, međutim, moći zaključiti kako njihov nacionaln osjećaj – i ne samo to! – pogotovo ako je u bilo kom smislu manjinsko, možda i ne zavređuje rizik iskrenosti prema popisivaču. Danas kad se masa ljudi odbija cijepiti, zbog lažnih informacija koje kruže među ljudima i društvenim mrežama koje su iz Rusije stigle na Balkan, a jer sumnja u stvarne namjere države raste, teško je uvjeriti sve ljude kako se podaci s popisa neće zloupotrebljavati, i kako nitko zbog osjećaja i stavova neće kazneno i materijalno odgovarati. Na kraju, cilj politizacije i kampanje, koju antidalmatinski režim i antidalmatinski fake news mediji iz svih raspoloživih oružja i oruđa koriste – bit će ostvaren.
Kako se popis bude približavao svome vrhuncu, kampanja će sve biti jača, biti će sve više billboarda i reklamnih spotova koji upućuju na važnost što veće brojnosti nacionalnih torova budu i kako jedino svojom brojnošću mogu biti kadri obraniti se i samoočuvati, dok je cilj što više smanjiti broj onih koji iz svojih razloga odbijaju biti dio te iste homogene zajednice.
Od prvog listopada bit će potpuno nebitno je li vaše izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti posljedica protesta, inata, sprdnje s imaginarnim kategorijama (kakva je i nacija) ili iskrenih osjećaja. Ono mora biti slobodno.
댓글