Piše: Mikula Zancchi
Već duže pratimo priču oko popisa stanovništva u kojem prodalmatinske inicijative zahtijevaju da se u popisu prizna dalmat(in)ska nacionalnost, a vladajući uporno odbijaju jer smatraju kako dalmat(in)ska nacionalnost ne postoji, dok iz Državnog zavoda za statistiku kažu kako oni nisu nadležni za to.
Županijske vlasti u četiri dalmatinske županije priopćile su 24. kolovoza kako “smatraju nedopustivim nametanje putem izmišljenog društvenog dijaloga, neistinitih odrednica o nacionalnom izjašnjavanju koje očigledno zagovaraju ministar Milošević i predstavnici minornih političkih inicijativa u Južnoj Hrvatskoj”.
“Svakome je zajamčeno slobodno izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti, a regionalna pripadnost ne može, po poznatom komunističkom obrascu, biti zamijenjena nacionalnom pripadnošću”, navodi se u priopćenju četiriju župana, svih redom iz HDZa.
Inicijativu Dalmatinskog kluba i Dalmatinskog demokratskog foruma u područnim vladama vide kao “pitanja daljnjeg pokušaja razgradnje hrvatskog nacionalnog identiteta”, pod obrazloženjem kako je “savršeno jasno kako se odrednica ‘Dalmatinac’, odnosno ‘Dalmatinka’ neće, prilikom izjašnjavanja, vezivati za Hrvate, Srbe, Židove, Talijane i druge”.
Iz Ministarstva za ljudska prava nisu odgovorili na naša pitanja, ali je ministar Boris Milošević 23. kolovoza rekao kako se prašina podigla zato što, kako je naveo, kritičari ili ne čitaju zakone pa su ponosni na neznanje ili ih čitaju pa koriste populizam i sve što bi spriječilo dijalog na koji svi ljudi imaju pravo.
Rekao i to kako spomenuti razgovor vođen na osnovu zakona o popisu i na osnovu preporuka i rezolucija Vijeća Europe čija je Republika Hrvatska punopravna članica.
Prema njegovim riječima, hoće li se stanovnici Dalmacije moći izjasniti kao što je tražio savez prodalmatinskih inicijativa, ovisit će i od tijeka dijaloga s njima, kao i od Zakona o popisu i Državnog zavoda za statistiku.
Obzirom kako je ove godine kasno za ove akcije, možemo raditi na tome da se na idućem popisu 2031. omogući građanima Dalmacije i ostalih regija da se njihov regionalni identitet upiše u rubriku nacionalnosti, a ne pod ostale ili nepoznate.
Nikada riješeno pitanje decentralizacije
Vedran Bralić iz DDF-a rekao nam je kako se u ovom slučaju sudaraju dvije ideje – nacionalne homogenizacije, sa jedne strane, te regionalizacije i decentralizacije zemlje, s druge.
„Želja za devolucijom RH, odnosno za regionalizacijom i decentralizacijom postoji u raznim regijama – ne samo u Dalmaciji. Imali smo prilike u nekoliko mandata u Hrvatskom Saboru vidjeti zastupnike HDSSB-a, proslavonske regionalne stranke. Od 1992. U Saboru redovito sjete zastupnici IDS-a. Želja za regionalizacijom postoji i u Lici, u Zagorju, Moslavini... – međutim, ne postoji spremnost vlasti, ne samo ove nego i prethodnih na povlačenje ovog poteza. Ni SDP, u vreme kada je bila vladajuća, nije bila spremna krenuti u izazov regionalizacije i decentralizacije, zato što su znali kako bi time izgubili kontrolu nad nižim nivoima vlasti“, kaže Bralić.
Dodaje kako su male šanse za provedbu bilo kakve previše nužne regionalizacije i decentralizacije Republike Hrvatske, obzirom na to da, kako kaže, svaka vlast u Republici Hrvatskoj radi na nacionalnoj homogenizaciji koja je u suprotnosti s idejom devolucije.
„Nacionalisti, bilo oni ih SDP-a ili oni iz HDZ-a ili neki treći, na primjer iz Mosta, Centra, Pametno..., a da ne spominjem one iz raznih HSPovih stranaka smatraju, ukoliko se dopusti izražavanje regio-nacionalnog identiteta, kako bi se u tom slučaju bi se smanjio broj Hrvata u statistici popisa stanovništva, i smatraju kako bi time bili na gubitku“, kaže Bralić.
Kaže kako je za vrijeme SDPove vladavine koordinator radne grupe Nacionalnog vijeća za decentralizaciju, koji je osnovan 2012. godine dano obećanje kako će se izvršiti regionalizacija i decentralizacija RH. Ministar Bauk je radio nešto na tom polju, ali zbog stalnog stopiranja od strane premijera Milanovića nije uspio u tome. Tadašnja vlast zamrznula je njihov rad čim je grupa ponudila prvi prijedlog decentralizacije. Dolaskom HDZ-a na vlast 2015. godine, radna grupa je ugašena.
Bralić ne vjeruje kako se, zbog zahtjeva prodalmatinskih inicijativa za vraćanje autonomije Dalmaciji, mogu značajnije podići političke tenzije u regiji, jer iako postoji želja stanovnika Dalmacije još uvijek ne postoji jaka politička snaga koja bi nosila tu ideju.
„To su potisnute snage koje su gušene dugo, dugo vremena. I to ne samo od 1990. već i od 1947. i ranije. Zbog povijesnog iskustva ljude je strah pridružiti se inicijativi što je pogrešno. Trebali bi se suočiti sa svojim strahovima i glasno zajedno s ostalima zahtijevati prava za Dalmaciju“, smatra Bralić.
Decentralizacija pod znakom pitanja
Dalmatinska autonomija naglo je ugušena nasilnim pripajanjem Dalmacije Banovini Hrvatskoj 1939. Da bi se sramežljivo vratila 1945., pa opet ugašena 1947. i na kraju isto tako sramežljivo vraćena 1963., pa nešto više 1974. da bi 1990. bila najbrutalnije ubijena za vrijeme vlasti fašističke diktature bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, podučava nas umirovljena profesorica povijesti Mila Grubišić.
Tada je dirigirana masa hapsila, prebijala i ubijala sve one koji su se izjašnjavali kao Dalmatini/Dalmatine, odnosno Dalmatinci/Dalmatinke. U deset godina terora nad Dalmacijom najmanje 293 osobe su ubijene zbog svoje dalmat(in)ske nacionalnosti, mnogi su protjerani iz svojih kuća, stanova, gađalo ih se jogurtom i jajima, omalovažavalo optužujući ih za „autonomaštvo“, “izdaju”... U javnim ustanovama, provedena je čistka, a kvalitetan kadar zamijenjen je Hercegovcima.
To je bila i najava izmjene Ustava SRH iz 1974. godine, koji je Dalmaciji i još devet drugih regija u Republici Hrvatskoj dao veću slobodu i autonomiju nego ikad od 1947.. Izmjenama Ustava 1990. godine, ukinute su izvršne, zakonodavne i sudske ovlasti Zajednica općina, kako se za vrijeme socijalizma zvale regije, a i one same.
Te nadležnosti nisu vraćene ni daljnjim izmjenama i dopunama Ustava od 2000. do 2015., u vrijeme kada su na čelu Vlade Republike Hrvatske bili: Ivica Račan, Ivo Sanader, Jadranka Kosor, Zoran Milanović, Tomislav Karamarko, odnosno Tihomir Orešković i sada Andrej Plenković. Vlade Ivice Račana i Zorana Milanovića pohvaljene su jer deklarativno žele provesti regionalizaciju i decentralizaciju, no kritizirane su jer to isto nisu provele.
Od ukidanja Ustava iz ’74. do danas nekoliko prodalmatinskih stranaka i inicijativa tražilo je da se toj regiji vrate prava koja je povijesno imala, a jednoj od njih – Dalmatinskoj Akciji – postavljena je eksplozivna naprava u prostorije s ciljem ubojstva vrha stranke te kako bi utišali dalmatinsko stanovništvo u svojim zahtjevima.
U službenom programu nekih stranaka ili inicijativa, kao što je DDF, i dalje se nalazi dokument „Dalmacija regija“.
Dalmacija, Škotska, Katalonija i Québec
Iz Dalmatinskog kluba upozoravaju kako će, ukoliko njihov zahtjev ne bude odobren pozvati građane Splita na prosvjede na godišnjicu postavljanja eksplozivne naprave u prostorije Dalmatinske Akcije u Splitu, sa zahtjevom promjene Ustava RH i hitne devolucije Republike Hrvatske, u okviru kojeg bi Dalmaciji bili vraćeni zakonodavna, izvršna, sudska vlast i fiskalna vlast.
Prema izvješćima, na skupu bi se mogle vidjeti zastave Dalmacije, Katalonije i Škotske.
Katalonija je jedna od španjolskih autonomnih zajednica, koja je 2017. godine proglasila neovisnost od kraljevine, na osnovu referenduma na kojem je većina stanovnika tog područja glasala za neovisnost i odcjepljenje.
Kao odgovor, službeni Madrid protupravno je raspustio katalonski parlament i vladu, a katalonski čelnici su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.
Škotska je prošla malo bolje od Katalonije, no s time što su engleske vlasti autobusima slali Engleze u Škotsku kako bi na referendumu za odcjepljenje Škotske od Velike Britanije glasali protiv. Danas, škotska premijerka Nicola Sturgeon obećava novi referendum o neovisnosti nakon pandemije coronavirusa.
Québec je kanadska pokrajina u kojoj je referendum za odcjepljenjem propao zahvaljujući sličnim političkim uvjetima kao i u Škotskoj. Autobusi puni ljudi dolazili su iz Ontarija, Alberte i drugih dijelova Kanade kako bi glasali protiv izlaska najbogatije kanadske pokrajine iz sastava te države.
Na dan održavanja referenduma u Kataloniji, Škotskoj i Québecu, članovi DDFa i Dalmatinskog kluba na svojim su prozorima i balkonima izvjesili zastave ovih zemalja, a u Splitu su se pojavili i grafiti podrške građanima ovih uzurpiranih regija.
Svake godine na Dan Dalmacije, 26. veljače, članovi ove dvije prodalmatinske inicijative na svojim prozorima i balkonima izvjese dalmatinsku bicolauru (dvobojnicu) u čast Dalmacije, njene povijesti i želje za novom autonomijom.
Zbog toga su članovi ovih dviju inicijativa dobivali brojne prijetnje na internetu, a među najglasnijima je bili su upravo osobe koji su deklarativno za Dalmaciju, a u biti se javno bore protiv nje. Zanimljivo, najmanje prijetnji dobivali su od ekstremnih desnih krugova.
Comments