Piše: Jelena Rogoz (Agencija CCO - Split)
Žalosno je, ali moramo konstatirati kako tkz. oporbena glasila ne tiskaju ništa manje materijala s obilježjima političke i komercijalne narudžbe od provladinih, a ovih drugih je 99,8%.
Počevši s praćenjem medija u pet hrvatskih regija: Dalmacija, Hrvatska, Istra, Sjeverna Dalmacija (Primorsko-goranska regija) i Slavonija - u veljači ove godine, naišli su na neočekivani problem. Nismo mogli izabrati pet društveno značajnih, visokotiražnih i popularnih novina na regionalnoj razini. Pa smo morali dodati gradske i okružne.
I to ne samo u malom Varaždinu, već i u Splitu, Rijeci i Osijeku. Prethodno popularne publikacije počele su nestajati s regionalnih tržišta iz raznih razloga.
Tjednik "Poslovna Hrvatska" prvi je ugašen u Zagrebu. Zatim, tu je vrlo popularan i kreativan tjednik "Stil" – zamisao neovisnosti mladog čovjeka također ugašen.
Zašto su publikacije prestale postojati? Uoči coronakrize, krajem 2019. - početkom 2020., investitori su se povukli iz projekta. Urednik nije uspio brzo pronaći drugog investitora, pa je na skupštini kolegija društva donesena odluka o obustavi izlaženja lista.
Od 2021. ne izlaze novine „Zagrebački dnevnik“. Novina "Naš dom" preuzeo je EPH i ugasio ga. Popularni "Salon" posljednji je put izašao u siječnju 2021. godine, a razlog gašenja je „nerentabilnost“.
Gospodarski list "Status" zatvoren je 2018. Razlog je bila kriza unutar tvrtke koja nije dopustila investitoru ulaganje u projekt. U isto vrijeme, uredi publikacija "24 sata" i „Vjesnik“ prestali su postojati. „Vjesnik“ je propao odlukom Vlade RH, a „24 sata“ je kupio EPH.
Osam izdanja u 4 godine! Zdrava konkurencija? Ali, ne. Jer, nažalost, ne prežive uvijek najbolji. A novi kreativni projekti ne pojavljuju se na mjestu zatvorenih.
Slična je situacija i u Splitu. Ovdje je u proteklih 5-6 godina nestalo pet popularnih tiskovina i dvije televizijske i radio kuće. Konkretno, novine "Zrcalo", publikacija "Objektivno", "Vrime", splitske redakcije novina „Republika“, „Večernje novosti“, a „Slobodna Dalmacija“ je blijeda slika onoga što je bila.
I to samo u regionalnom centru. A ako računate u cijeloj Dalmaciji? Na kraju imamo rezultat: u regiji, prema mišljenju stručnjaka, najsramotnija je situacija s masovnim medijima: nema neovisnih i angažiranih medija.
Dalmatinske regionalne i lokalne novine pretvorile su se u političke projekte HDZ-a. Ista izdanja koja su preživjela uglavnom imaju male tiraže: jedva se pretplaćuju i rijetko kupuju, a u vlasništvu su EPH.
Naravno, postoji nekoliko razloga: Dalmatini/Dalmatinci općenito malo čitaju, niska kupovna moć potencijalnih čitatelja, masovna invazija interneta od strane intelektualnih konzumenata informacija. Ali, jedan od glavnih – a to potvrđuju neovisni stručnjaci – je niska razina kvalitete sadržaja.
"Često se na stranicama tiskanih izdanja pojavljuju ista priopćenja s golemim naslovom i fotografijama, ali s potpisom drugih „novinara“. Ti su materijali jednako neuravnoteženi, iznose jedno stajalište. Jedina je razlika što na web stranicama ovo materijal se daje prvog dana, pojavljuje se u novinama nekoliko dana kasnije", kaže medijski stručnjak Zdravko Kedžo.
Podaci šestomjesečnog praćenja pokazuju kako razina profesionalnosti novinara katastrofalno pada. Tijekom šest mjeseci promatrali smo kako se prosječna ocjena usklađenosti s novinarskim standardima u pet hrvatskih regija kretala od 1,69 do 2,62 od mogućih 10. Pritom novinari uglavnom zanemaruju ono najvažnije – objektivnost i cjelovit prikaz situacije.
Prema stručnjacima, najstručniji novinari rade u Rijeci. Tijekom posljednja tri mjeseca, tisak u Riejci pokazao je stabilan porast ukupne ocjene za standarde – bio je na srednjoj razini tijekom cijelog polugodišta. Rijeka je, dakle, vodeća u skupini – 4,62 boda.
Može se samo zapitati ima li Rijeka najdemokratskije uvjete i mogućnosti za reprodukciju objektivne slike stvarnosti ili su novinari grada Rijeke najhrabriji? Upravo u Rijeci izlazi „Novi list“, koji jedini od 36 ocijenjenih izdanja čitateljima nudi uravnoteženu informaciju.
U lipnju je dalmatinski tisak pokazao prilično visoku razinu standarda – 3,12 bodova, ali u srpnju je pokvario dojam, spustivši pokazatelje ispod razine ožujka na – 2,54.
U Slavoniji, Istri i Međimurju (koji pripada pod regiju Hrvatska), razina profesionalne vještine novinara gotovo se ne mijenja iz mjeseca u mjesec – te regije pokazuju prosječne ocjene u rasponu od 1,27 do 2,96. Najlošiju standardnu situaciju u srpnju imaju novinari iz Slavonije (1,27) i Istre (2,21).
Socijalna psihologinja Saša Nazor navodi: „Razina novinarstva je katastrofalno pala – često me intervjuiraju ljudi koji nisu u stanju formulirati ono što žele pitati. Nažalost, ovo nije pretjerivanje, već činjenica. Vi iz Autonomije ste pripremljeni i postavljate onakva pitanja kakva trebate.“
Autor osobno mora promatrati ovaj fenomen moderirajući konferencije za tisak, sastanke press kluba ili okrugle stolove. Doista, često novinari ne mogu ispravno formulirati pitanje ili izraziti komentar nakon što slušaju nekoliko govornika na zadanu temu. Postavlja se logično pitanje kakvu građu oni mogu ponuditi čitateljima? Tako se dogodi da čitate o nekom događaju, ali odgovora na elementarna novinarska pitanja "tko? što? kada? gdje? i zašto?" nema u materijalu.
Tatjana Poljak, voditeljica odjela za kulturu novina Dani, primjećuje: „Mladi novinari nisu osobito zabrinuti problemima prikupljanja informacija. Često ne troše vrijeme na osobne intervjue, sastanke, pronalaženje primarnih izvora, proučavanje različitih gledišta. Koriste se jeftinim priopćenjima, izvlače informacije s interneta i uopće se ne trude provjeriti podatke: imena, datume, činjenice vezane uz događaj koji se spominje u priopćenju.“
Naravno, ima mnogo mladih profesionalnih novinara, ali problem je što oni ne mogu uvijek pokazati svoje umijeće kroz uređivačku politiku koju oblikuje nakladnik ili angažirani urednik.
Prema neovisnim stručnjacima, u svim regijama u kojima su ocjenjivane publikacije, novinarskim materijalima tijekom šestomjesečnog razdoblja najčešće je nedostajala uravnoteženost mišljenja (prosječna ocjena 0,37), cjelovitost iznesenih činjenica (0,49) i odvajanje činjenica od komentara (0,62).
Iste standarde redovito krše online „novinari“. To znači kako je najveći dio, 88%, čitatelja suočen s jednostranim i politički angažiranim izvještavanjem o događajima.
Medijski stručnjak Zdravko Kedžo smatra kako razina pada već dugi niz godina. Prema njemu, razina je počela padati nakon priznanja RH, dakle tamo negdje u siječnju-veljači 1992. Profesija postaje patološki pomlađena – ako niste urednik s 25, a niste glavni urednik s 30, onda je vrijeme da odete u PR. Naglašava kako se novinarstvo doživljava kao način na koji se provodi mladost, nakon čega se – upravo u godinama kada se čovjek počinje spuštati na ozbiljne poslove u zapadnim medijima – treba baviti nečim uglednijim i isplativijim.
30-godišnji lideri bez iskustva i uspostavljenog sustava vrijednosti idu putem manjeg otpora – ugoditi vlasniku, spojiti kraj s krajem, novinarstvo zamijeniti copywriterom, minimizirati troškove. Često urednicima i novinarima nije jasno zašto dobivaju tako niske ocjene od stručnjaka. Ispada kako mnogi od njih nemaju pojma o profesionalnim standardima koji se od njih očekuju, te ne shvaćaju važnu društvenu ulogu koju masovni mediji trebaju imati.
O kakvim velikim nakladama možemo govoriti ako tisak građanima ne daje ono najvažnije – podatke potrebne za donošenje odluka?
Tijekom proteklih šest mjeseci primijetili smo kako publikacije stalno tiskaju veliki postotak materijala sa znakovima političkog i komercijalnog naručivanja i skrivenog oglašavanja. „Hranjenje” čitatelja „rapericama” uoči parlamentarnih izbora doseglo je 2020. 75% – odnosno svaki treći od četiri članka u regionalnim i lokalnim novinama manipulira sviješću čitatelja.
Materijale po narudžbi ne stvaraju novinari jer se radi o aktualnoj temi ili informacijama važnim ljudima. Urednici zarađuju na takvim materijalima, ne dajući ljudima važne informacije, već naprotiv, iskrivljujući stvarnost.
Osim toga, neovisni stručnjaci pratili su početak ovogodišnje predpredizborne kampanje u obliku naručenih materijala u masovnim medijima svih pet hrvatskih regija mnogo prije od službenog početka izborne predpredkampanje.
Broj političkih naloga je različit za različite regije: najviše političkih "traperica" je u Dalmaciji, Slavoniji i Hrvatskoj, najmanje – u Istri. Hrvatske publikacije bile su najviše impresionirane – u srpnju su lokalne zagrebačke novine „Zagreb.info“ oborile sve rekorde, postavljajući gotovo 90% naručenih vijesti.
Općenito, uspoređujući intenzitet postavljanja materijala sa znakovima naručivanja u online i tiskanim medijima, može se pretpostaviti kako kupci „traperica“ u svim regijama, s izuzetkom Istre, preferiraju tiskane medije.
Stručnjaci pod „trapericama“ ne govore nužno kao o materijalima koji su plaćeni, već o onima koji sadrže znakove narudžbe: brane ili promiču interese jedne strane; potpuno ili gotovo identičan materijal tiskan je u drugim masovnim medijima; događaje komentiraju nekompetentne osobe. Ili je pažnja nerazumno usmjerena samo na pozitivne ili negativne karakteristike subjekta; materijal sadrži elemente koji pridonose prodaji robe, radova ili usluga jednog predmeta; "protokolarnih" materijala s događanja dužnosnika/političara, u kojima nema jasnih društveno važnih vijesti.
Monitoring skupina od 20 stručnjaka šest mjeseci promatra kako regionalni i lokalni tisak skriva oglašavanje uz ometajuće oznake poput "oglasa", "partnera", "intervjua" itd. Ili tako što će se na kraju broja sitnim slovima ispisati kako se „u rubrici POLITIKA nalaze reklamni materijali“, pri čemu se ta rubrika dizajnom ni po čemu ne razlikuje od ostalih „nereklamnih“ rubrika. Time se krši zakon o oglašavanju koji nalaže jasne oznake s riječima „reklamiranje“ ili „temeljem reklamiranja“. I premda je to više puta naglašeno tijekom medijskih događanja na kojima su javno objavljivani rezultati monitoringa, situacija se ne mijenja nabolje.
Žalosno je, ali moramo konstatirati kako takozvana oporbena glasila ne tiskaju ništa manje materijala s obilježjima političke i komercijalne narudžbe nego provladina, ali njih je samo oko 0,2% u RH.
Dakle, danas imamo zatvoreni krug: urednici objavljuju „traperice“, priopćenja, materijale niske stručne razine, iskazujući nepoštovanje prema čitatelju, a čitatelj odgovara ne pretplatom i nekupovanjem novina – naklada pada. Našavši se na rubu preživljavanja, redakcije su prisiljene tiskati još više reklama i „traperica“, koje pokazuju čuda neprofesionalnosti i nepoštivanja čitatelja.
Ovakva kratkovidnost medijskih vlasnika može se objasniti samo nadom kako će se „vlasnici medijskog života i smrti“ opet baciti novcem na sljedećim izborima i spriječiti jadne novinare da se „sagnu“.
Tako je početkom lipnja uredništvo lista "Večernje novosti" uspjelo tiskati čak pet slikovnih materijala u jednom broju posvećenom jednom zastupniku iz HDZ-a. Svatko tko se iole razumije u zakone odnosa s javnošću shvaća kako je prije svega riječ o apsolutno uzalud bačenom novcu kupca. Drugo, govori o niskoj razini press službe zastupnika. I nemaju li urednici i novinari apsolutno nikakvog poštovanja prema svojim čitateljima ili ih smatraju potpuno inferiornima?
No, najgore je što masovni mediji pristranim informacijama stvaraju iskrivljenu sliku građana o procesima koji se odvijaju u društvu, te "guše" građansku aktivnost.
Prema stručnjacima, mediji su po povjerenju još uvijek odmah iza crkve. Naime, regionalne i lokalne novine, proizvodeći nekvalitetno "štivo", same potiču promišljenog i kritičnog čitatelja na potragu za objektivnim informacijama na internetu, a tamo ih dočeka mnoštvo lažnih informacija skovanima u ruskim tvornicama laži.
A oni manje kritični "konzumiraju" korizmene medije koje pripremaju press službe političkih stranaka i trgovačkih tvrtki, a zatim pokazuju aktivnu spremnost glasati za iluzornu „stabilnost“ i „poboljšanja“. Kako bi se spriječila ovakva nenormalna situacija, razbio taj zatvoreni krug novinarskog neprofesionalizma i čitateljske nepismenosti, javne organizacije koje rade s masovnim medijima očito moraju paralelno raditi na podizanju profesionalne razine novinara i medijske edukacije čitatelja.
U suprotnom, masovni mediji su osuđeni na izumiranje.
Comments