Piše: Meri Laurentis
Smrznuti zidovi, pukotine u zidovima, špine koje ne rade. Sve se to može naći, ne u Bombardellijevim zgradama, u POS-ovim zgradama na splitskoj Kili, pa i u onima koji su klasificirane kao luksuzne.
Ako vjerujete forumima na kojima kupci stanova u novim zgradama komuniciraju, u dalmatinskoj stvarnosti sve se to može naći ne u Bombardellijevim, već u novim zgradama – čak I u onima koje su klasificirane kao "luksuzne".
Ljudi u komentarima ne samo da se žale, već objavljuju i fotografije koje svjedoče o opravdanosti njihovih pritužbi. Međutim, kupci i programeri ponekad imaju različite poglede na isti problem.
Djelomična infrastruktura
Programeri pokušavaju dizajnirati kuće zajedno s nekom infrastrukturom. To može biti ili potreban minimum – parking, dječje igralište – ili cijeli kompleks koji vam omogućuje zadovoljiti gotovo sve potrebe stanovnika. Međutim, često se tijekom izgradnje ispostavlja kako se početna ideja ne može provesti.
Nedostaci infrastrukture mogu biti ozbiljni, recimo nedostatak parkinga po prihvatljivoj cijeni, ili beznačajni, kao što je, na primjer, jedna fontana umjesto predviđene dvije, kao u stambenom kompleksu POS-ovih stanova.
Naravno, broj fontana ne utječe mnogo na kvalitetu stambenog kompleksa. No, kada je vlasnici reklamiraju kao veliki kompleks, čija je jedna od prednosti infrastruktura, investitori koji su se odlučili za kuću mogu se osjećati prevarenima. Također, stanari takvih blokova ne mogu saznati hoće li stambeni kompleks imati sva obećana igrališta i terene.
Kako su objasnili iz APN-a fontana neće biti iz tehničkih razloga, a svi ostali sadržaji pojavit će se do kraja izgradnje. Prema njima, obično investitor stvara infrastrukturu na kraju izgradnje, a izgrađena je upravo na takav način da će biti tražena među stanovnicima zgrade, odnosno da se mora isplatiti.
"Infrastruktura se također može koristiti za reklamiranje gradnje, ali će se kreirati na temelju prilika i okolnosti. To ni u kom slučaju nije obmana, jer je građevinarstvo vrlo složen organizam i jednostavno je nemoguće sve predvidjeti", smatraju iz APN-a.
Međutim, prema kupcima stanova u novogradnji, između nedostatka infrastrukture i kvalitete stanovanja, oni su skloni odabrati potonje. U POS-ovim stanovima je, barem zasad, većina investitora prve faze ovog stambenog kompleksa zadovoljna kvalitetom kupljenih stanova, što se ne može reći za klijente drugih investitora.
Pukotine i cijevi koje cure
Nije važno kojoj klasi nova kuća pripada - nedostatak se može naći posvuda. Na primjer, u zgradama na splitskoj Kili vlasnici novih stanova žalili su se kako se cementni estrih na podu raspada, a vrata u zajedničkim hodnicima se ne zatvaraju čvrsto, a zimi zgrada se smrzava do inja na zidovima. Kupci u novoj zgradi na Kili zabrinuti su jer prije nego što su se prvi stanari mogli useliti, nekoliko je katova zgrade poplavljeno zbog propuštenih cijevi.
U novogradnji se uvijek ispituju sustavi grijanja i vodoopskrbe, ali činjenica kako je nekoliko katova poplavljeno postavlja kod potrošača sasvim opravdano pitanje o kvaliteti sustava. Slične pritužbe mogu se čuti i od stanara nove luksuzne zgrade stambenog kompleksa pored hotela Zagreb u Splitu.
Tamošnji stanovnici kažu kako moraju zamijeniti sve armature jer im se ručke slavine raspadaju u rukama. Također, prema riječima stanovnika, elitna kuća zimi se smrzavala jer je grijanje neočekivano isključeno u hladnim noćima, što je uzrokovalo pucanje žbuke.
U stambenom kompleksu na Duilovu koji pripada poslovnoj klasi, bilo je stanovnika u čijim stanovima postoje veliki razmaci između balkonskih vrata i grilja. Dok se čekao popravak, netko je morao zabrtviti pukotine skicom. Također, stanari prenose riječi građevinara kako su u prvom redu ovog kompleksa sva balkonska vrata neispravna, te kako se mogu popraviti uz doplatu od 50.000 kuna.
Tiskovna tajnica investitora gradnje, izvijestila je kako su nedostaci na prozorima u ovoj zgradi samo izolirani slučajevi, a tvrtka uklanja te nedostatke na zahtjev stanovnika. No, nije precizirala naplaćuju li za to dodatnu naknadu.
Dizala stoje
Kupci na forumima obično su ujedinjeni sljedećim uobičajenim pritužbama: o radu dizala, podizanju parketa, slavinama, kadama i tuš kabinama koje propuštaju, ali i tarifama te poštenju djelatnika APN-a.
Prvo, kažu investitori, dizala počinju raditi tek nakon useljenja najvećeg broja stanara. Drugo, dizala se često slome i dugo stoje. Takav se problem pojavio, posebice, u stambenom kompleksu na Kili.
U APN-u ne negiraju postojanje problema, ali napominju kako je sve to privremeno. Kako su nam objasnili, problemi se pojavljuju najviše u stambenom kompleksu, a istovremeno se popravljaju u velikom broju stanova. Ovakva dizala svakodnevno prevoze velike količine tereta, a zbog prevelikog opterećenja, naravno, nerijetko se kvare, objašnjavaju.
Također napominju kako je težak početni rad novih zgrada čest problem za programere APN-a, jer su stanovi s potpunom renovacijom u RH manje traženi. Kupci kažu kako su popravci od strane APN-a obično vrlo niske kvalitete, pa žele to učiniti sami, kako ne bi to ponavljali za graditelje. Stanovnici se također često žale na pretjerano visoke tarife za održavanje ili na neuspjeh APN-a kod pružanja usluge u cijelosti.
Ponekad, kao, na primjer, na Kili, sukob između stanovnika i APN-a pretvara se u pravi pravni rat. No, ima i suprotnih primjera. Investitori prve etape stambenog kompleksa POS-ovih stanova na Kili počeli su graditi odnose s uslužnom organizacijom i prije završetka izgradnje te su pregovorima postigli smanjenje tarifa i druge olakšice od svojih privatnih komunalnih poduzeća. No, to ne smanjuje količinu i razinu problema.
Glavno je zaraditi
Možete čuti mišljenje kako zgrade izgrađene u Splitu zadnjih 30 godina često ne zadovoljava deklariranu klasu od stručnjaka, potrošača, pa čak i od samih programera. No, potonji o tome uglavnom govore anonimno. Na primjer, jedan stanovnik Kile smatra kako klasi njegovog stana odgovaraju samo zgrade ekonomske klase u Njemačkoj, dakle stanovi u kojima žive Turci.
Iz APN-a napominju kako se pripadnost kuće bilo kojoj klasi treba odrediti prema kriterijima sadržanim u Klasifikatoru stambenih nekretnina koji je razvilo IGH. POS-ove zgrade, dodaje tvrtka, posebice stambeni kompleks na Kili, ispunjavaju svevte kriterije. No, kupci ne misle uvijek tako.
Vlasnica stana, pjevačica Ivana M., tvrdi kako ovaj stambeni kompleks ima nedostatke nespojive s deklariranom klasom i nastavlja:
"Na prvi pogled odgovaraju svojoj klasi. Prekrasan ukras fasada, lođe, ulaz... Teritorij je zatvoren i dobro čuvan. Postoji upravljanje kompleksom, infrastruktura. Međutim, stan ima žbuku loše kvalitete, kada sam prvi put ušla u stan za mnom se dizao parket, prozori ne brtve pa propuhuje, neispravne brave. U stanovima deklarirane kategorije toga ne bi trebalo biti."
Ovo je ono što je jedan od menadžera velikog kapitalnog developera rekao za Autonomiju:
"Građevinari se boje gubitka prestiža u očima potrošača, a taj strah dovodi do nejasnih odluka ili nepromišljene štednje. Tvrtka posvećuje više pažnje sporednim poslovima i štedi novac tamo gdje nije potreban, pa kvaliteta stanovanja trpi."
Potrošači inzistiraju neka tvrtke manje razmišljaju o svojoj zaradi, a više o kvaliteti gradnje.
"U RH tvrtke poput APN-a ne pridaju važnost kvalifikacijama radnika, koriste jeftine građevinske materijale, ne ispunjavaju jamstvene obveze i ne uklanjaju nedostatke", kaže Ivana M., stranovnica Kile.
Bình luận