Piše: Markus Kostanić
Sve je providno u zemlji Dalmaciji pa se s nepogrešivom preciznošću može predvidjeti sljedeća stepenica nacionalističkog iživljavanja nad ovom regijom.
Jer, samo su naivni mogli povjerovati kako je, punopravnim članstvom Republike Hrvatske u EU, apetit krvoločne aždaje sa sjedištem u Zagrebu nahranjen i zadovoljen, kako je nastupilo razdoblje normalizacije. Zvalo se to „kruženje energije u prirodi”, ili možda „dobro se dobrim vraća a zlo zlim”, samo je recept jasan i tako je oduvijek u povijesti čovječanstva: militantni nacionalizam fašistoidnog tipa je pre svega autodestruktivan, on na kraju uvijek pojede samog sebe. Nevolja je jedino u tome što, by the way, pojede sve što mu se nađe na putu prije nego li uništi sebe.
I to se zapravo krije priča o statusu Dalmacije. Ni manje ni više od toga: Dalmacija je iskonski, najveći, ali uz to i sljedeći neprijatelj akademsko-crkveno-tycoonsko-političkih luđaka koji stoluju u Zagrebu. Jer, oni bez neprijatelja ne mogu funkcionirati. Seruckaju još malo po susjedstvu, održavajući tradicionalno loše odnose sa svim susjedima, kojima su do juče palili kuće i klali sve živo, ali, krezubi i bubuljičavi kakvi su ostali nakon 20 godina ratovanja, sada više ne mogu izvesti zločin preko granice. Stoga su se dosjetili kako bi bilo dobro krenuti seruckati po kući. Za tu su prigodu osigurali jednu lako upotrebljivu i lako zapaljivu neuralgičnu točku: Dalmaciju.
Dalmacija je, ipak, naci-fašistima najinteresantnija za provedbu svojih zlogukih planova. U ostalim regijama, nastavlja se matrica iz devedesetih godina: u njima više ne žive pripadnici omraženih „drugih” naroda: malo je tu Srba, Bošnjaka, Albanaca, Vlaha. Dalmaciju, pak, naseljavaju Dalmatini, koji gubitkom identiteta postaju Dalmatinci, nešto malo Srba i u gotovo četvoropetinskoj većini – Hrvati. Dalmacija nije kolijevka hrvatskog romantičarskog nacionalizma iz XIX. stoljeća, ona se opirala ulasku u zajedničku državu s Hrvatskom. Dalmacija se toliko opirala ujedinjenju s Hrvatskom da je to ludilo jedno. Stoga, Dalmacija je danas neprijatelj broj jedan, a sutra će, ako se ništa ne poduzme, biti još gore. Zacrtano će se, dakle, ostvariti.
Nesretne naivčine i politički nepismeno stanovništvo iz Dalmacije pristaju na sve ne bi li im zagrebačka Skupština, poznatiji kao Hrvatski sabor, udijelio mrvice nakon što im nasilno oguli kožu s njih. Umjesto da se masovno učlane u DDF, kao jedinu inicijativu koja se zaista bori za interese Dalmacije i svih njenih stanovnika (uz Dalmatinski klub), stanovnici Dalmacije vegetiraju. Umjesto da krenu u kampanju i na turneju po gradovima Dalmacije predstaviti i objasniti svoje ideje građanima ove regije, oni blokiraju hvale vrijedne procese. Umjesto objašnjavanja kako regionalizacija i decentralizacija ne znači odcjepljenje; umjesto objašnjavanja kako centralizacija i unitarizam nije dobra stvar za RH; umjesto objašnjenja što je recept za brži ekonomski i socijalni razvoj države, na društvenim mrežama se prenosi ruska propaganda o cijepljenju protiv COVID 19.
Umjesto objašnjenja kako politika iz ‘90. nije bila u pravu kada se uhvatilo u kolo HDZovog povampirenog ludila; umjesto objašnjenja onima koji su prosipali krv u kazamatu u splitskoj Lori kako je to – upravo to – bio uvod u plansko, maliciozno uništavanje Dalmacije, a ne da je, kao što piše u jednoj knjizi to bilo „uvod u pad Berlinskog zida” i „duh slobode” koji se počeo širiti po cijelom bivšem istočnoeuropskom bloku; Umjesto objašnjenja kako je u pitanju bio smrad ustajale krvi i znoja, čije se mače i danas šire; Umjesto objašnjenja Sarumanima i sotonama iz katoličke, ali i drugih crkava, koje djeluju u Dalmaciji lajka se ono što nitko iole psihički stabilan ne bi lajkao.
I onda, logično, dobije se jezikova čorba. Baš kao što su prije dvije godine B.L., R.M., I.K., i još par njih pokušali uništiti DDF, jer se u toj inicijativi “koristi govor mržnje prema Hajduku i Torcidi”. (Za ime božje!) I onda se neki iznerviraju i potpuno pogrešno shvate poruku. To što se ne žele oduprijeti uznapredovalom klerofašizmu (koji je u školama prisutan ne samo kroz satove vjeronauk), što se ne žele boriti za otvaranje radnih mjesta, što ne žele stati u obranu svojih domova, svoje djece i unučadi, već dopuštaju centrifugu mozgova psihološkim ratom kojeg protiv Dalmacija vode neoustaše – nije problem DDF-a, ni Dalmatinskog kluba. Problem je onih koji blokiraju svaki upliv zdravog razuma u vlastite mozgove, a time blokiraju i svaku moguću borbu za Dalmaciju, što se čude kao im djeca na utakmicama pozdravljaju sa ‘Za dom spremni’, pjevaju pjesme u slavu Francetića i Luburića, o „nebeskoj Hrvatskoj”, o Herceg-Bosni kao dijelu Republike hrvatske…
I vladine i nevladine organizacije iz 'Južne Hrvatske’ (čije se pravo, originalno ime – Dalmacija – nerado izgovara čak i u vremenskim prognozama pojedinih “liberalnih” medija) još uvijek ne apeliraju na zagrebačku Skupštinu, točnije Hrvatski sabor na što skoriju izmjenu statusa Dalmacije. E, to je također problem onih koji blokiraju zdrav razum! Kao doći do toga da se apelira za pravnu stvar, kad se umjesto aktivizma gore više puta spomenuti bave frenetičnim lajkanjem gluposti po društvenim mrežama.
A kome uputiti apel za Dalmaciju? Onima koji su usvojili protuustavnu odredbu kako je brak zajednica muškarca i žene i još je progurali u sam tekst Ustava? Onima koji su tri puta za redom lažirali izborne rezultate na način koji bi čak i kod Tuđmana proizveo zazubice. Pa zar netko misli kako su Plenković, Milanović i Njonjo Jandroković slučajno još uvijek za najekstremniji cantralizam u Europi?! Pa, zar njih trojica nisu već toliko puta prekršili sve moguće međunarodne sporazume koje je RH ratificirala, a koji se odnose, ne samo na lokalnu samoupravu, već i na manjinske i regionalne jezike? Pa o čemu je onda ovdje riječ?
Evo što poručuju iz Dalmatinskog kluba i DDF-a: “Ustavno-pravni položaj Dalmacije je test je li RH spremna suočiti se sa svojom nedavnom prošlošću i je li spremna istinski pristupiti europskim integracijama (bez obzira na članstvo u EU i skoro uvođenje eura kao platežnog sredstva, odnosno pristup Schengenskoj zoni), u kojima regionalizacija i decentralizacija prema granicama od prethodnog razdoblja predstavlja nezaobilazni uvjet! Također, to je test je li RH dovoljno moćna suprotstaviti se centralističko-nacionalističkoj eliti, među kojima se izdvajaju HAZU, HBK, raznorazni tycooni s manje-više kriminalnom prošlošću, kao i političke stranke koje su bile duboko umiješane ili su podržavale zločinačku politiku Tuđmanovog režima.”
Što bi rekli Bosanci: “kurac je spremna!” Jer, Republika Hrvatska je “HAZU, HBK, i raznorazni taycooni s manje-više kriminalnom prošlošću, kao i političke stranke koje su bile duboko umiješane ili su otvoreno podržavale zločinačku politiku Tuđmanovog režima!”
Ali, DDF i DK su u pravu kada kažu kako je „nastavljen tretman Dalmatinaca kao maloumnih bogatih rođaka, koji se ne znaju brinuti za vlastite resurse i za vlastiti novac”. Ili, kao što reče jedan moj poznanik, novopridošli Hercegovac-Dalmatinac: „Odnos Dalmacije i Republike Hrvatske je kao odnos dvojice braće od kojih jedan zarađuje 3.000 € mjesečno, a drugi 300 €. Ali, ovaj drugi troši 2.700 tuđih eura, a onaj prvi nema za hranu iako zarađuje deset puta više od drugog. Pa dobro, majku mu, daj barem da trošimo i ti i ja po 1650€!”.
Dobro, dokle ovako? Sve dok građani Dalmacije ne shvate ozbiljno kako pod hitno moraju postati članovi DDF-a i raditi za dobrobit Dalmacije.
Sve u svemu, nakon Srba, Bošnjaka, Albanaca i Crnogoraca, sad su na red došli Dalmatinci. Očito, nacionalistička zvijer ne zna funkcionirati drugačije već proizvodi sve nove i nove „neprijatelje” kojima se potom doslovno „hrani”. U toj proizvodnji neprijatelja na populističkoj osnovi neminovno će, kad se građanima Dalmacije poslože kockice u glavi, biti odgovoreno nekakvim dalmatinskim populizmom, koji još čeka na svoju političku artikulaciju.
Prvo sam namjeravao od ovog teksta napraviti lako zajebantsko štivo. Ali, ako nekome još uvijek nije jasno, vrag je odavno odnio šalu. Vrag je odnio šalu do te mjere da ima smisla apel DDF-a i DK: „Pozivamo građane Dalmacije neka s pažnjom promatraju razvoj situacije u vezi sa statusom Dalmacije, kako bi se na vrijeme spriječila eskalacija dirigiranog nacionalističkog ludila.”
Comentários