Dr. sci. Mila Grubišić
I. POGLAVLJE
DALMACIJA U DOBA NEOLITA
Kada i odakle su došli prvi stanovnici u Dalmaciju i na istočnu obalu Jadranskog mora? Kojoj su skupini pripadali? Kojim su jezikom govorili? Sve su to pitanja na koja ne možemo još dati nikakav odgovor. Jednostavno zato što o prvim stanovnicima nema nikakva arheološkog traga. U starije kameno doba bilo je ljudskih naselja, kao što ih je bilo i u ostalim dijelovima Mediterana, ali ona nisu ostavila nikakav, pa ni najmanji arheološki ostatak.
Prvi i sigurni ostaci čovjeka na dalmatinskom primorju (od rijeke Rječine do rijeke Bojane) potječu iz doba neolita. Tada, negdje u V. ili VI. tisućljeću pr. Kr. ili ranije živio je čovjek po cijeloj obali i njenom zaleđu. S brežuljaka i humaka, nad divnim netaknutim uvalama, na primorju i otocima, s visokih planina divio se kristalno bistroj pučini Jadrana. Uživao je u ljepotama njegovih tišina, ljepoti zora i sumraka, bistrih noći i punih sunčanih dana. Vjerojatno je beštimao na buru i bio grintav za vrijeme južine. Gledao je sve strahote oluja, doživio grmljavinu i gromove koja se prolama kroz gudure i odbija od surih stijena dalmatinskih planina. More ga je vuklo i privlačilo i on je ostao živjeti tu na obalama najljepšeg mora. Nije se uplašio, nije pobjegao. Shvatio je prednosti i mane života u Dalmaciji i ostao je na njenim škrapama, na njenim poljima i njenim brdima i planinama.
Ostaci čovjeka ovog doba našli su se po cijelom području Dalmacije i na svim, pa i na najudaljenijim škojima. Te ostatke datiramo veliko razdoblje neolitika od 6.000 do 2.000 godina prije Krista, tj. do vremena kad je neolit potpuno zamijenjeno metalnim dobom. Na prostoru koji je obuhvaćala „austrijska Dalmacija“ i koji mi, kada govorimo o Dalmaciji imamo pred očima, našlo se ostataka neolitske kulture na lokalitetima: Potravlje (Sinj), Kukljica (Ugljan), Zaton (Šibenik), Grabovac (Imotski), dolina Neretve (od Gabele do Ploča), Brsilova špilja (Kučiće, Omiš), Tradan (Šibenik), Vrlika, Salona (Solin), Podstrana, Gardun (Sinj), Sitno (Split), Donji Dolac (Omiš), Ogorje, Srinjine (Split), Biokovo (Brela), Rogoznica, Dubci/Vruja (Zadvarje – Omiš), Žeževica (Šestanovac – Omiš), Bajagić (Sinj), Dugopolje, Đevrske i Đevrske polje (Šibenik), Britske stine i Brist (Ploče), Gizdavac (Muć), Ostrovica (Benkovac), Bribir (Šibenik), Piramatovci (Skradin), Krapanj (Šibenik), Nin, Zadar…
Svi veći, ali i mnogi manji otoci istočne obale Jadrana bili su naseljeni u doba neolita. Najpoznatiji lokaliteti nalaze se na: Ugljanu, Kornatu, Humac Donji (Brač), Škrip (Brač), Nerežišća (Brač), Jama Kopačina, Sveti Juraj, Sveti Ilija, Žrnovo (Korčula), Svetac i Palagruža. Prema nađenim ostacima tog doba najgušće je u neolitu bio naseljen otok Hvar gdje su nalazišta veoma brojna. Nabrojimo samo neka: špilje Markova, Grapčeva, Hahnova, Jakovljeva, Prosperova, sv. Nedjelja, Pokrivenik, Antunova kosa, Skalezije, Brusje i dr.
Nema sumnje, uzmemo li u obzir ovakvu rasprostranjenost nalaza neolitske kulture, kako je čovjek u to vrijeme bio naseljen po cijelom području Dalmacije i po cijeloj obali Jadrana. Nalazi prilikom iskapanja u špiljama na otocima Hvaru, Visu, Svecu ne samo što omogućuju uvid u cjelokupan život čovjeka u neolitiku u razdoblju od 5.000 do 2.000 prije Krista, nego otkrivaju kako je u Dalmaciji i u ostatku Mediterana, a posebno na istočnim obalama Jadranskog mora postojala jedna razmjerno vosoka kultura kojoj su se odrazi osjećali duboko na Balkanu, prvenstveno u Bosni, prelazili Balkanski poluotok, dopirali duboko u Donje Podunavlje, i čak u područje Pruta, Dnjestra, Buga i Dnjepra, a s druge strane stajala je ta kultura duboko u vezi s onom koja je dopirala s obala Egejskog mora, prethodila kelskoj Kamareskulturi i vrlo vjerojatno bila u vezi s onom koja je dopirala s istočnih obala Sredozemlja.
Istodobno, postojala je trgovinska veza između istočnih i zapadnih krajeva ovog mora, kao i zmeđu njih i Sicilije te okolnih krajeva. To posebno ističe lokalitet Grapčeva špilja na otoku Hvaru. Dokaz tome je spiralna, obojena keramika visoke kvalitete kakva se uopće nije našla na Jadranu, ali jest u drugim dijelovima Mediterana. Ona svojom predivnom ornamentikom, svojim ukusnim oblicima ide među najljepše produkte neolitskih kultura. Pored keramike našlo se mnogo ostalih predmeta: oružja i oruđa načinjenih iz kremena i raznog drugog tvrdog kamenog materijala, nakita, ostataka pojedinih riba i životinja, kostiju, školjaka i sl.
Od ostataka nađenih u Grapčevoj špilji na Hvaru, možemo u glavnim crtama rekonstruirati život čovjeka na dalmatinskom primorju od 6.000 do 2.000 godine prije Krista. Nema nikakve sumnje, kako tako visoko kulturan čovjek nije živio samo na Hvaru, već ga je isto tako bilo i na Visu, Korčuli, Braču, Pelješcu, kao i na cijelom dalmatinskom primorju. Spomenuta mjesta su ona, na kojima se našlo dosta ostataka života neolitskog čovjeka, dok je bez sumnje bio čovjek mlađeg kamenog doba. Činjenica jest kako je drugačije to na Hvaru koji je gotovo cijeli istražen; od jednog do drugog, od zapadnog do istočnog rta ovog otoka našlo se ne samo na tragove neolitske kulture, već i mnogo ostataka neolitskih naselja. Tragovi ovih naselja na otvorenom gotovo su svi nestali – najčešće za vrijeme od 1871. na ovamo – ali su ih zaklonile i zadržale špilje i pećine koje su neko vrijeme služile kao skloništa, neke za stanovanje, a neke su od njih bile posvećene kultovima.
(nastavlja se)
Comments