piše. prof. Mila Grubišić
Oko polovine III. st pr K, ilirsko pleme Ardijejaca uspjelo je oko sebe okupiti nekoliko drugih ilirskih plemena na istočkoj obali Jadranskog mora i na njegovom zaleđu - u Zagori i Hercegovini.
II. poglavlje
ILIRSKE ZEMLJE
Gospodarstvo Ilira na Jadranu
Ardijejcima je bilo sjedište između Dubaca i neretvanskog primorja.
Tako je stvorena ilirska država. Ta i takva ilirska država - Illyria - javlja se u konceptu balkanskih država, miješa se u veoma komplicirane grčke prilike na jugu Balkana i sklapa prve saveze, u prvom redu s Makedonijom.
Osobito se ističe ilirski kralj Agron koji je do 231. godine prije Krista uspio podvesti pod svoju vlast gotovo sve grčke kolonije na istočnoj, dalmatinskoj, obali Jadranskog mora, a u prvom redu Pharos, odnosno otok Hvar. Uspio je Agron pod svoju vlast posjesti i Issu, ali mu ne pođe za rukom zauzeti je do kraja. Tako se njegova država sada protezala od rijeke Krke na sjeveru do Epira na jugu, a obuhvaćala je istočnu obali Jadrana od rijeke Krke do južne granice sadašnje Albanije, osim gradova Apolonija i Epidamna.
Kada je Rim u IV. stoljeću prije Krist postao gospodar istočne obale Apeninskog poluotoka, točnije zapadne obale Jadranskoga mora, od Padske nizine pa sve dalje na jug, a samim time i zapadne obale Jadrana, bio je silom geografskog položaja uvučen u sferu pitanja i interesa na ovome moru. Te su geografsko-političke prilike navodile Rim neka postane gospodar cijelog mora, do tada u vlasništvu Ilira.
Nakon smrti ilirskog kralja Agrona , s njegovom politikom nastavila je njegova udovica Teuta. Njezina vojska napala je Epir te zauzme njegov glavni grad Foenika i prisili Epir neka uđe u savez s Iirima. Nakon ovoga uspjeha Teuta je htjela zauzeti i preostale grčke gradove unutar svoga područja, ponajprije Issu koju je nastavila zaposjedati, Epidamos - današnji Drač u Albaniji, Apoloniju - kod Valone također u Albaniji i Korkyru - Krf otok u današnjoj Grčkoj. Tako se na zapadnoj obali Jadranskog mora i u unutrašnjosti stvarala sve jača ilirska država koja je obuhvaćala istočnu obalu Jadrana od Krke do Epira .
U takvim povijesno-političkim prilikama, osjećajući se kao potpuni gospodari Jadranskog mora i njegovih obala i zaleđa, ilirski gusari su, koji su i ranije gusarili Jadranom, postali siloviti i počeli te surovo često napadati grčke galije u krajevima koji nisu pripadali njihovoj državi. Rimski podanici i saveznici su se, na zapadnim dijelovima Jadranskog mora, obraćali najprije Rimu tužeći se na napada ilirskih gusara, moleći ga za zaštitu.
Rim do tada nije mnogo obraćao pažnje na tužbe italo-dalmatskih trgovaca, smatrajući ih, najvjerojatnije, kao lažima kako bi se nadoknadilo izgubljeno zbog lošeg poslovanja, odnosno smatrajući gusarenje za redovitu pojavu na moru. Prilike su se, međutim, tako razvile da je Rim, koji je sve do nekoliko godina prije toga bez ikakve moći na moru, uspjesima u prvom punskom ratu postao jaka pomorska sila. Koliko možda u to i nisu bili upućeni Iliri, to su vrlo dobro znali isejski pomorci i trgovci. Kad su sada Iliri u svome osvajačkom naletu htjeli podčiniti Issu, pa je još jednom zaposjeli, obrate se Issejci Rimu i zamole Senat neka njih i njihovu državu primi kao svoje saveznike, što Rim i napravi.
Kad su još jednom došle u Rim žalopojke italo-dlmatskih trgovaca na to kako ih ilirski gusari pljačkaju i ubijaju, Rim, ovaj put potaknut i od Issejaca, pošalje izaslanstvo ilirskoj vladarici Teuti Agronskoj, tražeći neka ona svojim podanicima zabrani gusarenje po Jadranu i neka opozove svoju flotu koja opsjeda Issu. Rimskim poslanicima Gaiusu i Luciju Coruncaniusu pridružio se i Issejski izaslanik Kleemporos. Teuta, ne poznavajući snagu Rima, nije željela dopustiti Rimu miješanje u njezine unutarnjopolitičke i ekonomske prilike te obeća izaslanicima samo to da se rimskim podanicima nikada nikakvo zlo dogoditi te je te gusarske akcije nazvala pojedinačnim i sporadičnim situacijama. Teuta ujedno izjavi kako ona ne može svakome pojedinačnom čovjeku zabraniti gusarenje po Jadranu, jer je Illyria napravljena od više pojedinačnih plemena. Gaius, Lucio Coruncanius i Kleemporos nisu bili zadovoljni ovim njezinim riječima, pa Coruncanius mlađi, kako je Polybius zapisao - odgovori Teuti kako će Rimljani sami svoje građane od ilirskih gusara sami zaštititi, a nju prisiliti neka sazove vijeće plemenskih vođa koji će svojim gusarima narediti neka ne napadaju više rimske galije.
Prema Polybiju, Teuta je precijenjivala snagu ilirske vojske, a podcijenjivala snagu Rima, što je odgovaralo tadašnjoj situaciji na Balkanu na kojem se nalazila ilirska država. Teutina šutnja značilo je, prema rimskom kroničaru, dopuštenje da Rim krene u akciju protiv Ilira.
Commentaires