piše: dr. sci Mila Grubišić
Nalazi u sasvim mijenjaju Dalmaciji teoriju i pokazuju, kako je na Jadranskom moru – posebno na dalmatinskoj obali Jadranskog mora – dakle, na njegovoj istočnoj obali, postojala jedna visoka neolitska kultura.
Na osnovu u ranijim nastavcima nabrojenih sličnosti i veza možemo dodati kako je, prema današnjem stanju historiografije, cvala ova lijepa kultura na jadranskim obalama Dalmacije u III. tisućljeću prije Krista, dakle između 3000. i 2000. godine prije Krista. Veliki kulturni sloj dalmatinskih spilja, prvenstveno Grapčeve spilje na Hvaru trajao je bez sumnje nekoliko tisuća godina što se dade utvrditi iz njihovih veza s ostalim nalazištima. A kako nije moguće kako je jedino na Hvaru cvala ova kultura, sasvim je ispravan historiografski zaključak kako je kultura bila raširena i po cijeloj jadransko-dalmatinskoj obali i na, ako ne baš svim ono bar, većini dalmatinskih otoka. Na ovo nas upućuju i nalazi, ma toliko skromni bili, ponađeni na krajnjem sjeveru Dalmacije.
Nema sumnje kako su ljudi koji su upotrebljavali spomenutu luksuznu keramiku, nisu stanovali u špiljama, već su im one služile u sasvim druge svrhe. Neolitski stanovnik Dalmacije, koji je na početku ovog razdoblja živio po špiljama, ostavljao ih je malo po malo pa tako skoro sa sigunošću reći kako u doba velikog kulturnog sloja Grapčeve i ostalih dalmatinskih špilja, kojima gornji slojevi pripadaju eneolitu, on više ne živi u špiljama. Sad je njegov dom bunja – kućica izgrađena od velikih koncentrično posloženih kamenih blokova i ploča. Tih bunja, odnosno „kućica“, od kojih su neke zbilja bile velike prave kuće, nailazimo po cijelom dalmatinskom primorju i na svim dalmatinskim otocima i mnoge od njih još i danas služe kao privremeno stanovanje na poljima ili za sklonište, kako ljudima tkao i stoci.
Mnogo je bunja kasnije izgrađeno, neke čak i u novije doba nakon II. sv. rata, ali najveći broj njih, bez sumnje, dopiru iz doba neolita. To nam prije svega pokazuju ostaci jedne takve „kućice“, odnosno bunje u uvali Skalezije na otoku Hvaru, gdje se unutar koncentrično posloženih kamenih ploča našlo neolitsko oružje i oruđe. Čuvena Artejeva grobnica pokraj Mikene nije drugo nego bunja složena od savršeno klesanih kamenih blokova.
Grapčeva špilja, špilja u uvali Pokrivenik nedaleko od mjesta Hum na sjevernoj strani otoka Hvara, i tolike druge po dalmatinskoj obali i otocima, mogle su biti svetišta posvećena kulturi praotaca, dok su mnoge tadašnje špilje bile i dalje stanovi, negdje tajni, a negdje samo privremeni. Od svih tih pretpostavljenih svetišta, ono u Grapčevoj špilji bilo je svakako jedno od najvećih, ako ne i najveće na dalmatinskoj, istočnojadranskoj kroz nekoliko stoljeća. Sa svih strana, vjerojatno i sa svih susjednih otoka, a moguće i sa susjednog kopna dolazili su u određene dane stanovnici Dalmacije iz drevnog neolitika kako bi u ovom svetištu prinijeli svoje žrtve. Tada je svatko prema svojoj mogućnosti, pored ostalog, donosio, u običnim posudama, ili u skupocjenim vazama i amforama, krasnim pliticama ili lijepim vrčevima , sjajno obojenim i ornamentiranim: vino, ulje, žito i kruh. Na oltaru, možda onome prelomljenome i do današnjih dana djelomično okamenjenom stalagmitu u sredini velike špilje, ostavljali su to precima u čast, dok su se istovremeno prinosile i krvne žrtve u vidu koje nesretne životinje, blagovalo meso žrtvovane divljači i stoke.
Kad su se ceremonije završile, ostajao je u špilji veliki svećenik, pridijeljen kultu predaka i čuvar njihova svetišta. Sastavni dio ceremonija bile su i seksualne orgije. Činu orgija mogli su pristupiti svi koji su bili spolno zreli, dakle od neke današnje 14.-15. godine naviše. U to vrijeme nije bilo kršćanske religije stoga nije bitno tko će s kime izvršiti seksualni čin. Tako su muškarci spavali i drugim muškarcima i s drugim ženama, a žene i s drugim ženama i s muškarcima. U to vrijeme kao čin velike ceremonije slave kulta predaka, nije bilo bitno tko je, kako bi se današnjom terminologijom reklo, gay a tko je streight, bilo je bitno sudjelovati na ceremoniji i odati počast precima tako što će se slaviti ljubav i budućnost.
Postavile su se teorije kako je prugasta i meandrospiralna keramika, pa i obojena, iz Srednje Europe krenula prema jugu do jugoistočne strane i istočne strane Balkana, pa je tako doprla sve do Egejskog mora. Prema tim teorijama je i kultura Sexlos-Dimini na Egejskom moru došla tim putem. Nalazi u Dalmaciji mijenjaju sasvim tu teoriju i pokazuju, kako je na Jadranskom moru – posebno na dalmatinskoj obali Jadranskog mora – dakle, na njegovoj istočnoj obali, postojala jedna visoka neolitska kultura, odnosno eneolitska kultura koja je stajala uz bok i u vezi sa zemljama na Sredozemnom moru, s onima na Balkanu, Dunovau, Alpama, Dnjepru, susjednim Apeninskim poluotokom i Sicilijom, ali istovremeno ovdje stvorila svoje plodove, razvila ih i usavršila do zamjerne visine. S obala Mediterana, a ne obratno, širio se val ljudskog napretka, predstavljen obojenom keramikom koja je puna života, ljepote i sunca.
Mnogobrojne rude, od kojih je napravljeno oružje i oruđe neolitskog stanovnika dalmatinskih krajeva, a kojih nema u prirodi ovih naših krajeva, očit je znak importa bilo kopnenim bilo morskim putem. Međutim, ornamenti, napose oni obojane keremike, pokazuju kako je import dolazio i s jedne i s druge strane. Nema sumnje kako je već u eneolitu plovidba već bila kvalitetno razvijena, što nam dokazuje, u prvom redu, slike galije urezane na više velikih glinenih ploča pronađenih na više lokacija po Dalmaciji. Te galije kako je dalmatinskom čovjeku iz razdoblja neolitika bilo i te kako dobro poznato manevriranje jedrima i veslima te poraba kormila.
U unutrašnjosti Dalmacije nalazi se druga velika stanica mlađeg neolitskog doba – Butmir, nedaleko od Sarajeva. Butmir je nadaleko poznat sa svojom spiralnom keramikom i svojim velikim radionicama za savršeno brušenje kremena za oružja i oruđa, a osobito za svoje glinene plastike. Iz ovih radionica kamena roba išla je po cijeloj sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka. Utjecaj Butmira išao je duboko u unutrašnjost, a nekoliko fragmenata nađeno je i po Dalmaciji. Nalazi čisto butmirskog tipa pokazuje povezanost između unutrašnje Dalmacije, dalmatinskih otoka i današnje Srednje Bosne.
Postoje i druga neolitska nalazišta po Dalmaciji. Pojedinačna nalazišta koja su se otkrila, a ima ih dosta, samo su dokaz kako je mlađe kameno doba (neolit) čovjek živio u svim dalmatinskim krajevima. Je li on tamo dostigao neki viši stupanj kulture, kao čovjek na Hvaru i u Butmiru, zasada još nije poznato. Međutim, Hvar, točnije Grapčeva špilja spada među one rijetke lokalitete koja otkrivaju kako je čovjek u neolitskoj Europi, a napose u južnoj i jugositočnoj Europi – gdje se posebno izdvaja Dalmacija – čovjek živio na visokom stupnju kulture koja se, doduše, ne može usporediti s Mezopotamijom i Egiptom, ali je sama po sebi bila lijepa i visoka.
Veza dalmatinskih krajeva i Sredozemnog mora, veza s Crnim morem i Srednjom Europom utvrđena je i dokazana bez bilo kakve sumnje. Ako slojeve Grapčeve špilje datiramo od 5000 do 2000 godine prije Krista radi se o međunarodnoj povezanosti dalmatinskih krajeva s ostalim lokalitetima u Europi. Stupanj kulture i međunarodne povezanosti u ovo doba bila je daleko veća nego što će biti između 2000. i 1000. godine prije Krista. To znači kako visoka meolitska kultura dalmatinskog čovjeka pada zajedno s njegovim velikim međunarodnim prometom, dok se u vrijeme brončanog doba i brončane kulture ovi krajevi ograničavaju vezu s kopnom, a veza s morem opada. Razlog tome je rast gradova na Mediteranu, a javljaju se i počeci grada Rima, odnosno Rimske države koja je zbog pristupačnog terena preusmjerila trgovinu na sebe. Atena je demode i OUT, Rim je IN.
Kraj neolita nazivamo eneolit, tj. doba kada čovjek još uvijek živi u mlađem kamenom dobu, ali pored oružja i oruđa od kamena upotrebljava nakit, a i neko oružje od bakra. Još uvijek je veza s kulturnim orijentom stalna, jer se bakar dobivao s istoka, po svoj prilici već u gotovom nakitu ili u drugim predmetima. Međutim količina bakrenih predmeta bila je veoma mala, pa i dalje prevladava kamen.
Comments