piše: prof. Mila Grubišić
Neovisna Država Issa
U vrijeme raspada Syrakuškog carstva , Issa i Pharos se osamostaljuju. Bijaše to negdje oko 350. godine prije Krista. Nakon toga pojavljuju se i drugi samostalni dalmatski gradovi.
Kroz 40 godina svoga osnutka Issa se nalazi pod vlašću Syracuze. Glavni grad njezinog kolonijalnog posjeda nije se samo obogatio, već su njezini stanovnici dobro upoznali prilike na istočnom dijelu Jadranskoga mora, shvatili su prilike na tom dijelu Mediterana, ali i jezik i običaje starosjedilaca - Ilira - i ostalih plemena na istočnom Jadranu. Sada je Issa na svoju ruku, na zgodne položaje naselila svoje građane kako bi mogla s jedne strane nove zemlje dati svome poljoprivrednom stanovništvu, a s druge strane lakše je mogla trgovati s domorodcima. Ta su mjesta bila: Tragurion (dlm: Trau, jsl: Trogir), Epetion (Epetiáun, Stobreč), Salona (Salona, Solin) na kopnu i jedno naselje kod Lumbarde na otoku Korčuli. Neka od tih naselja Issa je sama osnovala i naselila, a neka kao Salonu koje je vjerojatno ranije postojalo, pokorila što vojno što politički te uselila svoje stanovništvo.
Tako se polovinom i krajem IV. stoljeća prije Krista na istočnoj obali Jadranskog mora stvara jedna visokokulturna država s istočnomediteranskim, prvenstveno helenskim elementom kao vladajućim, sa sjedištem u Issi, na otoku Visu. Ta država, koja od sada pa sve do 231. godine prije Krista ne ovisi ni o kome, te 231. postaje saveznik Rima, ali i dalje bez obzira na to što je saveznik ostaje neovisna. Punih 300 godina postojala je u Dalmaciji , na našem dalmatskom moru slobodna i neovisna issejska država , koja je uz Pharos do njegove propasti 219. godine prije Krista, a onda sama, bila čvrsta i neprekidna veza između kulturnog grčkog svijeta na Mediteranu i dalmatskih obala.
Slobodna Republika Issa, sa svojim ustavom i zakonima, znala se održati i u najtežim uvjetima i u najteže doba kakvo je bilo onda kad su Iliri svom svojom snagom napadali na nju kako bi ju kao i ostale grčke gradove na svojoj obali i otocima pokorili, a i kasnije u toliko prilika i neprilika.
Comments