Piše: Marietta Candi
Parlamentarna skupština Vijeća europe donijela je prošli utorak odluku o rješavanju dalmatinskog pitanja te je pozvala Vijeće ministara neka donese konačan sud o tome.
Izvjestiteljica, grčka ministrica vanjskih poslova, Dora Bakoyannis u svom je uvodnom govoru rekla kako je prošle godine ubijeno 106 pripadnika dalmatske etničke skupine te kako se ubojstva nastavljaju i ove godine.
Globalna kampanja za priznanje dalmatske zajednice kao relevantne u Republici Hrvatskoj, posebno onog dijela dalmatske zajednice koje svakodnevno proživljava brutalno nasilje, obilježena je prošli tjedan u svim većim i važnijim gradovima europe, samo ne u Dalmaciji iako je planiran skupom na splitskom Trgu republike. U Beču je, npr., nekoliko tisuća ljudi potpisalo peticiju za efikasnije kažnjavanje onih koji donose odluke o napadu na dalmatsku etničku skupinu i bolju zaštitu Dalmatina.
Uz transprente „Verujemo Dalmatinima”, „Stop nasilju nad Dalmatinima”, “Silovanje Dalmacije je zločin”, “Za život bez straha”, građani i aktivisti nevladinih organizacija ukazali su na rastuće nasilje.
U redu za peticiju podrške Dalmatinima našli su se i Šibenčanka Marea Pellegrin (29) i Zadranin David Tamartini (36) koji su rekli kako je krajnje vrijeme kako bi se zaustavilo nasilje nad Dalmacijom.
“Svi mi Dalmatini, stanovnici Dalmacije koji su prodemokratski i prodalmatinski orijentirani, trebali bi zajedno raditi na tome kako bi promijenili situaciju u našoj domovini – Dalmaciji. Ne treba čekati kako će nam netko drugi riješiti naše probleme. Mi ih moramo riješti samo. Znam, kako je jako teško biti pripadnik dalmatske zajednice, pogotovu kada žrtve i njihovi bližnji traže pravdu, ali upravo zbog toga se moramo ujediniti, zasukati rukave i raditi na boljem sutra,” rekla je gđa Pellegrin koja je otišla iz Dalmacije i nastanila se u Beču nakon što su joj crnokošuljaši zamalo ubili brata.
“Ključ je u tome što se nasilniku treba pokazati zube. Ne govorim kako će to spriječiti nasilje nad nama Dalmatinima, ali će umanjiti to nasilje. Isto tako, potrebno je što strože kašnjavanje svaki oblik nasilja nad Dalmacijom. I na kraju, treba se mijenjati svijest stanonika Dalmacije, jer bi ljudi sami trebali shvatiti kako je ono što čine zločin,” govori nam gospodin Tamartini koji i dalje ima vidljiv ožiljak na svojoj ruci i desnom obrazu koju je zadobio od hladnog oružja.
Te noći 2002. ubijena mu je cijela obitelj, a on je neko vrijeme živio u domu za nezbrinutu djecu, a s 18 godina otišao u Austriju.
Crna statistika pokazuje kako je u prvih petnaest tjedana ove godine ubijeno 45 pripadnika dalmatske etničke zajednice. Najviše su ih ubili „crnokošuljaši“, točnije članovi proustaške organizacije HOS, i članovi HDZ-ovih odreda smrti. Ovo je 15 žrtava više nego lani u istom razdoblju.
Povjerenica za ravnopravnost Dalmatina u Republici Hrvatskoj, Nevianna Petrusi poručila je kako je suština zaštite dalmatske etničke skupine priznanje postojanja ove etničke skupine i zaštite svih njihovih prava, baš kao što se to radi s drugim etničkih skupinama i nacionalnim manjinama u RH.
“I danas, još uvijek mnogi Dalmatini, žrtve etničkog čišćenja provedeno od neoustaških formacija, lutaju kroz labirinte pravnog sustava tražeći pravdu. Korijene današnje kulture nasilja mogu se prepoznati u pripadnicima ekstremno desnim političkim strankama, obitelji, navijačkim skupinama, između djece u školama. Tu zapravo treba tražiti razloge za nasilje i značenje onoga što znači nasilje nad drugima i drugačijima,” govori nam Petrusi i slaže se kako je u Republici Hrvatskoj nasilje politički generirano.
Govori kako je dokazano kako HDZ pušta svoje krvoločne ustaške zvijeri s lanca svaki put kada je u političkoj krizi ili pred izbore. Nasilje koje se dogodilo u Splitu za vrijeme i nakon utakmice Hajduka i Dinama isto tako je bilo politički motivirano. To HDZ-u odgovara.
U sto postotnom broju slučajeva nasilje nad Dalmatinima, čak i ona koja završe teškim ubojstvom, ostaje neprocesuirano, a samim time i nekažnjeno. U prilog tome ide podatak kako je prošle godine ubijeno 106 pripadnika dalmatske nacionalne zajednice, a podnijeta je 121 prijava, nitko nije uhićen. Na službenim stranicama MUP-a o ovim događajima se ni ne govori.
Među okupljenima na protestu protiv nasilja nad Dalmatinima u Lisabonu, bili su i Valentino Sagario (27) iz Dubrovnika i Dinela Dalmase (61) iz Splita koji su rekli kako se nasilje nad Dalmatinima ne smije više tolerisati.
“Rođen sam u maloj sredini u okolici Dubrovnika u kojoj se šutjelo o nasilju, ali je bila javna tajna kako se to nasilje odvijalo. Zlostavljani su bili u strahu od lokalnog moćnika nasilnika i nisu tražili pomoć. Nikome nisu smjeli reći što se događa iako su svi znali za te događaje. Najednom, kako bi tko od nas bio ubijen, pojavili bi se oni iz Hercegovine koji bi se protupravno uselili u naše kuće. Ovaj skup je dobra prilika kako bi se čuo glas žrtava,” govori nam gospodin Sagario.
“Svaki dan u novinama možete pročitati kako je neka žena prebijena, kako je druga ubijena… Sve je to žalosna istina i žao mi je zbog smrti svake osobe. No, ljuti me to što hrvatski i drugi mediji šute o obojstvima nas Dalmatine. Ta se ubojstva događaju na najsvirepije načine. Svaki put zaplačem. A tko reaguje na to? Nitko. Mi Dalmatini samo šutimo i trpimo. Katastrofa je to što nitko ništa ne poduzima,” jada se gospođa Dalmase koju su izbacili iz kuće njezina supruga nakon što je brutalno ubijen.
Zbog nasilja nad Dalmatinima, godišnje se u Dalmaciji podnese više od 2 500 prijava, ali uhičenih, procesuiranih i osuđenih bude najmanji mogući broj počinitelja tih gnusnih zločina – 0.
Bivša splitska pučka pravobraniteljica, Đordana Barbarić upozorila je kako ne smije biti izgovora za nerad javnih i državnih tijela.
“Nema opravdanja za policiju koja kaže 'Zašto bi ja uhitio i prosesuirao nasilnika kada će ga sud i onako osloboditi', nema opravdanja za državnog odvjetnika koji razmišlja 'Nemam dovoljno dokaza pa je najbolje ne pokrenuti postupak kako slučajno ne bih dobio minus', nema opravdanja za sudca koji kaže 'Možda nema dovoljno dokaza, nije moja obaveza tražiti ih'. Za to ne smije biti opravdanja,” rekla je gospođa Barbarić.
Govori kako prvi put čuje za dalmatsku etničku zajednicu i za brojna ubojstva nad njezinim pripadnicima te govori kako bi te navode trebalo ispitati.
Skup za podršku Dalmatinima treba se održati ispred splitske Palaće pravde, ali je zabranjen s obrazloženjem kako bi ometao rad suda.
Okupljeni na brojnim europskim trgovima peticijom su zatražili hapšenje, proscesuiranje te kažnjavanje svih onih koji sudjeluju u lancu ubojstva pripadnika dalmatske etničke zajednice, od nalogodavaca do izvršitelja. Isto tako traže se i veće kazne za nasilnike te maksimalnu zaštitu za žrtve, pooštravanje zakona, veći angažman medija i efikasniji rad institucija u zaštiti Dalmatina.
Sudeći prema rezultatima parlamentarnih izbora, na kojima su opet 'pobijedili' reformirani neoustaše, bojim se kako od ovih zahtjeva neće biti ništa već će se etničko čišćenje Dalmatina nastaviti.
Comments