Piše: Toni Mikulandra
Mi ne želimo ići u stvaranje nove nacije, samo želimo da se ona, kao postojana i priznata svugdje u svijetu, prizna i u RH te nemamo ambicija do li da Dalmatin bude išta drugo osim onoga što jeste.
Pitanje dalmatinstva je identitetsko pitanje, prikaz pripadnosti određenih osoba i ljudi koji žive u Dalmaciji kao multietničkoj, višejezičnoj, multikonfesionalnoj zajednici koji su tijekom stoljeća u sebi razvili svoj nacionalni identitet i od njega ne žele odustati, izjavio je to vanjski suradnik Dalmatinskog Demokratskog Foruma, pravnik i enciklopedist, voditelj Odjela dalmatinstike na Institutu za romanistiku Vjeran Vastić.
Istaknuo je kako je pitanje nacionalnog i regionalnog identiteta elementarno pitanje slobode i demokracije i kako ne vidi razlog zbog čega se tolika panika u javnosti podigla oko činjenice kako se svatko ima pravo izjasniti onako kako želi i kako se osjeća.
– Unatoč protjerivanju Dalmatina i Talijana nakon II. Sv. Rata iz Dalmacije i Istre postoji i dalje velik broj onih koji nose stara dalmatska prezimena. Što s njima? Što ako je nekome majka Srpkinja, otac Talijan ili Dalmatin? Ima li pravo to dijete izjasniti se kao Srbin (po majci) ili kao Talijan, odnosno Dalmatin (po ocu) ili i on mora biti Hrvat? A što ako ne želi biti ni jedno, ni drugo, ni treće? Zašto mu u tom slučaju uskraćivati pravo sačuvati oba roditeljska identiteta i pravo na izjašnjavanje kao Dalmatinac? Mislim kako to može samo ojačati Republiku Hrvatsku i pomoći joj postati jedna normalna, civilizirana, demokratska država – istaknuo je Vastić.
Rekao je i to kako u Francuskoj u kojoj živi već 26 godina i u bilo kojem drugom kutku zemaljske kugle u kojoj je bio nije imao problem s tim što mu u službenim dokumentima piše da je Dalmatin, no njegovi su roditelji 1993. ubijeni upravo iz tog razloga. Očito je kako građani Republike Hrvatske, zbog nedovoljne educiranosti i zbog zadojenosti klerofašizmom ne shvaćaju razlike između pojmova narod, nacija, nacionalnost i državljanstvo. Oni misle kako je sve to isto. Biti hrvatski državljanin može biti pripadnik svakog naroda i svake nacije koji živi RH, a prihvaća je kao svoju domovinu te poštuje njen ustavno-pravni poredak.
– Nitko ne želi od Dalmatina praviti naciju, jer ona već postoji i međunarodno je priznata svugdje osim u državama nastalima raspadom Jugoslavije. Želim da ljudi koji žive u Dalmaciji shvate neke osnovne stvari i kažu: „Da, Dalmacija je moja zemlja, ali ponosan sam što živim u Republici Hrvatskoj jer mi ta ista Republika Hrvatska priznaje biti ono što jesam i kako se ja osjećam“. Ne radi se ovdje samo o nacionalnim identitetima, već i o seksualnosti svakog pojedinca, o vjeroispovijedi, jeziku, pismu...To je ono što vlast u Zagrebu treba uraditi, jer se ovdje radi o osnovnim ljudskim pravima propisanima u najvećem broju međunarodnih dokumenata koje je Hrvatski Sabor ratificirao – ponovio je.
Ističe kako postoje svi elementi za utvrđivanje dalmatske nacionalnosti, jer postoji dalmatski jezik (koji je zabranjen Banskim dekretom Banovine Hrvatske 1939.), teritorij, stanovništvo, zajednički interesi tog stanovništva...
– Dalmatini su do 1939. govorili dalmatskim jezikom koji se i do školske godine 1939./40. učio u školama po Dalmaciji, a skupština Primorske banovine svoje je akte, unatoč zabrani, objavljivala dvojezično: i na hrvatsko-srpskom i na dalmatskom jeziku o čemu svjedoče brojni dokumenti koji su nam stigli u Institut, a iz kojih proučavamo dalmatski jezik. Ono što Dalmatinski klub i DDF rade je apsolutno ispravno; oni ne žele zatrti niti jednu drugu naciju, niti jedan drugi nacionalni osjećaj i nikome ne nameću svoje, već se samo bore da ustašoidna vlast u Zagrebu prizna činjenice koje je međunarodna zajednica odavno priznala, – objasnio je Vastić te dodao, – Nije li zanimljivo kako su Sjedinjene Države, Brazil, Njemačka, Rusija, Japan i sve ostale države svijeta priznale dalmatsku nacionalnost, a balkanske države u kojima vlada neofašizam to ne žele?
Govoreći o razgovoru s ministrom Borisom Miloševićem oko upisa dalmatske nacionalnosti u upisni list tijekom popisa stanovništva koji će se ove godine održati u rujnu i listopadu, Vjeran Vastić je naveo kako svaki korak u procesu poboljšanja stanja dalmatske nacije i uvjeta života članova dalmatske nacionalnosti treba pozdraviti.
– Mi, nažalost, imamo činjenicu kako 40% stanovništva Dalmacije živi ispod egzistencijskog minimuma, te je isto toliko beskućnika. Najviše je pripadnika dalmatske nacionalnosti i pripadnika LGBTIQ+ zajednice, što znači da su institucije RH koje djeluju u Dalmaciji pod političkom čizmom klerofašističkih i kroatocentričnih političkih opcija zbog kojih su upale u duboku krizu djelovanja i kako je ovaj dio priče u problemu do guše. Ovo što je uradila Vlada RH ne mogu podržati. Uvijek može bolje, uvijek može više i uvijek može i treba jače potegnuti kada je Dalmacija u pitanju. Mislim kako će prodalmatinske inicijative DDF i DK postići određene pomake kada je u pitanju pomoć najpotrebnijima i kada je u pitanju pomak u korist kvalitetnijeg i demokratskijeg izbora – rekao je Vastić.
Ponovio je kako nitko nema ideju o stvaranju NOVE dalmatske nacije, jer ona već postoji, ali je u Republici Hrvatskoj nepriznata i podsjeća kako se prema postojećem Ustavu Republike Hrvatske i drugim pozitivno pravnim propisima građani imaju pravo slobodno nacionalno izjašnjavati ili ne izjašnjavaju, kao i prema regionalnoj pripadnosti.
– Dalmacija je već više od 1500 godina povijesni, kulturni i civilizacijski zaokružen prostor, skoro dvjesta godina bila je autonomni entitet u Napoleonovoj Francuskoj, Austro-Ugarskoj Monarhiji, Kraljevini SHS/Jugoslaviji, socijalističkoj Jugoslaviji, sve do nasilne promjene Ustava SRH u ljeto 1990. Potpuno je normalno kako se na takvom prostoru, gdje imamo trećinu romanskih prezimena ili prezimena koja su nastala prijevodom iz romanskih u slavenska prezimena, petinu miješanih brakova, ljudi poistovjećuju s tim prostorom na kojem žive, s Dalmacijom, i kako su stvorili jedan svoj autentičan, dalmatski identitet – smatra Vastić.
Podsjeća kako je u socijalističkoj Jugoslaviji postojala mogućnost izjašnjavanja kao Dalmatin/ac.
– Mnogi građani Dalmacije, koja je do 1953. bila dominantno romanska i koja je od svojih samih početaka, od prije više od 2300 godina, mješovita, gdje imamo miješane brakove, opredjeljuju se kao Dalmatini – navodi leader Dalmatinskog kluba, Zuáne Orlandini.
U razgovoru s ministrom Borisom Miloševićem postavio je pitanje je li moguće na popisu 2021. godine građane koji se budu izjasnili kao Dalmatini, a prema popisu iz 2011. takvih je bilo 55.000, ali je službeno objavljeno kako se samo njih 705 tako izjasnilo, ne budu svrstani u kategoriju „regionalna pripadnost”, “vjerski opredijeljeni kao nacionalnost”, “ostali”, “nepoznati” i sl. nego da jasno bude naznačeno koliko se građana izjasnilo kao Dalmatini. Orlandini tvrdi kako u tome nema ni primisli o stvaranju neke nove, dalmatske, nacije, kako neki zlurado iskrivljuju ovaj moj prijedlog, jer dalmatska nacija već postoji. Nije problem u tome hoće li se ona stvoriti, već u tome hoće li se ona priznati od strane službenih hrvatskih vlasti
– Dalmatini su, za razliku od Vojvođana, nacija. I to nacija stara oko 1500 godina, I to ne samo izraz tog snažnog dalmatskog identiteta, već i kao odraz parametara nacionalnosti i samo ili slijep ili krajnje zloban čovjek ne vidi, odnosno ne želi vidjeti. Dalmatska nacija postoji i nisu samo riba, bevanda, maslina, mandolina, pisma, sunce i more dio tog dalmatskog nacionalnog duha, to je stanje očuvanja kulture, umjetnosti, običaja, jezika, u sredini koja je, do 1990., bila najtolerantnija na području Balkana. Podsjetit ću smo kako je 1939. u crkvi svetog Petra u Splitu vjenčan istospolni par, – zaključuje Orlandini.
Opmerkingen