Više od 20 Južnih Slavena (Slovenaca, Hrvata i Srba) je poginulo, a isto toliko teško ozlijeđeno u Trstu gdje su izbili veliki neredi protiv slavenskih žitelja toga grada. Velika grupa demonstranata, naoružana sjekirama, toljagama, noževima, sabljama i puškama, najprije je opkolila zgradu slovenskog mjesnog Narodnog doma, a potom krenula u rušilački pohod. Cijelo vrijeme izgrednici su pucali iz vojničkih pušaka, a onda su benzinom polili dom i zapalili ga. Do ponoćnih sati zgrada doma bila je potpuno uništena. Osoblje doma koje se u trenutku napada zateklo u gorućoj zgradi spašavalo je živote, iskačući kroz prozore. Razularena rulja demolirala je i mnoge druge slavenske trgovine u gradu, među kojima je prostorije srpsko-pravoslavne crkvene općine. Bio odgovor talijanskih vandala na opravdane proteste stanovnika Splita protiv pokušaja talijanske okupacije grada. U splitskim protestima nisu sudjelovali samo slavenski žitelji, već i romani - Dalmatini.
Na vijest o događajima u Splitu morali su svi dućani na Rijeci biti zatvoreni u znak žalosti. D’Annunzio je držao govor u kojem je podjarivao protiv Srba i Hrvata, ali i Dalmatina nazivajući ih svinjarima i divljacima. Dao je i tiskati protestne oglase u kojima je žestoko napadao Srbe i Hrvate. Dok je o Dalmatinima govorio kao o izrodima svoje talijanske braće. Kad su se njegovi arditi i talijanaši okupili pred guvernerovom palačom D’Annunzio ih je zaklinjao da moraju osvetiti Split i da međusobni pozdrav odsada mora glasiti Spalato, što bi imalo značiti – osveta. Još iste večeri njegove pristaše počeli su razbijati dućane Slavena, napadajući riječke Hrvate, Srbe i Slovence, te ono malo preostalih Dalmatina u gradu.
Impresije o događaju u Splitu, Rijeci i Trstu u Beogradu iznosi neimenovani Beograđanin, inače profesor na beogradskom sveučilištu. Beograd se nije dosad imao vremena baviti problemima Dalmacije, jer ga Dalmacija nikada nije zanimala. Događajiu Splitu i Trstu Beograd nije još nikada doživio. Naime, čitavo 19. stoljeće borio se za slobodu svoju i Srbije ispod Turaka…U dnu duše prosječnog beogradskog građanina, ispod pepela plemenskog srpskog šovinizma i lokalnog separatizma tinja ljubav za cijeli narod i jaka, iako još i ne potpuno formulirana odanost novoj i velikoj Jugoslaviji u kojoj Dalmacija treba igrati značaju ulogu.
"Na žalost to nije tako", nastavlja neimenovani Beograđanin, "čim je kralj dao dijelove Dalmacije na upravljanje Italiji, a druge dijelove Dalmacije želi dati na upravljanje Cetinju kako bi u svome plemenskom šovinizmu mogli što više Srba naseliti u Zetu i na jadransku obalu."
Comments