Na temelju Odluka konstitutivne sjednice Vlade Federativne Narodne Republike Hrvatske koja se održala u Splitu 14. travnja 1945. Skupština poslanika naroda Dalmacija konstituirala je Dalmaciju kao autonomni politički entitet, prvi put nakon 1921. godine.
Antifašistička borba građana Dalmacije u II. svjetskom ratu, u kojem su podnijeli najveće žrtve, stvorila je zdrave temelje za konstituiranje ravnopravne političke autonomije u okviru Federativne Narodne Republike Hrvatske i Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Autonomna Pokrajina Dalmacija trajala je od je 30. srpnja 1945. do 23. siječnja 1947. kada je donesen Ustav Narodne Republike Hrvatske.
Nažalost, Dalmacija je već od ranih dana svoje kratke autonomije, preko ratnih devedesetih godina, pa sve do današnjih dana, smetala zagrebačkim velikohrvatskim imperijalistima i centralistima.
Zajednički život građana Dalmacije, bez obzira na nacionalno, vjersko, jezično zavičajno ili neko drugo porijeklo, na socijalni i ekonomski background, na rod, spol i seksualnost dugo je na udaru od strane onih koji su pristizali iz drugih dijelova RH i susjednih država u Dalmaciju.
Ideja da je za funkcioniranje države potreban samo jedan centar osnovna je nit koja povezuje najveći dio političke elite u Zagrebu. No, to nije točno. Za normalno i zdravo funkcioniranje svake države potrebno je više jednako razvijenih centara.
Da bi se dokazala primarna centralistička ideja bilo je potrebno planski i sustavo devastirati Dalmaciju, kako bi se ona ponizila i potčinila. Slabljenje Dalmacije kao regije najjasnije se vidi na primjeru planskog i sustavnog devastiranja njenih poduzeća i institucija.
Dalmatinski Demokratski Forum već punih 12 godina ukazuje na pogubne posljedice fašistoidog koncentriranja cjelokupne vlasti u Zagrebu, što za posledicu ima slabljenje cjelokupne državne privrede i administracije.
Republika Hrvatska je još prije 23 godina ratificirala Povelju o lokalnim i regionalnim vlastima i kao članica Vijeća Europe obvezala se na provođenje politike njihovog razvoja. Nažalost, stanje u Dalmaciji zbog ekstremne centralizacije je iz sve gore i gore iz dana u dan.
Dalmacija broji svoje žrtve negativne politike Zagreba prema njoj: 200.000 raseljenih, 40% stanovništva koje živi ispod razine gladi, 40% stanovništva koji su beskućnici, ali i dug Zagreba i Slavonije prema Dalmaciji od 330 mlrd €
Stoga je potrebno stalno podsjećati na početke političkog osnivanje dalmatstinske autonomije i iznova započeti borbu za njen bolji položaj u okviru Republike Hrvatske.
Comments