Piše: Leana Ivanišević
Povodom priznanja čakavskog narječja hrvatskog standardnog jezika kao posebnog jezika razgovarali smo s lingvisticom Maritom Vastić koja nam je objasnila proces priznanja govora kao jezik.
Čakavština je 2020. godine, bez puno pompe i gotovo potpuno nezapaženo, postala jezik priznat službenim putem od glavne međunarodne akademske organizacije koja brine o klasifikaciji svih jezika čovječanstva. Dobila je i svoj ISO jezični kod za identifikaciju čakavskog jezika u svim domenama: ckm. Ovaj događaj čakavskim govornicima otvara put za mnogo veće lokalno i državno priznanje, koje je do sad izostajalo jer se čakavicu smatralo samo dijalektom.
Gospođo Vastić kako vi gledate na ovaj događaj?
- Prvo da u startu razjasnimo neke osnovne stvari. Čakvski govor nije jezik. Kako bi neki govor bio priznat kao jezik moraju se pred međunarodnom lingvističkom organizacijom, a ne nikakvom međunarodnom akademskom organizacijom dokazati postojanje autonomne rječničke baze, kodificirati gramatika (dakle, frazeologija i sintaksa), treba se dokazati neovisnost glasovnih činjenica, dokazati neovisnost fonotaktike i zasebnost aktustične fonetike, kako bi se uopće krenulo u razmatranje izdvajanje jednog govora ili narječja iz postojećeg sustava. Kada sam rekla postojanje rječničke baze, to vam znači kako je najmanje 60% riječi različito. Na primjer, ako imate u čakavici pridjev lip, u zapadnoj štokavici lijep, a u istočnoj štokavici lep i tako cijelu riječničku bazu tada to nisu tri zasebna jezika već jedan jezik s tri varijante. Kao što se njemački jezik priča u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, iako se u Njemačkoj za kukuruz kaže Mais, u Austriji Kukuruz, a u Švicarskoj Korn.
Kolika je razlika u rječničkoj bazi između čakavskog i štokavskog dijalekta hrvatskog jezika?
- Najveća rezlika je u tome što je u čakavski govor tijekom vremena ušlo dosta riječi iz dalmatskog jezika, povijesno točnije rečeno štokavski govor je nastao iz dalmatskog jezika u onim dijelovima Dalmacije i Istre u kojima je upliv slavenizama bio veći, dok je štokavski baziran na slavenskom narodnom jeziku u koji je ušlo dosta turcizama, mađarizma i germanizama, uz poneki latinizam, talijanizam, a u novije vrijeme i anglizam. No,, ako brojimo pojedine riječi razlika je manja od zadanih 60%.
Zašto se onda govori kako je Kirk Miller sa sveučilištima u Kaliforniji priznao neovisnost čakavštine?
- Vidite, postoji ogromna razlika u poimanju jezika između Međunarodne lingvističke asocijacije i Sjedinjenih država. U Sjedinjenim državama je svaki govor, pa i sleng - jezik. Međunarodna lingvistička asocijacija možda ima tradicionalniji pristup, ali je poštenija u svome radu i ponašanju te priznavanju narječja odnosno govora kao zasebnog jezika. Vi u sjedinjenim državama ne trebate dokazati postojanost razlika u rječničkoj bazi, ne trebate imati kodificiranu gramatiku, ne trebate dokazati neovisnost glasovnih činjenica, ne trebate ništa, dok kod Međunarodne lingvističke asocijacije trebate to sve. Kada bi inicijatori ideje kako je čakavski govor poseban jezik došli u prostorije ILA (Međunarodne lingvističke asocijacije) i podnijeli zahtjev za priznavanje čakavskog jezika kao zasebnog jezika bili bi odbijeni, jer ništa ne mogu dokazati.
Vidite, to vam je slično kao što Željka Markić i njezina opskurna organizacija tvrdi kako je homoseksualnost bolest, jer je tako rekao teksaški institut koji iza sebe nema znanstveni rad. S druge strane, Svjetska zdravstvena organizacija, Svjetska organizacija psihijatara, Svjetska organizacija psihoanalitičara, Svjetska organizacija psihoterapeuta i Svjetska organizacija psihologa nakon desetljeća i desetljeća proučavanja, terenskog rada i kliničkog rada došlo je do zaključka kako je homoseksualnost prirodna pojava koja se ne može liječiti, a koja je zabilježena kod više od 4500 životinjskih vrsta. Kome ćete vjerovati, onome tko traži znanstvene dokaze i na znanosti dobivene dokaze ili nekome tko sve što mu se ne sviđa proglašava bolešću? Ja kao znansvenica lingvistkinja prije vjerujem znanstvenim dokazima nego brljanju.
Ako se zna kako treba zadovoljiti sve te teške uvjete, zašto se išlo za tim da se čakavski govor prizna kao zaseban jezik?
- Koliko su meni dostupni od kolega u Republici Hrvatskoj i drugih europskim državama, prije svega u Francuskoj gdje živim i radim, ovdje se radi o političkom potezu kako bi se zaustavio proces razvoja dalmatskog jezika. Prema zadnjem popisu stanovništva, onome iz rujna 2021. dalmatskim jezikom je govorilo više stanovnika nego od završetka II. sv. rata na ovamo. Prema objavljenjoj tabulaciji dalmatski je jezik kao materinski prijavilo 50 osoba što je u ukupnom broju stanovnika mali postotak ali je ipak značajna brojka kada je sam jezik u pitanju, jer je ovo prvi put od popisa 1931. da se netko izjasnio u tom smjeru. S druge strane, zanimljiva je činjenica kako je onih koji govore čakavskim jezikom ili im je čakavština materinski jezik bilo točno 0. Imajući u vidu ovu činjenicu jasno je kao dan kako se radi o prljavoj antidalmatinskoj, moguće i profašističkoj kampanji koja ima za cilj još više podjarmiti i uništiti Dalmaciju na svim političkim, jezičnim, društvenim, ekonomskim, socijalnim i drugim poljima.
Što želite time reći?
- Želim reći kako je priznanje čakavskog narječja hrvatskog jezika od strane strane institucija koje nisu nadležne za to obična nakaradna smijurija. Što bih drugo mogla reći za taj ilegitimni, a moguće i ilegalni čin. Već dugo se vodi najprljavija moguća antidalmatinska kampanja od strane centralne javne vlasti u Republici Hrvatskoj te preko udruga koje služe antidalmatinskoj, često fašističkoj, pa čak i kleronacističkoj agendi se čini sve kako bi se na najodvratniji mogući način odmaklo Dalmaciju od njezinog identiteta. Zna se kako se na društvenim mrežama pojavila grupa, stranica, što li je već “Udruga čakavski jezik” nakon što smo mi, koji se zalaženo kako bi se istina o dalmatskom jeziku čula, osnovali grupu na toj istoj društvenoj stranici pod nazivom “Langa dalmatun - dalmatski jezik”. Postoje brojni materijalni dokazi kako određene visokopozicionirane osobe iz udruge Čakavski jezik plaćaju netransparentno, crnim fondovima i na druge načine koji nisu baš u skladu sa zakonom.
Smatrate kako je to što oni rade prouzakonito
- Ja ne smatram ništa. To cijeli zapadni lingvistički svijet govori. Jednom će morati doći dan kada će institucije u RH početi raditi svoje zakonom propisane zadaće. A kada se to dogodi tada će i oni koji dilaju protuzakonito stećena financijska sredstva i oni koji ga primaju završiti u zatvor. Na nečiju žalost, to je tako.
Spomenuti profesor Kirk Miller već je bio optužen za primanje mita. Mislite li kako je i ovdje to slučaj?
- Neću govoriti o onome što ne znam, ali stara poslovica govori: “Gdje ima dima - ima i vatre!” U vezi s tim, ako je već postojala optužnica za primanje mita, tada ne vidim razlog zašto se ne bi sumnjalo da ga je primio i u ovom slučaju. Republika Hrvatska je najkorumpiranija država u Europi, Miller je već bio optužen za primanje mita, udruga “Čakavski jezik” dobiva sredstva netransparentno, izvan natječaja… Načela logike su ovdje jasna iz točnih premisa može se izvesti samo točan zaključak. I tu je kraj!
Maknimo se od teških tema. Vi već godinama radite na proširenju baze dalmatskog jezika. U 36 avionskih hangara nedaleko od Pariza imate tone i tone materijala koje trebate pregledati i upisati u bazu. Kada ćete završiti posao?
- Rječnika baza nikada neće biti gotova u smislu završetka rada, jer je jezik živ i pojavljuju se nove riječi i nova značenja određenih riječi. Vidite nekada je riječ ordinator značila naručitelj, aranžer, regulator, odnosno onaj koji ordinira. Sada ta ista riječ ordinator znači računalo/kompjutor. Dakle, da dalmatski jezik nije zabranjen dekretom bana Ivana Subašića 1939. godine danas bi djeca govorila kako su se igrala za ordinatorom, a ne za kompjutorom odnosno za računalom. Francuski jezik u svojoj bazi ima oko 1.600.000 osnovnih natuknica i dalje se razvija. Prije samo pet godina, francuski jezik je imao 1.500.000 osnovnih natuknica. Stalno u bazu francuskog jezika ulaze riječi iz poslovnog jezika, tehnološkog jezika, posebno iz IT sektora i sl, sportskog jezika, političkog jezika itd.
No, ako me pitate kada ćemo, jer ne radim ja sama na tome - nas je 35 u timu, završiti s pregledom cjelokupnog materijala to je veliki upitnik. Vidite, godinu dana smo vraćali podatke nakon što nam je sustav urušen hakerskim napadom, bio je tu i coronavirus koji nas je također zaustavio. Tako da smo zaustavljeni na tri godine u našem radu. No, unatoč svemu tome uspjeli smo popisati oko 100.000 osnovnik natuknica i oko 150.000 sporednih natuknica.
Zavidan posao ste obavili, vidim. Recite mi za kraj, kako je dalmatski jezik priznat kao zaseban jezik ako nije imao kodificiranu gramatiku, rječničku bazu i sve ostalo što je trebalo imati kako bi se jedan jezik priznao kao zaseban?
- Dobro pitanje ste postavili i hvala vam na tome. Dalmatski jezik je priznat kao neovisan jezik dok je još bilo aktivnih govornika i dok se on učio u školama. Bez obzira što je dalmatski jezik zabranjen, pa kao posljedica toga i izumro, on je u trenutku priznanja bio živ. Nadalje, kodificirana gramatika je postojala. Zanimljivo svaki od jedanaest dijalekata dalmatskog jezika imao je svoju kodificiranu gramatiku i svoj rječnik. Jedina je razlika što ni gramatika ni rječnična baza nisu bile zapisane, ali kada su austrijski, talijanski i francuski, manje njemački lingvisti došli istraživati dalmatski jezik on je postojao, govorio se, kolao je među ljudima stoga nije bilo potrebe za njegovim dokazivanjem. I to je razlog zašto dalmatski jezik nije trebalo dokazivati, a čakavski govor koji želi postati jezik treba dokazivati pred za to ovlašenim institucijama.
Comments