Nezapslenost je stanje izuzetosti od plaćenog posla, to jest rada s materijalnom naknadom, bilo da je riječ o pojedincima ili skupinama.
Kada je riječ o nezaposlenosti kao širem društvenom problemu, tada je se tretira kao ozbiljan simptom, indikator lošeg stanja u nekom drutvu te kao potencijalni okidač socijalnog nezadovoljstva koji, sparen s opasnim ideologijama, može dovesti do porasta isključivosti, mržnje, nacionalizma, šovinizma, rasizma i srodnih negativnosti.
Različite političko-ekonomske ideologije različito se odnose spram problema nezaposlenosti. U nekim verzijama liberalno-kapitalističkih režima nezaposlenost se smatra osobnim problemom pojedinaca, plodom nečijeg neuspjeha, nesnalažljivosti ili nekompetentnosti, dok je se u socijaldemokratskoj političkoj ekonomiji, koju zagovara Inicijativa DDF, interpretira kao posljedicu sustavno i planski proizvedenih nejednakosti, rezultat klasnih i socijalnih disbalansa te pozicijâ koje pojedinci i čitave skupine stanovništva zauzimaju u društvenoj strukturi, kao i prilikâ koje im se shodno tome pružaju ili ne.
Dok je sustav socijalističke Jugoslavije nominalno počivao na vrijednostima rada i radnika – ali u praksi i nikada realiziranom idealu pune zaposlenosti, što je rezultiralo valovima emigracije i fenomenom gastarbajterstva – s tranzicijom od 1990-ih naovamo stvari se po ovom, kao i po većini drugih društvenih pitanja, intenzivno pogoršavaju. Kriminalno izvedena pljačkaška tajkunska privatizacija, kao i deindustrijalizacija, to jest propast cijelih industrijskih proizvodnih grana, doveli su do gašenja tisuća poduzeća i nestanka stotina tisuća radnih mjesta u svim novonastalim državama slijednicama SFRJ.
Svim političkim strukturama, pa i onim liberalno-kapitalističkim kao i onim socijaldemokratskim, točni podaci o broju nezaposlenih i siromašnih smetaju, pa se te brojke friziraju kako bi bile u službi političke ideologije - stvorene zemlje blagostanja. Tako je u svrhu predizborne kampanje Vlada premijera Sanadera 2007. godine uvela novu metodologiju izračuna broja nezaposlenih, čime je brojka automatski pala za više od pola.
Koronakriza učinila je svoje pa se Dalmaicja našla u apsurnoj situaciji kada je broj nezaposlenih u pitanju. Iako je u dva mjeseca total lockdowna 180.000 radnika u Dalmaciji dobilo otkaze, službene brojke nezaposlenih na području Republike Hrvatske iznose oko 150.000. Plenkovićeva vlada je tako izmanipulirala brojkama u svrhu predizborne kompanje kao što je Sanaderova to učinila 13 godina ranije.
Inicijative kojima se pokušava barem djelomično zakrpati ovaj teško rješiv problem najčešće su kratkoročne i prekarnog su profila, kreću se u domenama uslužno-servisnih djelatnosti, primjerice privremena sezonska zaposlenja u turizmu i potplaćeni poslovi u trgovinama, zaštitarstvu ili pak u postindustrijskom sektoru koji ima društveno ekskluzivan, a ne inkluzivan karakter, kao što su kreativne kulturne industrije i tzv. start-up ekonomija, dok se istovremeno nesposobne, ali podbne zapošljavalo na dobro plaćenim radnim mjestima u javnoj upravi, lokalnoj samoupravi i državnim poduzećima. No sve to ne može ni izbliza nadomjestiti gubitke nastale propašću nekadašnje industrijske i poljoprivredne proizvodnje.
U Republici Hrvatskoj, posebno u Dalmaciji je ovaj problem dodatno zaoštren članstvom u EU i s tim otvorenim mogućnostima za hrvatske državljane da lakše pronađu poslove u nekoj od njenih zemalja članica, što je primjer koji pokazuje da nezaposlenost kauzalno inklinira druge suodnosne socijalne probleme, na primjer demografski. Statistike kazuju da se u zadnjih šest-sedam godina, otkada je R. Hrvatska postala članicom EU-a, iz nje u prosjeku iseljavalo nešto više od tridesetak tisuća ljudi godišnje, najvie iz Dalmacije. U prijevodu, svake se godine izgubi jedan grad srednje veličine za ovdašnje proporcije.
Da bi se riješio problem nezaposlenosti, Vlada treba stvoriti preduvjete za trajno zaposlenje u sektoru novih industrija, kao što su proizvodnja informatičke i komunikacijske tehnologije, u sektoru zelene industrije, dakle razvrstavanja i reciklaže otpada, u sektoru poljoprivredne industrije, u sektoru zelene i obnovljive energije i tako dalje. Sezonska zaposlenja u turizmu i ugostiteljstvu samo je dokaz nesposobnosti sviju vlada od 2007. na ovamo.
댓글