Posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci smo brojnih medijskih natpisa o navodnom demografskom egzodusu iz Slavonije, ali i o Projektu Slavonija koji bi trebao riješiti glavne razvojne probleme te regije. Kao jedan od uzročnika nedovoljnog položaja Slavonije spominje se NUTS 2 klasifikacija Hrvatske koja je svrstala Slavoniju u NUTS jedinicu Kontinentalna Hrvatska u koju uz područje Slavonije spadaju i Međimurje i Zagorje, Prigorje, Moslavina, Bilogora, Kalnik, Banovina, Kordun dio Gorskog Kotara (koji pripada Karlovačkoj županiji), te Zagreb sa svojim širim područjem.
Sadašnja politika Vlade RH i nadležnog Ministarstva usmjerena je na Projekt Slavonija. Radi se tu o slavonskim županijama koje bi u ovom financijskom razdoblju ostali u okviru statističke regije Kontinentalna Hrvatska ali bi se otvarali natječaji koji bi favorizirali tu regiju. Najveće promjene očekuju se u idućem financijskom razdoblju nakon 2020. kada bi se trebao izraditi poseban operativni program samo za Slavoniju. Uz Operativni program veže se i promjena statističkih jedinica. Spominje uvođenje 5 statističkih jedinica u svrhu dobivanja kvalitetnijeg pregleda razvijenosti pojedinih regija Republike Hrvatske.
Nepravda!
Već početkom 90ih, zbog ratnih stradanja, Slavonija se počela favorizirati. Nakon rata država je iz proračuna uložila ogromna sredstva na obnovu ratom uništenih stambenih, gospodarskih i drugih objekata u Slavoniji, dok su ratom uništeni objekti u drugim dijelovima Republike Hrvatske ostali neobnovljeni ili su građani bili prisiljeni obnoviti ih putem humanitrne pomoći, odnosno dizati nepovoljne kredite kako bi se obnovile kuće.
Na dijelu Dalmacije (Zagora, Bukovica, Ravni Kotari), dijelu Like, Korduna i Bakovine i dalje stoje zapaljene i porušene kuće. Područje Slavonije gotovo je skroz razminirano. Od cca 443 km2 koliko ih je ostalo nerazminirano 52% je u Dalmaciji. dok se ostatak nalazi u Lici, Kordunu, Banovini dijelu istočne Moslavine i zapadne Slavonije. Samo se 2% ukupnih minsko sumnjivih površina nalazi u istočnoj Slavoniji, odnosno u Baranji. Dakle na području Dalmacije nalazi se cca 230 km2 minskih sumnjivih područja, a rok za konačno razminiranje Republike Hrvatske istječe 31.12.2018. u 24:00.
Nadalje, sve „bogate“ regije dužne su potpomagati Slavoniju. Tako iz Dalmacije godišnje odlazi 3,5 milijarde eura godišnje direktnih (izvanproračunskih) sredstava za potpomaganje Slavonije. Sredstva stižu i iz Istre, Zagreba, riječkog područja, Varaždinskog područja. Milijarde eura godišnje iz drugih JLS se slijevaju u općine, „gradove“ i županije u Slavoniji, putem proračunskih transfera i država daje dodatnu opotporu tim istim općinama, „gradovima“ i županijama, a njihovi načelnici i gradonačelnici i župani stalno kukaju kako je stanje u Slavoniji alarmantno.
U cijelu tu priču oko „alarmantno lošeg stanja“ u Slavoniji se upleo i državni zavod za statistiku, koji neprofesionalno i neznanstvenom metodologijom dokazuje kako je stanje u Slavoniji loše.
Mediji, koji su u rukama političkih struktura kojima priča da je u Slavoniji loše ide u prilog, još više potenciraju te nikakvim zanstvenim dokazom utemeljene laži. Priče o masovnom iseljavanju iz Slavonije, siromaštvu koje, pored ogromnih plodnih polja, hara Slavonijom samo su dobra podloga za daljnje planirano uništavanje i pljačkanje nekih drugih dijelova Republike Hrvatske kako bi ti drugi dijelovi bili pokorni. Mediji, zlonamjerno iskorišavaju priču o Slavoniji bazirajući se na frizirane rezultate Državnog zavoda za statistiku kako bi još više zaradili od marketinga i kako bi medijskom korupcijom neke „političare“ uzdigli, a druge dekapitirali.
Mediji ne žele objaviti rezultate međunarodnih statističkih ureda, prema kojima je Dalmacija najsiromašnija regija koja, usput rečeno, najviše izdvaja i za državni proračun (7,5 milijardi era) i za Slavoniju (3,5 mlrd € godišnje). Mediji ne žele objaviti činjenicu da se iz Dalmacije najviše iseljava (65% svih iseljavanja iz RH je iz Dalmacije), da se Dalmatinac ne može zaposlit na otoku jer prednost zapošljavanje u turizmu imaju Slavonci, da je stopa siromaštva i gladi u Dalmaciji dvostruko veća nego bilo gdje u Republici Hrvatskoj i da je SPI (social progress index) najniiži upravo u Dalmaciji.
O čemu se zapravo radi?
Radi se o sustavnoj zlobi i nebrizi prema onima koji su naviše života dali za Republiku Hrvatsku.
Za vrijeme drugog svjetskog rata na strani Narodnooslobobilačkog pokreta bilo je najviše Dalmatina(ca). Najviše Dalmatina(ca) palo je i za suverenu Hrvatsku. Od oko 245,000 poginulih pripadnika NOV-a etničkih Dalmatinaca bilo je cca 12,5% (oko 20,000), najveće bitke koje su se vodile najviše poginulih bilo je upravo Dalmatinaca. Ista situacije i s Domovinskim ratom od oko 13,500 poginulih pripadnika ZNG-a, kasnije HV-a, te drugih priznatih ili paravojnih formacija čak 20% su Dalmatinci (cca 2,700).
No, ne radi se tu samo o zlobi i zanemarivanju, već o jednoj antidalmatinskoj agendi koju Zagreb još od sredine XIX. stoljeća aktivno provodi uništavajući sve dalmatinsko, kroz namještanje izbornih rezultata, zabranu korištenja jezika, zabranu nacionalnog izjašnjavanja i zabranu imena Dalmacije u službene svrhe i konačno uništavanje političke stranke koja se borila za interese Dalmacije razaranjem njenih prostorija u rujnu 1993 (ne zaboravimo da su članovi SDP-a likovali nad tim činom). Kada se na to nakalemi i gramzivost koja se ogleda u pljačkanju i prisvajanju svih vrednota koje Dalmacija ima, dobivamo rezultat kakav imamo.
Što učiniti?
Jedino što se zbilja u ovome trenutku može učiniti, da se spasi dostojanstvo Dalmacije i Dalmatinaca, je osnivanje regionalne političke stranke koja će se pobrinuti da se u Republici Hrvatskoj provede regionalizacija i decentralizacija (stvaranje kvazifederalnih jedinica s regionalnim parlamenata, vladama i guvernerima) kako bi gotova sva sredstva koja se zarade u jednoj regiji, odnosno njenoj JLS ostane u njoj, da se ukinu proračunski transferi „siromašnim“ JLS i da se ukinu vanproračunski transferi „siromašnim“ JLS. Tada bi se vidjelo stvarno stanje u pojedinim regijama pa političari i njihove sluge u Državnom zavodu za statistiku i medijima ne bi više imali prostora za izmišljanje priča o lošem stanju u Slavoniji. U tom slučaju svaka bi regija, koja bi bila odgovorna stanovništvu na svome području, trebala zasukati rukave kako bi život na svome teritoriju učinila boljim i lakšim za sve.
Comments