Piše: Lucian Olivari
Ovo što radi HDZ podsjeća na Shakespeareovu dramu Richard III. Pod parolom obvezatnog prekomponiranja vlasti HDZ-ovci s jatacima smjelo jurišaju na zadnja uporišta normalnosti – gradove koji nisu pod njihovom okupacijom.
Zadnjih 100 dana Vlada Republike Hrvatske očito je posvetila učvršćivanju vlastite moći i mora se priznati kako joj za sada dobro ide. Nezgodno je kad se kompozicija i struktura centra razlikuje od periferije, jer to može dovesti do osipanja snaga i postupnog razbijanja moći samog centra i zato je HDZ-ova politička vrhuška odlučila jednim snažnim jurišem osvojiti sve što nije pod njezinom kontrolom.
Moj grad Šibenik jedan je od prvih „žrtava“ prekompozicije vlasti gdje se dogodio isti scenarij koji se jučer odvijao u Osijeku. Prvo su se HDZ-ovi sateliti malo nećkali, pa su onda zlokobno zašutjeli kako bi potom spremno stali uz HDZ i raskinuli savez s liberalnom desnicom (SDP).
Kao i u Splitu bilo je i „karantene“ i ucjena, a pričalo se i o lovi koju su dobili lokalni zastupnici – žetončići kako bi podržali prekompoziciju HDZ-a. Konkretan primjer je izvjesna gospođa – vijećnica SDP-a koja je dobila, kako neslužbeno saznajemo, 15 000 eura u kešu kako bi kao „neovisna“ vijećnica podržala novokomponiranu vlast. I sve se to zna, ali džaba… Zato mi sva ova zadnja događanja u Osijeku izgledaju poznato i očito se odvijaju prema već uspostavljenom scenariju.
Dragi moji Dalmatini i drage moje Dalmatine, mi smo ovdje u Šibeniku progutali knedlu i prešutjeli sve gadosti ovdašnjih lokalnih političara, ali nemojte i vi… Ovdje se više ne radi o političkim partijama i osobnim simpatijama već o spontanoj fašizaciji cjelokupnog sustava vlasti. Ovo što radi HDZ sa svojim satelitskim parastrančicama predstavlja zloupotrebu demokratskih načela vladanja u kombinaciji s osobnim nepoštenjem i gramzivošću pojedinih političara/vijećnika koje je baš briga za glasove i volju građana. Ne znam kako vi, ali ja se bojim količine moći s kojom raspolažu „crno-crveni“, a bojim se i njihove gramzive pohlepe te želje da sve stave pod svoju kontrolu.
Treba li vjerovati Željku Buriću, koji je bio jedan od poslušnika fašističkog diktatora Franje Tuđmana devedesetih godina prošlog stoljeća? Tko može jamčiti kako ovaj čovjek sutra neće „okrenuti pitar naopako“ i uvesti diktaturu na lokalnom nivou po uzoru na svog političkog gurua Franju? Danas je Burić gradonačelnik Šibenika, a sutra bi mogao postati Ministar unutrašnjih poslova što predstavlja veliku količinu moći u rukama jedne osobe, a još kada znamo političku genealogiju dotičnog, onda se moramo, s punim pravom bojati onoga što ta persona može učiniti u budućnosti. Jednog dana Burića može iznervirati ta dosadna i „samo-prema-nama-kritički raspoložena“ EU i može se dogoditi otkazivanje poslušnost Europi, pa u Republici Hrvatskoj uvesti apsolutnu poslušnost velikom, ljubljenom, dragom „vođi“. A mi ćemo se kao građanke/građani opet čuditi, kao nekada Franji, i pitati se: Šta nam se to dogodilo!?
Kako vjerovati Stipi Petrini, koji je lažirao svoj nalaz autograma kako bi ispalo da je oglušio na frontu iako na frontu nikada nije ni bio. Kako vjerovati Toniju Mrđenu iz SDP-a kada otvoreno podržava antisocijaldemokratsko vodstvo stranačke centrale u Zagrebu koje je otvoreno libertarijanski nastrojeno. Kako vjerovati bilo kome tko je desničar, bilo da se radi o esktremnoj desnici poput HSP-a, bilo da se radi o desnom centru poput HDZ-a, bilo da se radi o liberalnoj desnici poput SDP-a?
U šibensku gradsku vlast se ponovo uvlače provjereni kadrovi Tomislava Karamarka za koje se zna šta su radili i koliko su zla nanijeli građanima ovog grada i ove napaćene države, a iz pritajenosti i anonimnosti ih izvlači nitko drugi do li sam Andrej Plenković – to je još jedan u nizu primjera političara s prevelikom količinom moći u rukama. Vučić je aktualni prvi čovjek Hrvatske vlade, ali i koordinator tajnih službi. Zajedno, Plenković i Karamarko (jedan sa spotlighton na sebi, drugi iz potaje) drže političku i policijsko-vojnu moć u svojim rukama. Samo im još fale financije, a tu se pak nalazi Boris Vujčić kao guverner Hrvatske narodne banke. Uz malu pomoć prijatelja, velikohrvatskih lopina – tycoona*, ova politička klika može kontrolirati sve nivoe državne moći i samo im je još ostalo kako bi se utvrdili lokalnom planu, to jeste da zauzmu apsolutno sve županije gradove i općine gdje do sada nisu uspjeli preuzeti vlast, što upravo i čine. No, što je najgore, sve se ovo odvija pod velom takozvane demokratske procedure i zakonskih pravila igre, u kojoj neonacističko-kriminalna osovina vlasti/moći nije uradila ništa loše, bez obzira što se zapostavlja volja birača i što se „kupuju“ zastupnici i lokalni vijećnici – a ovo je teško dokazati.
Samo da podsjetim, i Njemačka nacional socijalistička radnička stranka je prije Drugog svjetskog rata, čiji je glavni kreator i generator bila upravo ova stranka, došla na vlast demokratskim putem, a onda uvela jedan od najgorih i najkrvavijih režima u cjelopkupnoj ljudskoj povijesti – sve veze s današnjim strankama na vlasti u Republici Hrvatskoj su namjerne…
Genealogiju političkog zla je sjajno opisao Shakespeare u već spomenutoj drami Richard III. Ako niste čitali, obavezno potražite ovu dramu i vidjet ćete kako zlo cvjeta i razvija se neprimijećeno ili pak dobro skriveno, a kada se razotkrije onda je već kasno i ceh se plaća glavama i krvlju nedužnih ljudi. Ali, kada malo bolje razmislim, pa i niste obavezni osim radi osobne kulture – kako se to kaže – čitati Shakespearea, samo se sjetite devedesetih godina prošlog stoljeća i shvatit ćete kakva nam je perspektiva moguća s političarima koji su bili akteri/kreatori ondašnjeg zla.
Sjetite se ratova, tihih sankcija, inflacije, siromaštva, a jedan od glavnih apologeta tadašnjeg režima bio je aktualni premijer Andrej Plenković i njegov kompanjon iz sjene Tomislav Karamarko; sjetimo se Ive Sanadera i njegovog „preslušavanja“ nepodobnih i defetističkih medija 1999. godine u vrijeme pred smrt fašističkog diktatora Tuđmana; sjetite se Jadranke Kosor koja ne samo da je upala u tuđi privatni stan i iz njega izbacila dvoje bolesne djece već je javno pozivala na linč svih nehrvatskih osoba; sjetite se uvreda i poniženja koja smo doživjeli od strane ovih ljudi i njihovih poslušnika; sjetite se političkih ubojstava, progona, hajki na ljude koji su im se usuđivali suprotstaviti; sjetite se ubijenih novinara; sjetite se obitelji Zec i Morosin. Samo malo napregnite sjećanje i sve će vam biti kristalno jasno. Zar poslije svega, oni opet trebaju odlučivati o našim sudbinama?
Dobro, možda malo pretjerujem… Možda vrag nije tako crn?! Još je crnji i odvratniji od onog kako se predstavlja! Ništa im ne vjerujte jer zlo tek sprema svoj veliki povratak na scenu.
Sada se u Dalmaciji brani sloboda i autonomija svakog pojedinca te ukoliko dopustimo da političari koji otvoreno prijete „autonomašima“ preuzmu vlast, onda ćemo dokazati vlastitu slabost i oportunizam. Ukoliko ne želite da vam grupa političkih avanturista, žetončića, vlastogramzivih kreatura sutra odlučuje o vašoj sudbini, onda znate šta vam je činiti, a ako ne znate onda ste očigledno prespavali kraj prošlog stoljeća i početak novog… Ako vam je svejedno, onda ništa.
Comments