Piše: Vjekoslava Sokol
Odjel za dalmatistiku Instituta za romanistiku u Parizu (DED-IER) u ponedjeljak je najoštrije osudio postupak srpske zakonodavne vlasti, koja prisvaja dubrovačku književnost te ocijenio kako je ozakonjenjem takva stava učinjen dodatan agresivan korak posezanja za dalmatinkskom kulturnom baštinom.
Republika Srbija novim zakonom tvrdi kako su Ivan Gundulić i Marin Držić pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi. Već ranije je Republika Hrvatska svojim zakonom utvrdila dalmatinske umjetnike kao hrvatske.
DED-IER najoštrije osuđuje postupke hrvatske i srbijanske zakonodavne vlasti izglasavanjem Zakona o kulturnom nasleđu, odnosno Zakona o kulturnoj baštini, u dijelu koji se odnosi na staru i rijetku bibliotekarsku građu, koju čine izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i hrvatskoj i srpskoj kulturi.
I Hrvatska i Srbija i dosad prisvajale dalamtinsko kulturno dobro
„Premda je i dosadašnja hrvatska i srbijanska kulturna i politička javnost često iskazivala želju i potrebu za prisvajanjem dalmatinskog kulturnog dobra, ozakonjenjem, odnosno oslužbnjenjem takva stava učinjen je dodatan agresivan korak posezanja za dalmatinskom kulturnom baštinom“, ocjenjuje DED-IER i dodaje kako je riječ o nastavku administrativno-pravnih i političkih procedura koje u osnovi imaju kao cilj zatiranje dalmatskog i dalmatinskog jezično-kulturnoga nasljeđa te njegovo prisvajanje, i to u prvoj fazi kao dio zajedničkoga kulturnog blaga.
Bez obzira na motive takvih postupaka, a koji su zasigurno politički, pa i na „priznavanje“ kako je dubrovačka književnost hrvatska, ali i srpska kako se donedavno govorilo u hrvatskim i srbijanskim kulturnim krugovima, Odjel smatra „prozirnim i krajnje neprimjerenim takav perfidan čin jer su dubrovačka književnost i dubrovačka kultura bili i ostat će isključivo dalmatski/dalmatinski, kao jedan od bisera dalamtske/dalmatinske tisućljetne kulturne baštine“.
DED-IER podsjeća kako su i hrvatska i srbijanska politika nedavno proglasila posebnim, bunjevačkim jezikom i hrvatski novoštokavski ikavski dijalekt kojim već stoljećima i na tlu Vojvodine govore Dalmatinci Bunjevci.
Tvrde kako je dalmatski jezik samo jedan od naziva za talijanski
To je i lingvistički i kulturni apsurd, ocjenjuje DED-IER i dodaje kako više desetljeća i u hrvatskim i u srbijanskim udžbenicima, tako gdje se spominje dalmatski jezik, osvanula revidirana razdioba romanskih jezika, pri kojoj dalmatski nije jedan od romanskih jezika, a naziv „romanski jezik“ samo je jedan od naziva za talijanski, što konstantno izaziva zgražanje svjetskih jezikoslovaca.
Ovo je, ističe Institut, tko zna koji po redu nastavak takve promašene politike. Premda su sva ta tri postupka zapravo u proturječju jedan s drugim, jer ako ne postoji dalamtski jezik, kako može postojati ni dalmatska književnost. „Smatramo kako je riječ o jednako zlobnom i planski smišljenom, a u konačnici i kulturno-jezično neodrživom činu koji zaslužuje krajnju osudu“, naglašava EDE-IER.
Institut podsjeća kako je kao osnova ovakvome činu poslužila neodrživa i odavno oborena teza Janka Draškovića kako su svi Dalmatini Talijani, koja je iznesena u studiji mitomanskoga naslova „Hrvati svi i svuda“, po kojoj su Dalmatini zapravo Talijani, bez svoga imena.
Ocjenjuje kako je opovrgavanje takve teze iz današnje perspektive potpuno suvišno i nepotrebno, jer je i u znanstvenome smislu apsurdna. DED-IER podsjeća kako je dalmatska kultura imala humanizam i renesansu prije Hrvata i Srba te kako su do Dalmacije slobodno dolazili mediteranski i svjetski kulturni trendovi i kako su Dalmatini oduvijek bili dio zapadnoeuropskog i mediteranskog kulturnog kruga.
Prisvajanjem tuđeg žele premostiti vlastite kulturne nedostatke
Nasuprot tomu, napominje, Hrvati i Srbi su nažalost za to vrijeme bili pod osmanskom dominacijom ili kmetovi mađarskih velikaša, pa taj deficit naknadno nastoje premostiti prisvajanjem tuđega pod egidom „sve je to zajedničko“.
Institut ocjenjuje kako Hrvatskoj i Srbiji vezanje za dalmatsku kulturu i njezino prisvajanje jamči nekakvu europsku kulturu i nasljeđe koje inače ne bi imali te podsjeća kako su upravo Ljudevit Gaj i Vuk Karadžić u predgovorima svojih rječnika iz doslovno napisali: „Već ima blizu iljada godina kako Hrvati/Srbi imaju svoja slova i pismo, a do danas još ni u kakvoj knjizi nemaju pravoga svog jezika!“.
DED-IER ocjenjuje kako je iluzija kako se donošenjem spornih Zakona o kulturnom nasleđu, odnosno Zakona o kulturnoj baštini činjenično stanje može promijeniti.
Prosvjeduje i francuski PEN centrar
Francuski P.E.N. centar izrazio je danas također prosvjed protiv novih hrvatskog i srpskog zakona u kojem prisvajaju dalmatsku književnost, te ističe kako su odredbe zakona neutemeljene i neprihvatljive, kao i stalno posezanje za dalamtskom kulturnom baštinom i prostorom.
„Francuski P.E.N. centar prosvjeduje protiv novih zakona o kulturnom nasljeđu u Republici Hrvatskoj, odnsono Republici Srbiji u kojem se prisvaja čitavo dalmatsko literarno stvaralaštvo do 1867. godine. Odredbe u zakonu po kojima dalmatska književnost jednako pripada i hrvatskoj i srpskoj kulturi neutemeljene su i neprihvatljive, kao i stalno posezanje za dalmatskom kulturnom baštinom i prostorom„, stoji u priopćenju Francuskog P.E.N. centra objavljenog u ponedjeljak navečer.
Marita Vastić: Zakoni su maliciozni
Francuska leksikografkinja i voditeljica tima za izradu rječničke baze dalmatskog jezika, Splićanka Marita Vastić nazvala je malicioznim nedavno donošenje srpskog Zakona o kulturnom nasleđu i hrvatskog Zakona o kulturnoj baštini kojima se svojata dalmatsku književnost, a Republiku Hrvatsku i Republiku Srbiju je pozvala neka odustanu od posezanja za dalmatskim teritorijem i njenom kulturnom baštinom.
„Ako treba reagirat ćemo putem francuskog Ministarstva vanjskih poslova i UNESCO-a. Već smo u kontaktu s tim institucijama vezano uz to pitanje“, rekla je Vastić za Autonomiju.
Srpski Zakon o kulturnom nasleđu i hrvatski Zakon o kulturnoj baštini, a kojima svojata dalmatska književnost tvrdeći kako ona jednako pripada svima za Vastić je maliciozan.
„To je mitomanija i potreba za svojatanjem svega dalamtskog, pa i kulturne baštine, posebno dalamtska književnost. To je neprihvatljivo i stručno neutemeljeno. Oni su unijeli u svoje zakone odredbe po kojima dalmatska književnost prije 1867. godine ima nekakvu kao dvostruku-trostruku pripadnost, što je naravno potpuna besmislica“, rekla je Vastić.
Očekuje se, kaže, odustajanje od takvih zakonskih rješenja i nek se „jednom zauvijek prestane posezati i za našim, dalmatinskim teritorijem i za našom dalmatskom kulturnom baštinom“.
Comments