Od objave kandidature za predsjednika Republike Hrvatske, o Miroslavu Škori kruže mnoge glasine. Razni portali pisali su o tome tko stoji iza njegove predsjedničke kampanje, a sada se priča ponovno razbuktala pred parlamentarne izbore.
U mnogim tekstovima da se razabrati tko financira kampanje Miroslava Škore, odnosno Domovinskog pokreta, no sve priče staju na već poznatim činjenicama. Iza Miroslava Škore stoji slavonski plinski lobby u rukama Pavla Vujnovca.
Ponovimo ono što se već zna, pa krenimo dublje u analizu.
Pavle Vujnovac vlasnik je Prvog plinarskog društva (PPD) koje tijesno surađuje s ruskim Gazpromom i najveći dioničar tvrtke Pevex (bivši Pevec).
PPD najuspješnija je hrvatska privatna kompanija, s godišnjim prihodima većim od milijardu eura. Vujnovčev poslovni uspjeh ne bi bio moguć bez suradnje s Gazpromom, ruskom plinskom kompanijom koja se često opisuje kao najmoćnije geopolitičko oružje u Putinovom arsenalu. PPD je 2017. s Gazpromom potpisao desetogodišnji ugovor o uvozu ruskog prirodnog plina u Republiku Hrvatsku.
Ruskim bankama Sberbank i VTB, iste one koje financiraju rusku agresiju na Ukrajinu, iako formalno u državnom vlasništvu, drma Upravni odbor Gazproma. To su one banke koje su preuzele 46,7% dioničkog udjela bivšeg Agrokora, danas Fortenova grupa, najvećoj i najutjecajnijoj hrvatskoj kompaniji. Rusko preuzimanje Agrokora okončano je u siječnju 2020. godine, pod vladom Andreja Plenkovića. Ruski koncern Energia naturalis (ENNA), u sklopu kojeg posluje i PPD, objavio je sredinom siječnja da su kupili 6,4% dionica Fortenova grupe. Udjele je ENNA kupovala od malih dioničara, dobavljača Agrokora koji su svoja nenaplaćena potraživanja pretvorili u vlasničke udjele.
Na taj način ruski kapital došao do 53% udjela Fortenova grupe, što im omogućava donošenje ključnih odluka o budućem poslovanju Agrokora bez konzultacija s ostalim dioničarima.
Milijarde uprihodovane na preprodaji ruskog prirodnog plina omogućile su vlasniku PPD-a i ENNA-e da razgrana svoje poslovanje u različitim smjerovima. Grupacija ENNA tako se bavi i željezničkim cargo prijevozom, poslovima energetske obnove, suvlasnici su Petrokemije Kutina i Luke Ploče, a Vujnovac posjeduje i nešto manje od 37% dionica trgovačkog lanca Pevec, odnedavno preimenovanog u Pevex. Ovaj trgovački lanac vlasnik je i zagrebačke televizije Z1, a firme iz grupacije ENNA prometnule su se u velike medijske oglašivače i sponzore konferencija koje organiziraju izdavači hrvatskih tiskanih medija.
Podsjetimo da je Ana Karamarko preko svoje tvrtke Drimia, zbog čega se još uvijek vodi postupak u aferi Konzultantica, surađivala s mađarskim MOL-om, Sberbankom i VTB kojima su u vlasništvu, odnosno njima direktno drma Gazprom. A, Škoro se više puta sastajao s predsjednicima uprava tih tvrtki čije je sjedište za RH u Zagrebu. A ne jednom je viđen u društvu Tomislava Karamarka i Tihomira Oreškovića za vrijeme kampanje za predsjedničke izbore, ali i sada za vrijeme kampanje za parlamentarne izbore.
Škoro se tako sasvim uklapa među političare kakvi se u Europi financiraju ruskim novcem. Škoru i njegov Domovinski pokret odlikuje populističko-šovinistička retorika (narod protiv političkih elita) i šovinistička politička platforma modelirana po uzoru na Viktora Orbána (koja neprijatelje vidi u nacionalnim manjinama, migrantina, azilantima, LGBT zajednici, “protuhrvatskim” nevladinim udrugama i medijima).
Stranke financirane ruskim novcem obično imaju i zajedničko vanjskopolitičko usmjerenje, tj. otvoreno se zalažu za čvršće veze s Rusijom. Domovinski pokret Miroslava Škore, čovjeka koji je i sam proveo dosta vremena u SAD-u, samo progrmski ne pokazuje namjere političkog zbližavanja s Rusijom. No, u stvarnosti, njegovi stavovi su bliži Rusiji nego li EU ili SADu. U programu Domovinskog pokreta potvrđuje se predanost članstvu u NATO savezu, uz konstataciju da Hrvatska “treba ispunjavati svoje preuzete obveze” prema NATO-u. Dok se, istovremeno, zalaže za to da RH napusti i EU i NATO savez.
Programski cilj Domovinskog pokreta je pozicionirati Republiku Hrvatsku uz SAD, jer za to postoji niz razloga, od sigurnosnih do financijskih. Iako, Škoro hvali vanjsku politiku Andreja Plenkovića, koji u odnosima prema Rusiji ne odstupa od proklamirane zajedničke politike EU, što uključuje i sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu i protupravne aneksije Krima, njegovu kampanju preko posrednika financiraju ruske tvrtke koje financiraju i rusku agresiju na Ukrajinu.
Miroslav Škoro, pod utjecajem Tomislava Karamarka i Pavla Vujnovca, se tako našao kao igrač dviju poluga ostvarivanja ruskog državnog utjecaja u RH. To su korupcija i nacionalističko-populistička propaganda.
Za opisivanje ove vrste propagande može se koristi termin sharp power, koji opisuje izvoz strategije koja je uspješno funkcionirala još u Sovjetskom Savezu, kada se označavala terminom “aktivne mjere”. Svrha “sharp power” je izazivanje polarizacije društvima prema kojima je usmjerena. Korisnost propagande u usmjeravanju visoko polariziranih društava prema željenim političkim ishodima.
Druga poluga ruskog utjecaja, izvoz korupcije s ciljem osnaživanja nacional-populističkih političkih grupacija, kao i struktura tzv. taycoonskog kapitalizma, sposobna je prouzročiti još veću štetu. Ostvaruje se pomoću moćnih ruskih državnih kompanija, prvenstveno banaka i energetskih tvrtki, koje ulaze na inozemna tržišta s ciljem zarobljavanja države.
Zarobljavanje se ostvaruje preuzimanjem što većeg stupnja kontrole nad ključnim sastavnicama nacionalnog gospodarstva, poput financijskog, poljoprivrednog ili energetskog sektora. Utjecaj i kontrola nad važnim sastavnicama gospodarstva jedne države sredstvo su putem kojeg se potiče donošenje političkih odluka po diktatu Kremlja, često s ciljem razgrađivanja jedinstva među članicama Europske unije i/ili NATO-a.
Uhodani obrazac djelovanja izgleda otprilike ovako: moćne ruske državne kompanije, uglavnom banke i energetske tvrtke, koriste svoje inozemne ispostave za preuzimanje što većeg udjela u ključnim gospodarskim sektorima. To im omogućuje ne samo snažniju pregovaračku poziciju kad požele tražiti određene ustupke od nacionalnih vlasti država u kojima posluju, već i usmjeravanje dijela svojih prihoda u financiranje političkih opcija koje Rusija vidi kao potencijalne partnere i zagovornike ciljeva Kremlja.
Takvo postupanje dovodi do urušavanja najvećih nacionalnih banaka i energetskih tvrtki, a rezultat su posljedične dugotrajne gospodarske krize, kao što je to bio slučaj u Poljskoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Mađarskoj i Ukrajini. Najutjecajniji među europskim nacional-populistima, mađarski premijer Viktor Orbán, slovi za glavnog Putinovog saveznika unutar EU, što je taycoonima bliskim Orbánu omogućilo enormno bogaćenje na uvozu ruskog plina i drugim energetskim poslovima s Rusijom, poput izgradnje nuklearne elektrane Paks II.
Slični obrasci vidljivi su i u Republici Hrvatskoj. Novcem Prvog plinarskog društva (PPD) financijerom Škorine kampanje i Gazpromovog hrvatskog posrednika u trgovini ruskim prirodnim plinom, financiran je HDZ pod vodstvom Tomislava Karamarka i Milijana Brkića, Živi zid (koji je i nastao iz HDZa), kao I MOST (osnovan od strane Crkve i Tomislava karamarka). HDZ je u to vrijeme zastupao nacionalističke pozicije radikalne desnice i koristio se populističkom retorikom, u kojoj se narod suprotstavlja omraženim “komunističkim” elitama.
Iako je PPD-ov novac omogućio HDZ-u i MOSTu političko preživljavanje, te se stranke nikada nisu otvoreno izjasnile kao proruska. Jedina iole relevantna stranka u R. Hrvatskoj koja je javno oglašavala prorusku poziciju bio je Živi zid, koji je uoči svog najvećeg izbornog proboja, prema riječima bivšeg člana stranke Hrvoja Runtića, bio tajno financiran od strane Zvonka Zubaka, međunarodnog trgovca oružjem poznatog po tome što je u vrijeme Domovinskog rata, na zahtjev ministra obrane Gojka Šuška, u Hrvatsku uvezao famozni ruski raketni sustav S-300.
Na kraju treba donijeti zaključak koji glasi kako iza političkog djelovanja Miroslava Škore i njegovog Domovinskog pokreta direktno stoji utjecaj ruskog krupnog kapitala koji financira diktatorske režime i agresiju Rusije na Ukrajinu.
Comments