Vjeruješ li dužnosnicima u svojoj lokalnoj samoupravi isto kao onim državnim i želiš se negdje uhljebiti? Tad si tradicionalni hrvatski domoljub.
Držiš li se priče o nacionalnom jedinstvu i kompromisa kako bi sačuvao Republiku Hrvatsku od, kako bi Milanović a prije njega i Tuđman rekli, dezintegracije? Tada si dio problema.
Zastrašujući parlamentarni izbori održani u srpnju 2020. (kao i svi oni prije njega) remete sve ono lijepo na što pomislimo kada kažemo Republka Hrvatska i Dalmaciju u njoj - i hvala bogu na tome. Sada je pravo vrijeme da stanovnici Dalmacije shvate kako je nacionalno jedinstvo opasna igra i shvatiti naše realne povijesne, tradicijske, socijalne, ekonomske i druge podjele u službi izgradnje bolje budućnosti Dalmacije.
Ovaj snažan argument dijeli presudan uvid u prava Dalmacije: središnja vlast koja stoluje u Zagrebu nije pouzdani zaštitnik prava Dalmacije i njenih građana. Zapravo, kad se Hrvati ujedinjuju i kompromitiraju, često čine grozne stvari – ratuju, izvršavaju genocid, implementiraju najgori oblik kapitalizma (neoliberalni kapitalizam), rasprodaju nacionalno blago, bave se mafijašenjem, korupcijom, nepotizmom, klijentelizmom... Umjesto toga, stvarni napredak često je rezultat autonomija regija koje idu svojim putem, od borbe protiv fašizma do širenja biračkog prava.
Dobra vijest je da Hrvate često ne puca češto nacionalno jedinstvo. Podjela je naše prirodno stanje, povijesno i identitetsko, kako i priliči državi koja je s brda s dola skrpljena od neovisnih povijesnih regija koje su tek 1945ih se našle pod istom vlašću. "Autonomija je jedina vrsta revolucije koju smo mi Dalmatini ikad poznavali i jedina u koju ćemo vjerojatno ikada vjerovati", napisao je 1861. Baiamonti.
Baiamonti pokazuje kako je autonomiju Dalmacija tražila kroz svako svoje povijesno razdoblje. Od Ilirskih ratova s Rimljanima preko uspješnog zahtjeva da se Dalmacija monetarno odvoje od Mlećana – što je rezultiralo dalmatskom monetom, dalmatinskom Lyrom – do osnvanje Autonomaške stranke kako bi se Dalmacija oduprla talijanskom iredentizmu, mađarskom pokušaju prodora u Dalmaciju, velikohrvatskom kvazi imperijalizmu te velikosrpskom kvazi imperijalizmu. Baiamontijeva misao ima smisla, od njegovog zapisa iz 1849. da bi Dalmacija trebala biti autonomna od svih onih koji joj prijete do argumenta Ćiće Senjanovića iz 1992. da je Republika Hrvatska "čudovišna zemlja" koja bi trebala biti podijeljena na pet regija.
"Paradoksalno je," kaže Karlo Morosin, "otcjepljenje je jedna od hrvatskih jedinih istinskih nacionalnih ideja. Sada kada se RH otcijepila od Jugoslavije ona guši svoje regije gore nego li je Jugoslavija gušila republike i pokrajine."
Od ratova iz 90ih do pokreta za građanska prava, podjele i sukobi potaknuli su velike promjene u Republici Hrvatskoj. No, sve one bile su po Dalmaciju negativne. "Otcjepljenje natjera čovjeka na razmišljanje", kaže Morosin, koji vjeruje da bi Zagreb trebao popustiti svoj anakondin zagrljaj nad regijama kako bi Republika Hrvatska ekonomski i socijalno prodisala.
Kako iskoristiti autonomiju hrvatskih povijesnih regija za bolju RH tema je knjige u nastajanju Karla Morosina. Ovaj poznati američki novinar i televizijski news urednik, koji je rođen u Dalmaciji, tvrdi da bi se regije, kako bi se suprotstavile otrovnom režimu HDZa i SDPa i proširile svoja prava, trebale izboriti za izvršavanje ovlasti koje zadnjih trideset godina smatra da ih treba izvšavati centralna vlast. Da to nije tako, dokaz je ekspandirajuća ekonomska slika Vojvodine koja je prema Ustavu iz 1974. imala gotovo iste ovlasti kao i jugoslavenske republike.
Pristup kakav zagovaramo mi u DDFu naziva se "progresivnim regionalnim državljanstvom", a kao uzor navodi se projekt California XXI. stoljeća. Taj pristup je drugačiji od onoga kojeg traži Škotska i Catalonia. Projektom California XXI. stoljeća uvode se brojni zakoni kojima se proširuju prava stanovnika bez dokumenata, proširuju se brojna ekonomska, socijalna i ekološka prava. Ali, također primjećuje se da je California u prethodnim desetljećima nagrizala prava imigrantima i manjinama. Da bi spriječili regresiju, autori zakona tvrde da je naciji potrebno snažno provođenje 14. amandmana, kako bi se osiguralo provođenje minimuma saveznih pod prava.
"Progresivne vlade progresivnih država mogu pružiti prava i zaštitu građanima i negrađanima koji prelaze savezni nivo, istovremeno usidravajući zemlju na regresivne vrijednosti i ideale. To je slučaj s Republikom Hrvatskom gdje je Vlada RH zahvaljujući pritiscima iznutra i iz EU pružila pravnu zaštitu i nacionalnim i seksualnim i rodnim i drugim manjinama, ali se ona u praksi ne izvršavaju. Najgore stanje je u onim regijama u kojima vlada uhljebnička kasta neformalne koalicije HDZ-SDP.", napominje Morosin.
„Uz sve gore nabrojeno, pandemija coronavirusa, s neuspješnom unitarnom vladom prisiljava područne (županijske) centre na preuzimanje novih dužnosti, zbog čijeg je pritiska jako malo ljudi izišlo na zadnje parlamentarne izbore zbog čega je nastavljen ovakav trend nesposobnog državnog vodstva“, sugerira Morosin. Svaki postizborni sukob na relaciji Dalmacija-Vlada RH imati mogućnost da građani Dalmacije napokon shvate što se u njihovoj regiji zbilja događa. To je samo jedan od razloga zašto je većini regionalnih stranaka u RH zabranjen pristup medijima.“
Povijesna iskustva tjeraju nas na zaključak kako Republici Hrvatskoj nije potreban veći kompromis da bi se sačuvalo lažno jedinstvo, već iskreni sukobi regija sa centralnom vlašću i obračunavanje troškova i koristi održavanja nacionalnog braka. Autonomije regija su neminovne i mogle bi se pokazati najmanjim zlom na opstojnost RH.
"Ako ikad dođe dan, a doći će prije ili poslije, kada će naklonosti ljudi u regijama biti otuđene jedna od drugih; kada će bratski duh odati hladnu ravnodušnost ili će sudari interesa narasti u mržnju", kaže Karlo Morosin, "mnogo će bolje biti da ljudi u razdvojenim autonomijama žive u suživotu i slozi, nego da ih se drži na kratom lancu."
Comments