U mojoj rodnoj Dalmaciji sada je 28.12. skoro jedan iza ponoći, dok je u mojoj drugoj domovini Kaliforniji, još uvijek 27.12. i skoro 4 sata poslije podne.
Sjedim u svome uredu na 28 katu nebodera televizijske kuće u kojoj radim i gledam kišu kako pada. Hladno je - samo 7°C, što je unatoč svim pričama o globalnom zatopljenju za 10 stupnjeva niže od prosjeka za ovo doba godine. Uskoro će zahladiti i u Dalmaciji. Govore da je još uvijek lijepo vrijeme i sunčano, toplo. Navodno se može u kratke rukave. Pitam se kako je ujutro i navečer. Ima li rose i kolika je temperatura. Sigurno je hladno kada ljudi izlaze iz noćne smjene. U Zagori možda i slana po poljima se skuplja. Ta, zima je i službeno nastupila (22.12. u 5:28 po srednje europskom vremenu). Iako, ona prava zima tek dolazi.
Neće trebati puno da shvatimo kako je zima pokucala na vrata. To će se dogoditi jako skoro, na konsituirajućoj sjednici Hrvatskog Sabora, koji bi prema najavama trebao održati u ponedjeljak 28.12.2015. Sudeći prema najavama Zlokobna koalicija (HDZ i MOST sa svojim satelitima) predložit će Željka Reinera za Predsjednika Sabora, (koalicija Hrvatska raste neće imati svoga predstavnika) kao rezultat dogovora oko formiranja saborske večine, pa tako i Vlade RH.
I ne bi to bilo ništa čudno, jer u svakoj demokratskoj državi, većina određuje tempo sastavljanje Vlade, pa tako i konstituiranja nacionalnog ili regionalnog Parlamenta predlažući svoga kandidata za predsjednika Sabora i mandatara za sastav Vlade, da u RH postoji izabrana većina. No, u RH te većine nema. Sjetimo li se samo izbornih rezultata lako možemo doći do zaključka kako izabrane većine i ne može biti jer su obje vodeće koalicije dobile isti broj zastupnika u Saboru po 59. Nakon toga uslijedilo je mučno razdoblje pregovora, dogovora, figa u džepu i svega onoga što svaku "demokratsku politiku" bilo koje Banana Republike opisuje. Igranje demokracije pošlo je po zlu, a sve to već ima, i u budućnosti će imati posljedice po život u RH, posebice u Dalmaciji.
Igranje demokracije kao i cijela farsa zvana demokratski izbori pošli su po zlu onoga trena kada su se lijepog sunčanog rujanskog jutra u hotelu "Merlot" u "gradu" Opuzenu našli Božo Petrov (predsjednik MOST-a) i Tomislav Karamarko (predsjednik HDZ-a) i dogovorili svoju postizbornu suradnju. Dan poslije, počeo se preuređivati stan za Tihomira Oreškovića, niže rangiranog aparatčika u Izraelskoj multinacionalnoj korporaciji Teva, sina predsjednika ogranka HDZ-a u Hamiltonu, Ontario. Slijedila je predizborna kampanja, unaprijed dogovorena da bude kratka, ali mučna u kojima se nisu štedjele teške riječi od strane desnice kako bi se pogled maknuo s dobrih gospodarskih rezultata još uvijek vladajuće lijeve koalicije.
MOST je, kao i neke druge stranke i strančice uključujući i "Živi zid" i "Pametno" dobile velike svote novca od HDZ-a za svoju kampanju s tim da je MOST trebao voditi kampanju, a ostali antikampanju čineći tako politiku još gadljivijom biračkom tijelu, s ciljem što slabijeg odaziva, jer samo sa slabim odazivom birača desnica može pobijediti na izborima. Ključnu stvar učinio je Božo Petrov ovjerivši izjavu kod javnog bilježnika kako neće jednostrano ni on, ni bilo tko u njegovoj stranci, pa ni stranka u cjelini ići samo s jednom stranom, već će tražiti Vladu stručnjaka s kojom će trebati biti zadovoljni i oni s lijeva i oni s desna.
I došao je dan izbora. Ljudi su izlazili na svoja biračka mjesta i zaokruživali one kandidate za koje im je lokalni svećenik rekao da moraju, ne po svojoj savjesti, odnosno onoga za koga misle da će im učiniti dobro. Prva objava izlaznih anketa, a kasnije i rezultata natjerala je MOST da se u skladu s Opuzenskim dogovorom izmjene web stranice njihove stranke uključujući i Programsku deklaraciju koja je sada više, blago rečeno, konzervativna, nego li je bila. A stranka ljudi koji se međusobno ne poznaju, a koji su skupljeni s brda s dola je postala je svojevrsni bljesak ovih izbora. Usljedilo je njeno čerupanje i trganje i s lijeva i s desna, jer su obje strane željele dobiti što više zastupnika kako bi uspjeli sastaviti saborsku većinu i na taj način i osigurati sastavljanje Vlade.
I kada se činilo kako je sve gotovo kada je SDP pristao na sve što MOST želi (dao je MOSTU 8 ministarskih mjesta i to najvažnijih resora), u skladu s Opuzenskim dogovorom iz rujna, MOST bez ikakva objašnjenja jednostrano prekida pregovore s koalicijom Hrvatska rase i konačnu riječ daju kako će ići s HDZ-ovom koalicijom stvarajući tako "Zlokobnu koaliciju" koja RH, a pogotovo Dalmaciji neće ništa dobro donijeti. Daljnji razvoj događaja instalira unaprijed dogovorenog Tihomira Oreškovića (onoga aparatčika iz Teva grupa, sina tate predsjednika HDZ-a u Hamiltonu, za kojeg HDZovski mediji govore da je veliki biznismen i nestranačka osoba) za mandatara Vlade RH.
U demokratskim društvima mandatar ne mora nužno biti i predsjednik vlade, ali po svemu sudeči nestranački stručnjak (HDZovac i obični službenik u velikoj korporaciji) će to najvjerojatnije i biti, ali odmah imamo pitanje legitimiteta. Naime, izborom za predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića, njegova funkcija bi bila ilegitimna isto kao što je Kolinda Grabar-Kitarović ilegitimno na mjestu Predsjednice RH, jer joj nedostaje dobrih 15.000 glasova za obnašanje te funkcije. No, iako su zakonska rješenja takva da se Kolinda možda i može smatrati predsjednicom, Orešković nikako ne može imati legitimitet, jer prije svega nema državljanstvo RH, a nije bio kanditat niti jedne stranke niti na jednoj izbornoj listi, te nitko nije glasao za njega.
Sve ovo ima za posljedicu tešku i hladnu zimu koje se nadvila nad RH, pogotovo nad Dalmacijom koja je od 30.5.1990. najviše propatila pod čizmom HDZove demokracije i njenih (i)legitimnih članova raznoraznih predstavničkih tijela.
Commentaires