89% učenika u Dalmaciji živi u kućanstvu u kojem se odrasli bore s kupovinom hrane, većina ima problema s plaćanjem režija, a 40% njih su beskućnici.
To su uznemirujući rezultati ankete o materijalnom statusu učenika u Dalmaciji. Najlošije stanje je u Konavlima, Zagori, Bukovici, Ravnim Kotarima i na otocima. "Nijedan student ne bi se trebao suočiti sa glađu ili beskućništvom", rekao je ravnatelj jedne dubrovačke škole. "Konavle i cijela Dalmacija mora bolje."
Kada se studenti suoče s nesigurnošću hrane i smještaja, njihove ocjene pate. Učenici koji su se našli u ovakvom položaju dobivaju jedinice ili dvojke češće od onih koji nemaju problema s hranom ili smještajem, bez obzira na njihovu inteligenciju i marljivost, pokazalo je istraživanje. Oni se također suočavaju sa većom učestalošću stresa, depresijom i lošijeg su zdravlja, pokazalo je isto istraživanje.
"Ovo je, prema mojim saznanjima, najopsežnije istraživanje ovakvog tipa provedeno nad učenicima u Republici Hrvatskoj.", rekao je Vedran Bralić, viši koordinator Inicijative DDFa za Split. „Prema ovim podacima, broj siromašnih učenika u Dalmaciji porastao je za 280% između 2015. i sredine 2019. godine“
Istraživanje su provela skupina studenata sociologije Sveučilišta u Trstu nad 325 škola u Republici Hrvatskoj za potrebe europske statističke agencije – Eurostat.
Istraživanje stiže u vrijeme predsjedničke kampanje, što je dobar podsjetnik da moramo više pritisnuti političke strukture da učine nešto po pitanju Dalmacije.
Jedna od škola uključenih u anketu je i ona u splitskoj gradskoj četvrti Kocunar-Kman, koju pohađa 680 učenika. Istraživanje je pokazalo da su glad i beskućništvo nešto manje zastupljeni među učenicima te škole od regionalnog prosjeka, ali ni ne odstupa mnogo. 74% učenika te škole reklo je da njihovi roditelji imaju problema s kupovanjem hrane, 55% je izjavilo da se njihovi roditelji bore s plaćanjem režija, a 33% njih se smatra beskućnicima.
"Ovo je alarmantno.", rekao je Bralić, napominjući da je "Ta je škola u svojoj prvoj godini 1975./1976. brojila više od 1500 učenika i nalazila se između dva radnička kvarta: Kman i Kocunar. Prema tadašnjem istraživanju, nitko se nije smatrao ni gladnim, ni siromašnim niti beskućnikom. Danas škola broji 680 učenika i njih 33% su beskućnici."
Bralić govori kako se nada da će ljudi u Dalmaciji shvatiti bit problema i zajedno kao članovi DDFa se boriti za to da se stanje primijeni. „Ja sam odrastao na Kocunaru“ nastavlja Bralić „i znam kakvo je stanje bilo tada, a kakvo danas. Uz sve nedaće propadanja ekonomije 80ih, dva razdoblja galopirajuće hiperinflacije, one od 1982. do 1984. i one od 1987. do 1989. moji školski kolege nisu bili ni gladni, a nisu bili ni beskućnici.“
„Siromaštvo se u posljednjih nekoliko godina munjevitom brzinom proširilo Dalmacijom.“, rekao je. „Podaci iz ankete jasan su znak da se društvo treba aktivno uključiti kako bi se stanje počelo mijenjati. Dok sjever i istok Republike Hrvatske na Dalmaciju gleda kao na oazu u kojoj nitko ništa ne radi, već se jako dobro živi od turizma, ovo istraživanje dokazuje ono što mi u DDFu već godinama upozoravamo: u Dalmaciji je daleko lošije stanje nego u bilo kojoj regiji u RH.“, rekao je Bralić.
„Mi u DDFu imamo programe, mjere i planove kako spriječiti ovakvu lošu ekonomsku i socijalnu sliku u Dalmaciji. No, to su dugoročni planovi, a ljudima su draža instant rješenja puna ustaša, četnika i partizana s jedne strane; Jasenovca i Vukovara s druge strane; te Hajduka i Olivera s treće. Ljudi moraju shvatiti, kako se Dalmacija pljačka i kako je 40% naše djece bez krova nad glavom dok se 130 ljudi dnevno iseljava iz naše predivne regije. Dalmacija bi mogla i trebala biti hrvatska Kalifornija, no očito je da je postala europska Etiopija. Od najbogatije regije na Mediteranu, Dalmacija je postala najsiromašnija regija u Europi. A sve to zahvaljujući, em političarima koji Dalmaciju vide kao kravu muzaru, em narodu koji će prije ispijat kavu na Rivi nego se uhvatiti u koštac s realnim problemima."
„Jedan od naših planova je i upravljanjem sredstvima odnoso povećanje socijalne naknade i naknade za nezaposlene i to svima kojima koji su ostali bez posla bez obzira na razlog. No, prvo treba provesti regionalizaciju i decetralizaciju, uključujući i oni fiskalnu, kako bi se te mjere mogle provesti u djeli.“ rekao je Bralić. "Na ovaj način bi se ugasio trenutni požar.“ kazao je „Kao druga mjera bi išlo masovno otvaranje radnih mjesta u proizvodnoj djelatnosti, što bi omogućilo ostvarivanje dodatne vrijednosti i njihovo izbacivanje na tržište, a time i omogućile plaće što bi ljude izvuklo iz siromaštva. Mjera koja bi išla usporedo s ove dvije bilo bi nametanje tržišta rada potrebama Dalmacije, a pod tim podrazumijevamo i školske programe.“ kaže Bralić.
Za ispunjenje ovih planova čak ni financije nisu sporne. Republici Hrvatskoj stoje na raspolaganju sredstva iz fondova kohezijske politike EU. Jedan od tih findova je i Europski socijalni fond. A tu je i fond regionalnog razvoja. No, problem je u tome što ih Dalmacija ne može povlačiti za svoje potrebe, već se sredstva povlače i koriste isključivo za sumnjive poslove HDZa po Slavoniji. Kad bi Dalmacija bila autonomna regija tada bi mogla sama osmšljavati svoje projekte i povlačiti sredstva za svoje potrebe bez upliva Zagreba.
Bralić je ukazao i na to da bi i škole trebale biti socijalno osjetljive, pa kad roditelji već plačaju upisnine i školarine, tada bi one trebale stvori mogućnost financijske pomoći za učenike iz obitelji s niskim primanjima za davanje bespovratnih sredstava za pokrivanje udžbenika i školskih pomagala. Na taj se način djeca neće osjećati kao drugorazrena, već će se zajedno sa svojm vršnjacima boriti za što više ocjene.
Comments