U srcu Dalmacije, u gradu Splitu oko 150 ljudi čeka u redu ispred pučke kuhinje. Hranu inicijativa za pomoć ljudima u nevolji dijeli onima kojima je potrebna. U redu stoji i Veronica Ferić. Ova Dalmatinka živi sa suprugom, šestero djece i unukom u trosobnom stanu. Otkako je ostala bez posla, socijalna pomoć i dječji dodatak su jedini prihodi od kojih ova obitelj živi. To je ukupno 400 €. Veronika spada u 40% ljudi u Dalmaciji koji, prema statistikama iz 2019., žive na rubu gladi i socijalne izolacije. Organizacije za socijalnu pomoć pretpostavljaju da je broj ovakvih slučajeva u Dalmaciji, zahvaljujući krizi koju je donijela pandemija corone, porastao. Zbog pandemije je u Dalmaciji više od 120,000 ljudi izgubilo posao. No, zbog zakonom propisanih uvjeta ovi ljudi nisu registrirani kao nezaposlene osobe pri HZZu, već samo kao tražitelji posla. Kako bi ublažila ovakav razvoj situacije, rijetke udruge i fondovi velikodušno odobravaju neku vrstu novčane pomoći ne samo za ljude u radnom odnosu, već i za samostalne poduzetnike. Skoro 400,000 stanovnika Dalmacije dobilo je u lipnju ovu pomoć. U srpnju je broj primatelja pomoći pao, no očekuje se da će krajem turističke sezone taj broj opet porasti. Prije svega zato što su se vlasnici restorana i hotela nadali gostima i turistima tokom ljeta i stoga zaposlili jedan broj ljudi.
Obzirom da Dalmacija živi isključivo od turizma, u ovoj se regiji ne može uspostaviti koncept skraćenog radnog vremena gdje zaposleni zadržavaju svoj posao i primaju naknadu od zavoda za zapošljavanje. Tarifni partneri pregovaraju s predstavnicima gradske I županijske vlasti o početku primjene ovog programa pomoći, no ni poteštat Opara, ni župan Boban nemaju sluha.
Zanimljivo je da je stopa nezaposlenosti za vrijeme financijske krize (2007.-2013.) u Dalmaciji 2013. bila znatno veća i iznosila je gotovo 27%, ali je broj onih koji žive na rubu gladi bio mnogo manji, dok trenutno nezaposlenost u Dalmaciji iznosi 18,33%. Ali, za vrijeme financijske krize mnogi Dalmatinci uspjevali su se snaći uz pomoć privremenih ili sezonskih poslova. No, sada ta je mogućnost otpala. Veronika Ferić, koja stoji u redu za hranu, do nedavno je radila kao administratorica u jednoj financijskoj korporaciji. No nikada nije imala ugovor o radu, već je bila zaposlena kao vanjski suradnik. Zato nema pravo na sredstva za nezaposlene ni na isplatu naknada za skraćeni rad ili rad od kuće.
U 21 hrvatskoj županiji Vlada RH je za takve slučajeve predvidjela tzv. "novčani minimum". No, u svakoj županiji su uvjeti i visina isplata različiti. Tako istarska županija isplaćuje najveći iznos koji se kreće između 600 i 800€, dok skupo gradsko područje i okolica Splita daju najmanju pomoć koja se kreće 400€. Hrvatska vlada još nije vrijeme shvatila da je njema gramziva imperijalistička, kolonijalistička politika prema Dalmaciji mnoge obitelji u ovoj regiji gurnula u siromaštvo. Zato je tek u lipnju uvela još jednu vrstu socijalne pomoći. Ovisno o veličini obitelji, država isplaćuje oko 1 60€ socijalne pomoći, s tim da ne smiješ imati nikakve nekretnine ili pokretnine pripisane na sebe.
Većina onih koji stoje u redu za hranu u Split nema pravo na državnu pomoć i beneficije, stoga nisu mogli ispuniti zahtjev za pomoć, jer su u jeku 90ih zbog straha od deložacije ljudi u Dalmaciji masovno kupovali nekada državne stanove. Oni koji ispunjavaju uvjete za dobitak socijalne pomoći, uredi za socijalnu skrb daju građanima termine, ali se na red čeka enormno dugo. Razlog tome je nerad i neažurnost, političkom vezom, nagomilanog osoblja. Pri tome, situacija je takva da perspektive za dobivanje posla nisu ružičaste, naprotiv: s rastućim brojem zaraženih od coronavirusa i prestankom sezone gospodarska kriza će se produbiti. Tako će devetočlana obitelj Veronice Ferić i dalje biti upućena na donacije hrane i morati izlaziti na kraj sa svega 400 € mjesečno.
Comments