Piše: Daniel Reić
Na pitanje zašto potrošiti milijune kako bi se ušlo u gradsko vijeće, a onda ne prisustvovati sjednicama jedan vijećnik stranke Centar odgovorio je: „Ovo je moj prilog demokraciji.“
Kad biste bili poslodavac biste li zadržali zaposlenike koji se potpuno oglušuju o pravila režima rada, odnosno koji jednostavno ne dolaze na posao? Nijedna poslovna ili bilo koja druga struktura ne može biti učinkovita ako se ne poštuju ova pravila. To je svima jasno.
No, Republika Hrvatska sebi to može priuštiti, odnosno ti i ja, isplaćivati plaće i gomilu drugih socijalnih davanja ljudima kojima nikakav režim rada nije dekret, i koji to mogu priuštiti godinama! – da se ne pojavljuju na radnom mjestu.
Prije svega, govorimo o članovima Hrvatskog Sabota. No, ni vijećnici lokalnih samoupravnih tijela nisu ništa bolji.
Šesti kriterij Pravilnika o radu gradskog vijeća Grada Splita posvećen je prisutnosti vijećnika na poslu. Ovaj kriterij je odabran pokazati: kako se oni koje biramo odnose prema svojim najizravnijim dužnostima i prema svakome od nas.
Što im pružamo
Značajno je kako gradski zakon prvo uključuje prava izabranih vijećnika, a tek onda - njihove dužnosti.
Prava nisu ograničena samo na pravo legistraturne inicijative, glasanje i iskazivanje vlastitog stava, što je najnužnije za obavljanje glavnih dužnosti. Prava uključuju prvi rang javne službe s pripadajućim privilegijama, za što drugi zaposlenici moraju raditi gotovo sve: život, mogućnost besplatnog objavljivanja u državnim i komunalnim medijima, zahtijevati od tijela lokalne samouprave davanje besplatnih uredima za prijem građana, besplatno putovati raznim vidovima prijevoza i još mnogo toga.
Posebno je dobro napisan dio koji se odnosi na novčanu potporu vijećnika, kako onih koji rade tako i onih kojima su ovlasti prestale. Vijećnici imaju pravo na sve dodatke i dodatne dodatke. Ti dodaci su glavni dio financijskih sredstava koja se troše.
Ako je plaća nešto veća od 6.000 kuna, tada se nakon svih dodataka za "posebnost rada i intenzitet rada" minimalna plaća gradskog vijećnika penje na 17.425 kuna. U gradu u kojoj je minimalna plaća 3.200, gradski vijećnici ne bježe ni od financijske pomoći koja, osim plaće, svake godine iznosi oko 35 tisuća kuna. Općenito, održavanje ovog 31 čovjeka košta nas više od 13 milijuna kuna godišnje.
Ali vijećnici su se pobrinuli ne samo za svoje danas, nego i za svoje sutra. Gradsko vijeće grada Splita osigurava isplatu materijalne pomoći bivšem vijećniku u visini plaće, uzimajući u obzir sve dodatne isplate i naknade koje su primali tijekom godine, ili 50 posto plaće, uzimajući u obzir sve dodatne isplate i naknade koje primaju vijećnici, sve dok ne dostigne starosnu dob za umirovljenje. Mirovina vijećnika iznosi od 80 do 90% plaće, dok mirovina radnika iznosi 36% plaće, opet – uzimajući u obzir sve dodatke i dodatke, bez utvrđivanja limita.
Osiguravamo im osoblje pomoćnih konzultanata, koje može biti do 31 – !!– za jednog izabranog dužnosnika, ured, računalo i liječenje u lječilištu, koje se pruža gotovo besplatno u najboljim ustanovama za lječilište u Europi.
Primaju se u odvojenim klinikama, gdje se obični građani ne mogu "pripisati", hrane se u zasebnim zatvorenim menzama, u koje se hrana donosi sa zasebnih zatvorenih farmi kako bi se jamčila njihova kvaliteta, nepostojanje genetski modificiranih proizvoda, pesticida i svega što oni zasićeni su proizvodima u običnim supermarketima u potpunoj odsutnosti kontrole kvalitete hrane.
Što bi trebali učiniti za to?
Sve to plaćamo našim izabranim vijećnicima za njihov rad koji se sastoji u osiguravanju politika u interesu birača i grada općenito kroz izradu prijedloga odluka, razmatranje prijedloga, njihovo usuglašavanje i doradu.
No, pitate li zastupnike što je bit njihova posla, često se može čuti: "glasati". I to ne samostalno, već kako stranački vođa ili centrala u Zagrebu kaže.
Ne plaćamo li previše kako bismo zadržali ljude s tehničkom funkcijom prsta? – Pitanje je retoričko.
Ali ni taj posao – pritiskanje botuna – ne rade svi narodni izabranici.
Vijećnikov raspored je daleko od pretrpanog. Prema zakonu, vijećnici rade s biračima, u odborima i na sjednicama. Približno tjedan dana mjesečno zastupnicima je namijenjeno za sastanke s biračima, koje je dužan održati sukladno zakonu. Gdje se odvijaju ti susreti građana, velika je tajna za većinu Splićana.
Vijećnik još tjedan dana mora raditi u odboru na izradi prijedloga neke Odluke ili gradskog zakona, njihovom usuglašavanju ili doradi. Zapravo, tijekom zasjedanja nema toliko sjednica odbora, desetak. Ali daleko od toga da svi vijećnivi idu čak i na te rijetke sastanke kolega u odborima.
Jedan ili dva tjedna, ovisno o mjesecu, zastupnici rade u režimu zasjedanja, odnosno glasaju i raspravljaju o nacrtima Odluka i drugih gradskih zakona. Tamošnji režim također je teško nazvati oštrim. Sjednice počinju u 10 sati, u 12 sati je pauza za dogovor, od 15 do 17 sati je pauza za ručak, a večernja sesija od 17 do 18 sati. Srijeda i petak – rad samo prijepodne.
Osim toga, zakonski godišnji odmor iznosi 120 dana, što zapravo znači dva mjeseca godišnjeg odmora ljeti i dva mjeseca zimi.
Za veliku većinu Splićana, koji imaju 40-satni radni tjedan i koji moraju raditi najmanje 7 sati dnevno, sa zajamčenim 18 radnih dana godišnjeg odmora, ovaj se raspored može činiti jednostavno fantastičnim.
Kako sada rade?
Običan Splićanin, a pogotovo javni službenik koji se uzdržava novcem poreznih obveznika, može dobiti opomenu za samo jedno kašnjenje, a dobiti otkaz za tri. To je norma Zakona o radu. Ali zakoni nisu obvezatni za splitske vijećnike.
Kako pokazuje istraživanje neovisne agencije CCO, u splitskom gradskom parlamentu ima narodnih zastupnika koji su u samom parlamentu bili 1 ili 2 puta u četiri godine.
Neki su došli u gradski vijećnicu samo položiti prisegu. U njoj je prisegnuo Splićanima kako će raditi za dobro ovog grada, vjerno ispunjavati svoje dužnosti i posvetiti se isključivo ovom poslu 4 godine, odričući se svega ostalog, uključujući i vlastiti posao.
Ne, naravno, ne može se reći kako su nakon 4 godine bez dolaska u gradsko vijeće radili za "dobro Splita", a nikako za dobro svog poslovanja. Ali za to vrijeme njihov posao postao je profitabilniji za 400% do 1000%. Problem je samo u tome što se glasači teško mogu pohvaliti tako dinamičnim rastom vlastitog profita.
Istraživanje CCO-a pokazalo je kako je 2021. godine više od polovice vijećnika stranke Centar provelo više od 25% svog radnog vremena izvan vijećnice. Iz nekog razloga vijećnici SDP-a ispali najdiscipliniraniji. No rad najviše ignoriraju članovi HDZ-a. Nedostatak discipline doveo je i do toga kako 63% vijećnika iz redova HDZ-a iznimno rijetko posjećuje splitsko gradsko vijeće.
Zašto se to događa?
Ovdje se postavlja glavno pitanje: zašto netko ima status vijećnika? Zašto se obvezuje biti javni službenik? Posve su sposobni osigurati lobby za vlastiti biznis i bez toga. Prilika ima dovoljno. To se odnosi i na sve ostale mutikaše u splitskom gradskom vijeću, od kojih nitko nije zamijećen u pretjerano aktivnom zakonodavnom djelovanju, posebice onima vezanim za socijalnu politiku, obrazovanje, zdravstvo ili stambeno-komunalne djelatnosti, prvenstveno relevantne za njihove birače.
Odgovor je jednostavan: sva je vrijednost ovog statusa u čarobnoj riječi "imunitet", odnosno frazi "zastupnički imunitet".
Zastupnički imunitet znači kako zastupnik može biti pozvan na kaznenu odgovornost, odnosno uhićen, pritvoren ili čak pretresan samo uz suglasnost gradskog vijeća. A za svo vrijeme od 1990. do danas bila su čak dva takva presedana. Zastupnici vrlo nerado "predaju svoje", ovdje "profesionalna solidarnost" prevladava čak i nad stranačkim interesima.
U gradu u kojem je, s jedne strane, kršenje zakona od strane političara i krupnog kapitala postalo norma, vrlo je važno imati imunitet. S druge strane, u gradu u kojem su tijela progona samo oruđe u rukama političara i vlasti, to je jedini način da se osiguraju barem neke garancije očuvanja poslovanja ili, što se puno rjeđe događa, neovisnosti politički položaj.
Međutim, na pitanje zašto trošiti milijune kako bi se ušlo u gradsko vijeće, a onda ni ne posjetiti vijećnicu, jedan vijećnik stranke Centar je odgovorio: "Ovo je moj prilog razvoju demokracije; da nesmetano stignem na Resnik u određeno vrijeme i da pokrenem u Zagrebu novi posao, a to je vrijedi nekoliko milijuna."
Kako bi trebalo biti
Demokracija kao model javne uprave ima mnogo oblika i koncepata, a jedan od najmodernijih je demokracija konsenzusa.
Njegova bit je kako je stabilna ona država u kojoj predstavnici različitih društvenih skupina – odnosno parlamentarci i vijećnici, članovi NGO – mogu učinkovito braniti i štititi interese tih skupina. Funkcija parlamenta i gradskih vijeća je prevažna. Uostalom, zastupnici moraju biti u mogućnosti koordinirati interese takvih skupina i pronaći obostrano koristan kompromis, koji se zatim formalizira u obliku jedinstvenih pravila za sve.
Za to vijećnik ili parlamentarac mora biti barem svjestan svoje funkcije i uloge. Za to mora raditi u parlamentu ili gradskom vijeću, u odborima i s biračima, kako bi razumio njihov interes i zastupao ga tijekom rada na prijedlozima zakona ili odluka. Za to barem mora ići na posao i pridržavati se zakona koje je izglasao.
Jednostavna i jasna slika. Koliko jednostavno i jasno toliko daleko od naše stvarnosti...
Comments