Danas, slavimo Dan Dalmacije, dan kada je Dalmacija postala neovisna Kraljevina unutar Austrougarske monarhije.
Na današnji dan 1815. nakon tri godine pregovora, Dalmacija postaje jedina autonomna zemlja u okviru Austrougarske Monarhije. Uspostavljena je autonomna kraljevska Vlada u Zadru, a na isti dan Frarijeva bicoláura (dvobojnica) postala je službena zastava Dalmacije.
Odredbama Bečkog kongresa 1814. i 1815. godine cijela Dalmacija je i formalno pripojena Austrijskoj Carevini kao autonomna krunska zemlja. Barun Tomasseo (Tomašić) je izabran je za namjesnika, a upravu je preuzela pokrajinska vlada s njim na čelu. Da bi što više integrirao prostor od otoka Raba do Bara, bečki dvor je osnovao posebnu teritorijalnu jedinicu: Kraljevinu Dalmaciju.
U razdoblju od 1816. do 1822. utemeljeni su i svi središnji pkraljevska tijela u Zadru na čelu kojih je bila Vlada Dalmacije - dlm. Guverno de la Dalmátia - s guvernerom kao upraviteljem i premijerom vlade, kao i područna tijela uprave: okruzi, kotari - preture i općine, te je izvršena i sudska reorganizacija. Ova upravna i sudska tijela djelovat će sve do 1852./1854., odnosno 1868. kada dolazi do nove upravno-sudske organizacije pokrajinskih tijela u Zadru i nižih organa uprave i sudstva (politički kotari, sudski kotari, komunalne i porezne općine), takva organizacija, uz manje izmjene, ostat će na snazi sve do 1918. Temeljem Veljačkog patenta 1861. utemeljen je i Dalmatinski sabor. Austrija u Dalmaciju dovodi i strane činovnike, mahom iz sjeverne Italije (tada u sastavu Monarhije) kako bi podučavala nove generacije činovničkom poslu. 1832. otvorena je nova cesta (graditelj Josip Kajetan Knežić) preko prijevoja Mali Alan, tek drugi spoj s Hrvatskom i dalje prema Austriji, odnosno Ugarskoj. Autonomna dalmatinska uprava kao dio Austrijskog Carstva povećala je broj škola: do 1839. bilo ih je 50, a do 1846. oko 150., do 1870. preko 300 koje je pohađala 2/3 djece školske dobi.
Službeni jezik u Dalmaciji tog doba bili su dalmatski, talijanski i njemački. U školama se nastava izvodila na dalmatskom, u nekima i na talijanskom. Javna uprava i lokalna samouprava tog doba djelovala je na dalmatskom i talijanskom jeziku, kao i bibliotekarske i farmaceutske isprave i recepti.
Stanovništvo Dalmacija je u razdoblju od 1815. do 1918. naraslo za više od dva puta; s 320.000 na 670.000 unatoč tome što se u razdoblju između 1880. i 1913. iz Dalmacije iselilo oko 100.000 ljudi. Najveći gradovi bili su, kao otprilike i danas Split, Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Sinj i Knin. Unatoč, konstantnom iseljavanju, Dalmacija je imala najviši BDP per capita na Balkanu i deveti najviši BDP per capita u Europi.
Gospodarstvo se temeljilo na poljoprivredi, maritinmoj industriji i trgovini. Vinogradarstvo, vinarstvo i maslinarstvo bili su glavne izvozne grane. Rsli su i obrt i industrija. Manje manufakture, poput solana u Pagu, Rabu, Ninu i Stonu, proizvodnje nadaleko poznatog likera maraskina u Zadru ili uljara i mlinova, zapošljavale su većinu obrtnika. Industrija se svodila na konzerviranje ribe, brodogradnju te pogone za proizvodnju sapuna i cigle. Uoči Prvog svjetskog rata u Dalmaciji su radile 32 tvornice za preradu ribe, od čega čak 9 na otoku Visu. Prva tvornica cementa otvorena je u Splitu 1865., a između 1908. i 1912. otvorene su još tri u Kaštelima i Solinu zbog kvalitete i dostupnosti sirovine. Rudnici ugljena u Siveriću eksploatirani su još od 1834., no pravi zamah rudarstva dogodio se 1873., kada ga kupuje društvo Monte Promina iz Torina. 1895. Šibenik je postao drugi grad u svijetu s električnom rasvjetom, jer je sagrađena HE Jaruga na rijeci Krki. 1912. proradila je i HE Kraljevac na Cetini.
Iz tog razdoblja važna gospodarska društva u Kraljevini Dalmaciji su: Prva pučka dalmatinska banka (1871.), Pelješko pomorsko društvo u Orebiću (1865.), Dubrovačko pomorsko društvo (1869.), Zemljišno-vjeresijski zavod Kraljevine Dalmacije.
Izaslanik bečkog Ministarstva trgovine Leopold Stockhammer ustvrdio je nakon boravka u Dalmaciji 1875. u izvješću da su u Dalmaciji evidentni »pomanjkanje kapitala« i »pomanjkanje kreditnih uvjeta i ustanova«, no to Dalmaciju ne koči ka uspješnom rastu i razvoju.
Danas je Dalmacija pusta regija rasparčkana na nekoliko dijelova u kojem vladaju oni koji su zavidni na slavnu dalmatinsku prošlost njenu kulturu, jezik, umjetnost i miroljubivost. Dalmacijm danas vladaju oni koji je izrabljivaju, koji od nje otimaju i koji je ne vole. Danas Dalmacijom vladaju oni koji su je bacili na koljena i samo čekaju da dobiju znak da joj odrube glavu.
Comments