Plansko i sustavno uništavanje Dalmacije traje već 36 godina. Metoda je bilo puno. Od kraja 1985. pa do današnjih dana redao se niz ataka na Zajednicu općina Dalmacije, naše regije. Krenuli su s političkim uništenjem. Smjenama, zatvaranjima, progonima. Potom su nastavili sa slabljenjem institucija, a potom i njihovim gašenjem, nakon promjene Ustava u ljeto 1990.
Dalmatinska preduzeća su postala zagrebačka preduzeća. Nekada uspješna Dalmatinska Lutrija, postala je dio Hrvatske lutrije. ElektroDalmacija je postala dio HEPa. Tuđmanovsko ujedinjavanje Republike Hrvatske, za Dalmaciju je imalo katastrofalne posledice. Sa 556.000 zaposlenih 1986.godine, Dalmacija je danas pala na najviše 120.000 zaposlenih, a veliko je pitanje koliko njih radi u realnom, odnosno proizvodnom sektoru.
Index 100 prosječnih plaća u Dalmaciji u odnosu na ostatak Republike Hrvatske 1986. godine iznosio je 168. Dakle, radnik u Dalmaciji je zarađivao 68% višu plaću od radnika u ostatku Republike Hrvatske. Mirovine su u Dalmaciji 1987. godine u prosjeku bile 55% više od penzija u ostatku SRH. Danas su podaci totalno drugačiji. Dalmacija je prema prosječnim plaćama na 25% od prosjeka Republike Hrvatske. Mnoge općine u Dalmaciji su među 200 općina u Republici Hrvatskoj sa najnižim mjesečnim primanjima zaposlenih radnika. Podaci za nevericu! E sad, kada već spominjemo ove podatke moramo postaviti i poentu. Tko u Dalmaciji mjeri ekonomske, demografske i druge parametre? Državni zavod za statistiku, zato što je Statistički zavod Dalmacije ukinut još 1990. Očita je intencija bila sakriti razmjere planskog uništavanja Dalmacije. Nemate vašu statistiku, lakše ćemo sakriti koliko ste propali. Postoji još nešto što smo primijetili na sajtu Državnog zavoda za statistiku. Postoji baza podataka svih gospodarskih kretanja, ali ne i lokalnih... Ali ne i lokalnih! Ni slova ni cifre o bilo kom gospodarskom procesu u Dalmaciji! Pa, je li Dalmacija dio Republike Hrvatske? Jeste. Zašto onda nema tih podataka? Naravno, odgovor je jasan. To je stalna želja da se pokaže laže; da se pokaže kako Dalmacijom teče med i mlijeko, kako svih cca 850.000 stanovnika uživa boga svoga jer masno zarađuju od turizma i da je Dalmacija samo 'mrtvo slovo na papiru.
Dobri ljudi bore se za autonomiju Dalmacije kako bi dokazali koliko je Dalmacija propala u zadnjih 30-35 godina i dokazali kako bi da je Dalmacija autonomna mogla prosperirati od vlastite proizvodnje. No, zlobnici će reći: "Što će im autonomija?" "Taj njihov Sabor i nije pravi." "Zašto bi Zavod za statistiku vodio računa o o sustavnoj pljački Dalmacije?" "Oni žele cijepati Hrvatsku!" "TO su sve četnici koje treba zaklati na spavanju!"... ... ... Sve stvari koje smo do sada milijun puta čuli. Naravno, pokušali smo ući u "razum" ljudi koji su procijenili da regionalna izborna statistika nije bitna i ne treba postojati. I u tome smo uspjeli. Njima odgovara da Dalmacija najviše uplaćuje u proračun, a da joj se najmanje vraća. Njima odgovara da Dalmacija uplaćuje 3.5 mlrd € godišnje u Slavoniju, točnije za koruptivno-klijentelističke prljave igre u toj regiji. Njima odgovara da Dalmacija potpuno nestane i kao ime i kao politički subjektivitet i kao kultura koja je koljevka istočno jadranske kulture. Da nestane na svim poljima, da je ne bude.
Ovo je bila sama sitna ilustracija odnosa prema našoj Dalmaciji. Takvih primera je puno. Na nama je da o njima govorimo, jer uništavanje Dalmacije bez političkog aktivizma protiv takve prakse onih koji se zovu Dalmatincima neće prestati!
Comments