Piše: Antonio Marasović
U najvećem broju europskih država, posebno onima koje su članice Europske Unije, postoje autonomne regije, a samo najmanji dio njih razmišlja o odcjepljenju. Dalmacija nije među njima.
Isto tako, u mnogim, ako ne i u svim zemljama svijeta, političari se, naročito oni sa zastupničkim imunitetom, međusobno žestoko časte teškim optužbama, ružnim i paklenim klevetama, pa to čine i ovi naši – samo žešće i grlatije. Ipak, kad je Dalmacija u pitanju oni to rade u rukavicama, puštajući neobrazovan narod na one koji se bore za pravdu i istinu.
Kada bi se, recimo, nadmetanje u upotrebi pogane retorike proglasilo olimpijskom disciplinom, Republika Hrvatska bi mogla sastaviti nekoliko reprezentacija sposobnih ući u finale i onda, u međusobnom sudaru, osvoje sve zlatne medalje.
Mnogi igrači iz startnih sastava tih selekcija izvještili su se kako iskoristiti svaki, pa i najbeznačajniji povod kako bi se obrušili na Dalmaciju, Dalmatine, političke neistomišljenike, a često im povod i nije potreban.
Posljednjih desetak dana oni su u prijedlogu izmjene statusa Dalmacije otkrili povod, ohrabreni stavovima neofašiste u socijaldemokratskoj koži, Zorana Milanovića za pokretanje prave verbalne kanonade, nazivajući taj najvažniji prijedlog pravnog dokumenta ‘Južne Hrvatske’ (kako neofašisti vole nazivati Dalmaciju) – protuustavnim i antidržavnim, uz dopunu kako se njime najavljuje dezintegracija Republike Hrvatske, stvaranje nove „države u državi“, a bogme i moguće odcjepljenje.
Osim toga, ti su isti nasrnuli toliko žestoko da je raspad inicijative Dalmatinski klub veoma izgledan. A sve je krenulo blokadom dolaska na Osnivačku skupštinu DDF-a, koji je iz inicijative trebao preregistrirati u udrugu.
Kako bi pojačali svoja zastrašujuća upozorenja, ti majstori političke pirotehnike idu i dalje, pa podsjećaju što se dogodilo s Bosnom i Hercegovinom, te da bi i Dalmacija mogla završiti slično.
Usporedba je ne samo nesuvisla, već i uvredljiva za sve građane Dalmacije koji nisu lojalnu fašističkoj vrhuški koja stoluje u Zagrebu. Jer, Dalmatini i istinski Dalmatinci u našoj pokrajini dobrano su dokazali i dokazuju svakodnevno svoju lojalnost Republici Hrvatskoj, a većinski slavensko-katolički narod nema drugu domovinu i jedino želi da ona bude demokratska, prosperitetna i bogatija.
Zaista je teško povjerovati kako su svi akteri orkestriranog napada na prijedlog za izmjenu statusa Dalmacije uvjereni baš u sve ono što posljednjih dana govore, osim naravno njihovih vođa: Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića i Njonje Jandrokovića!
No, i jednima i drugima valja postaviti pitanje: Zašto nastoje izazvati visokonaponske političke tenzije i unijeti nove konfuzije, dok oni mudro šute? Zašto, dok im na licima titra „osmijeh u pokušaju“, tako uporno ustraju na modelu najcentralističkije i najrigidnije unitarne države u Europi?
Zna se, dakako, kako oni koji upozoravaju Dalmaciju kako bi njen novi status promovirao „metropolizaciju“ ove regije po uzoru na Zagreb, žele izazvati svađu između dijelova Dalmacije, koji su sada odijeljeni administrativnim linijama županija.
Isto tako se zna kako pojedini politički leaderi žele popraviti rejting svojih političkih stranaka huškajući polupismeno stanovništvo u Dalmaciji na nesudjelovanje u političkom životu u istoj, a protivno njihovoj volji za razvojem demokracije i autonomijom ove regije. SDP je slabo prošao na posljednjim izborima, a njen rejting, prema istraživanjima, i dalje pada. Zato gospodin gospoda u ovoj neoliberalističkoj stranci pokušavaju antidalmatinskim igrama u obranu ‘cjelovitosti RH’, poboljšati i svoju poziciju na političkoj sceni RH.
Zna se i štošta drugo, ali ostaju otvorena pitanja: Zašto i čemu pokušaj izazivanja visokonaponskih tenzija, šta je skriveno i šta treba skriti pod tepih? S kojih to problema pažnju naroda treba usmjeriti vrh političke nomenklatura u RH prema Dalmaciji čija je najveća mana što traži ono što je RH ratificirala i stavila u svoje zakonodavstvo visoko na ljestvicu? Koji su Dalmatini i istinski Dalmatinci otvoreno izrazili svoje nezadovoljstvo trenutnom politikom prema ovoj regiji, pa njih skoro 60% ne izlazi na izbore? Jesu li to oni isti koji u anketama govore kako Dalmacija treba biti reintegrirana autonomna regija? Je li to razlog zašto se građane Dalmacije vrijeđa i sumnjiči za sve?
Pitanja je mnogo, odgovora malo. Oni koji traže sukob ne žive u Dalmaciji, već su to oni koji stoluju u Zagrebu, a pomažu im polupismeni došljaci iz Hercegovine i Slavonije. Oni su svjesni, ako Dalmacija bude autonomna, neće je više moći pljačkati, pa će im ostati samo mrvice (zbog istog razloga Madrid ne dopušta odcjepljenje Katalonije).
Oduprijeti se ovoj fašističkoj politici prema Dalmaciji je lako: treba se samo učlaniti u DDF i svojim radom unutar te organizacije krenuti u izgradnju boljeg i pravednijeg društva u Dalmaciji.
Comentarios