Piše: Fabijan Marasović
Dalmacija već jako dugo pati od Stockholmskog sindroma. Tuka jedna zaljubila se u onu koja joj otkida dio po dio, nasilno je iskorištava, nasilno istjeruje njezino stanovništvo te je godinama drži zatočenu bez hrane, vode i zraka.
Dalmacija se zaljubila u Republiku Hrvatsku, i što je ova više tlači to je ona više zatelebana. Što je više iskorištava, što joj više rudnih bogatstava i prirodnih ljepota nasilno otme, to je ona zaljubljenija. Što se više njezinih stanovnika ubije i istjera, to je Dalmacija bolja prema onima koji je planski uništavaju.
Stokcholmski sindrom je postan u psihijatriji. To je psihološki fenomen kada taoci počinju imati simpatije prema svojim tamničarima. Ponekad ovaj fenomen ide toliko daleko, čak do toga da se taoci identificiraju s tamničarima i brane ih. Ovakvi osjećaji se smatraju iracionalnom s obzirom na torturu koju su pretrpjeli od strane tamničara, i u ovakvim situacijama taoci pogrešno smatraju izostanak maltretiranja od strane tamničara kao – dobroćudni čin.
Godine 1973. u Stockholmu su pljačkaši banke šest dana držali taoce. Tijekom ovog perioda, taoci su postali emotivno vezani za pljačkaše, odbijali su pomoć policije, čak su na kraju branili pljačkaše kada ih je policija konačno uhapsila. Pitanje za vas: bi li dalmatinsko društvo koje je već 34 godine utamničeno u velikohrvatski klerikalno nacistički sustav i Dalmaciju drži kao unutrašnju koloniju trebalo s ozbiljnošću uzeti u obzir ponašanje taoca i na „demokratski“ prihvatiti njihovo mišljenje?
Što se dogodilo s Dalmacijom? Što se dogodilo s regijom u kojoj je osnovan prvi oslobodilački pokret u okupiranoj Europi. Dogodilo se to 21. lipnja 1941. Dalmacija se borila i protiv Turaka i protiv Mlećana i protiv Francuza i protiv Bizanta i na kraju u jugoslavenskom građanskom ratu. Kako je Dalmacija od slobodarske regije postala unutrašnja kolonija za Slavonce, Purgere i doseljene Hercegovce?
Dogodilo se to kako je hrvatska vlada kontrolom svih medija, skoro polovinu internet komentara, vršila lov na neistomišljenike, kupovala glasove, pretila otkazima, batinama i drugim vidovima nasilja, itd. Ovo što se dogodilo u Dalmacije prije travanjskih izbora, nije izborna volja slobodnih građana već prisiljena „demokracija“, jedna velika farsa u režiji HDZ-a i Andreja Plenkovića. Jesu li ozbiljni ljudi trebali stajati sa strane i prihvatiti ovu „demokratsku“ volju? Jedina ozbiljnija razlika u usporedbi s prethodnim slučajem je ta što su ozbiljnih ljudi u Stockholmu 1973. bili mnogo više od sluđenih.
Kako je došlo do ovoga?
Sjećate li se onog pisma dijela drugo-Dalmatinaca u kojem su svima onima koji su bili skeptični prema Plenkoviću rekli neka i dalje žive u prošlosti i neka ne razumiju kako je HDZ preuzeo vođenje društva prema zapadnim vrijednostima i načelima? A Vedran Bralić je lijepo upozorio na to kako država tone u diktaturu i prosto nije mogao vjerovati kako intelektualna elita to ne vidi. E, još tada, još tada je Plenković pobijedio na travanjskim zborima, i svaki put kad je poništio neku instituciju, zauzeo neki medij, organizirao lov na vještice, itd, i svaki put kada je izostala reakcija, Plenković je dizao broj osvojenih glasova na travanjskim izborima.
Izbori koje je organizirao bili su samo prezentacija onoga što se gradilo u prethodne četiri godine, otkrivanje vlastitog spomenika koga je strpljivo gradio pod plaštom EU integracija. Ne treba se iščuđivati rezultatima izbora. Ponavljam, to nije bila volja slobodnih građana, to je prisiljena volja. Izbori su održani u diktaturi.
Ok, moj glavni interes je Dalmacija, uvijek bila-uvijek će biti, zbog čega onda toliko pričam o parlamentarnim izborima? Zato što će se HDZ uvijek pozvati na rezultate izbora te govoriti kako ima legitimitet iako su izbori pokradeni. Govorit će to i za Dalmaciju, odnosno za dalmatinske gradove i sela zahtijevajući potpunu vlast u Dalmaciji. Isti argumenti zbog kojih ne treba smatrati izborne rezultate legitimnim u Republici Hrvatskoj trebaju se primijeniti se i u Dalmaciji.
Dodatni argumenti za Dalmaciju su ti kako je mnogo stanovnika Dalmacije nasilno protjerano iz iste od početka 90-ih do danas, a mnogo ih je napustilo Dalmaciju zbog konstantnog i nekažnjenog nasilja što velikosrpskih nacionalista što velikohrvatskih nacionalista. Svim tim ljudima nije upućena isprika i osiguran povratak imovine i imovinske mase (kako bi, kad se još uvijek vodi politika 90-ih). Uz to, u 17 mjeseci ubijena su 163 pripadnika dalmatske etničke skupine. Jedan bitan zajednički argument za Dalmaciju i ostatak Republike Hrvatske je izlaznost. Malo više od 60%., u Dalmaciji 48% Dakle, kada brojite pristalice SNS-a prema rezultatima izbora, uvijek taj broj podijelite s dva.
Što se tiče Dalmacije, demokratske i one iole demokratske snage koja je još ostala u Dalmaciji, treba nabaviti zviždaljke ili ih izvaditi iz ladice i izađite na ulice. To bi trebao biti prvi znak za demonstracije. Pobunite se protiv Plenkovićeve strahovlade.
Ono što Dalmacija treba dodatno učiniti je aktivno se boriti za status autonomne regije. Tada bi njezina borba protiv HDZ-ove diktature bila borba za Dalmaciju.
Ja na ulice izlazim, valjda ćete i vi.
Comentários