Piše: Bojan Kavagiaro
„Dalmacija nastavlja izumirati, i to brže nego prijašnjih godina. Taj će se trend nastaviti i sljedećih godina“, upozorava Marija Boban s Katedre za statistiku splitskog Pravnog fakulteta.
Na početku pisanja ovog teksta posjetili smo internetsku stranicu worldometers.info i uvjerili se kako svjetska populacija, usprkos globalnoj pandemiji nezaustavljivo juri prema brojci od osam milijardi ljudi. Da budemo točni - trenutno je 7.843.375.298 ljudi na Zemlji. Od ponoći do današnjeg jutra rođeno je preko 100.000 djece, a umrlo preko 50.000 osoba. U cijeloj ovoj prošloj prošloj godini svjetsko stanovništvo poraslo je za 33 milijuna. Dakle, porast svjetskog stanovništva je očit, kao i to da uskoro više nećemo govoriti o Kini kao najmnogoljudnijoj državi svijeta – Indija joj se približila na samo 60 milijuna osoba manjka. Gledano iz naše perspektive taj je zaostatak otprilike 60 puta veći od cjelokupnog stanovništva Dalmacije. No, na brojku od 1,44 milijarde ljudi koliko živi u državi ishodištu COVID-19, to je zanemarivo. Dalmacija, gledano prema demografskoj simulaciji s worldmetersa u ovom trenutku ima 820,000 stanovnika. Najsvježiji podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) zaustavili su se na još nižoj stopi - 805.000. Vodeći demografski stručnjaci skloni su procjeni skorašnjeg pada broja stanovnika ispod 800.000.
Ostali demografski podaci u Dalmaciji obrnuto su proporcionalni svjetskim kretanjima. No, osvrnimo se na dva pokazatelja – prirodni prirast i migracije – koja najviše pokazuju kakvo je zapravo stanje iz godine u godinu. Broj umrlih u odnosu na broj rođenih veći je za 5.000, a gledano po bivšim općinama taj je odnos u svim slučajevima bio negativan, uključujući i Grad Split. Gledano po hrvatskim hiper-rascjepkanim jedinicama lokalne samouprave u čak 88,85% njih odnos je bio negativan, a pozitivan tek u njih 11,15%.
„Dalmacija nastavlja izumirati, i to brže nego prijašnjih godina. Taj će se trend nastaviti i sljedećih godina“, upozorava Marija Boban s Katedre za statistiku splitskog Pravnog fakulteta, komentirajući zadnje rezultate DZS-a. Zbog ovisnosti Dalmacije, odnosno Republike Hrvatske o turizmu i njegovom utjecaju na društvena kretanja svjedoči i činjenica da šest od sedam „jadranskih“ županija nije imalo baš nijednu jedinicu lokalne samouprave s većim brojem rođenih od broja umrlih. To su redom od sjevera prema jugu: Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačka. I Istarska županija kuburi u demografskom minusu pa je predlanjske godine bilo 801 više umrlih nego rođenih.
Što se tiče cijele Republike Hrvatske, unatoč medijskom lamentiranju o lošem stanju iz Slavonije, te masovnom egzodusu, najkritičnije stanje upravo je u Dalmaciji. Tim se problemom već godinama bavi inicijativa DDF, a Autonomija je o tome više puta pisala. U jednom od tekstova se navodi kako je na području Dalmacije, koje obuhvaćaju 133 grada i općine, pozitivan prirodni prirast lani nije zabilježen nigdje.
„Pritom, podaci pokazuju, apsolutno negativan prirodni prirast u svim je tim lokalnim jedinicama. Slučaj Kistanja u kojem je prije par godina bilo 16 više rođenih nego umrlih, posljedica je višeg prirodnog prirasta doseljenih katolika iz BiH i s Kosova“, govori nam profesorica Boban.
Vrlo je zanimljiv fenomen, vezan uz teritorijalno-upravni ustroj Republike Hrvatske, na koji nailazimo uz prstene većih gradova. Primjerice razvijene općine Viškovo i Kostrena u zaleđu Rijeke u demografskom su plusu, kao i Dugo Selo, Brckovljani i Stupnik u zagrebačkom zaleđu. Slična pozitivna kretanja ne nailazimo u Dalmaciji već duže vremena. Kompletirani podaci za 2018. godinu govore ponešto i po pitanju sklapanja brakova, točke preokreta tradicionalnih i suvremenih shvaćanja brakova. Tako je na području cijele RH na svaka tri sklopljena braka, jedan razvrgnut, dok je u Dalmaciji situacija mnogo nepovoljnija: na svaka dva braka jedan je razvrgnut, a po prvi puta su se pojavile sredine u kojima je taj trend potpuno preokrenut, pa ima više rastava, nego brakova.
Drugi demografski pokazatelj – migracijski saldo – puno je veći odraz gospodarske razvijenosti. Dalmacija je nastavila s masovnim odljevom stanovništva – njih 65.500 je odselilo, a doselilo je 26.000 ljudi, što je ipak nešto manje nego prethodnih godina kada je ta brojka znala biti i tri puta veća. Iseljavanje je usporeno, no i dalje je zabrinjavajuće da najviše emigranata Dalmacija ima u formativnim godinama života. Kao zemlju za ostvarenje svojih snova njih 21.600 (otprilike jednako broju stanovnika grada Sinja) ili 59,3% odabralo je tradicionalno Italiju, koja ostaje dominantnom imigrantskom zemljom za Dalmatince.
Irska, koja se „u narodu“ smatra sinonimom novovjeke emigracije, lani je zabilježila dolazak nešto više od 2.000 osoba iz Dalmacije, a zanimljiv je podatak da je više stanovnika emigriralo u Bosnu i Hercegovinu te Austriju – po 2.500 ljudi.
Nakon Italije, Dalmatini i Dalmatinci najviše emigriraju u Kataloniju, Francusku, Portugal, Dansku, Švedsku i Norvešku, a usporeno je emigriranje u Veliku Britaniju, vjerojatno zbog cijele zavrzlame oko Brexita.
Prema dostupnim statističkim podacima najviše iseljenika su osobe u dobi od 20 do 39 godina (45,5% svih iseljenih je u tom rasponu godina života), a više iseljavaju muškarci nego žene (55,1% svih iseljenih su muškarci).
Na pitanje tko najviše useljava u Dalmaciju, odgovor je vrlo jednostavan – najviše je ljudi uselilo iz područja Bosne i Hercegovine (65% od svih useljenika). Inače, od svih useljenika u Dalmaciju jedna trećina ima hrvatsko državljanstvo, a dvije trećine državljanstvo neke druge zemlje.
Od četiri dalmatinske županije, plus grad Rab i općina Novalja, međužupanijski pozitivan migracijski saldo imalo je šest JLS. Najviši pozitivan migracijski saldo, očekivano je bio u Zadru, u koji se doselilo 413 osoba. Negativan saldo imale su JLS koje se nalaze u Dalmatinskoj Zagori, Bukovici, Ravnim Kotarima, Konavlima i na otocima s time da je najveći bio u Imotskome i u općini Ružić.
Ukoliko gledamo po postocima i usporedimo se s regijama bivše Jugoslavije, prema podacima koji se mogu naći, Dalmacija stoji najlošije, uz bok Hercegovini s minusom od 0,81 posto. Šumadija ima negativnu demografsku statistiku od 0,61 posto, Središnja Bosna i crnogorski dio Dalmacije su na -0,50, dok je jedina regija s pozitivnim predznakom prekomurje u Sloveniji, no sa zanemarivim povećanjem. U okviru regija Europske Unije najdramatičnija je situacija opet u Dalmaciji, slijede regije na Baltiku. najbolje stoje Njemačke i skandinavske regije te regije Francuske, Italije i država Beneluxa.
Za podatke o učinku coronakrize na dalmatinsku demografiju trebat ćemo još pričekati, jer će se oni moći jasno iščitati tek 2021. ili 2022. godine. Tada Republiku Hrvatsku čeka sravnjivanje računa sa samom sobom – popis stanovništva. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 2018. godinu zemlja je dočekala s 200.000 ljudi manje nego na popisu 2011. godine.
Naravno da će posljedice, obzirom na strukturu gospodarstva, biti vidljive i u kretanju stanovništva. Krava muzara zvana Dalmacija, čiji se udio u BDP-u i državnom proračunu penje na frapantnih 65% , u ovoj će godini ostvariti malu ili sasvim skromnu dobit, a izvjesno je da će kao posljedica nebrige Vlade RH i svega gore nabrojanog nastupiti teška i neizvjesna godina, u stvarnom i prenesenom značenju. Nažalost, Dalmacija će vjerojatnije iz coronakrize izaći po onoj ekstremno ciničnoj fori - „sva sreća da su nam Hrvati i domoljubi na vrijeme uništili gospodarstvo, jer bismo sada imali velike gubitke“.
U međuvremenu otkako smo počeli pisati ovaj tekst na svijetu se rodilo oko 26.500 ljudi, a umrlo ih je oko 10.000, pa je, dakle, svjetska populacija narasla za još oko 16.500 duša. Od toga rođeno je tisuću malih Kineza i skoro dvije tisuće malih Indijaca. U Dalmaciji će se u cijelom današnjem danu roditi dvadesetak beba neizvjesne budućnosti, a umrijet će 35 osoba …
Comentários