Piše: Lorena Brays
U kojoj europskoj regiji XXI. stoljeća od 600ak naselja samo njih 30ak ima izgrađenu kompletnu kanalizacijsku mrežu? Gdje to u Europi oko 400 000 ljudi pije neispravnu vodu, a jedan liječnik liječi 3000 ljudi? Samo u Dalmaciji!
Svakodnevni život Dalmatina i Dalmatinaca i podaci koje prikupljaju relevantne institucije već odavno pobijaju svaku pomisao o Dalmaciji kao regiji u kojoj se iole pristojno živi. Ljudi u Dalmaciji, duboko vjerujem u to, njezin su najvrjedniji i najbolji resurs. Život dalmatinskih građanki i građana je loš i, podaci pokazuju, sve lošiji i lošiji.
Dalmatinske županije su u proteklom razdoblju usvojile dva veoma bitna, strateška dokumenta za njezinu budućnost: Regionalne prostorne planove, a potom i Programe razvoja. U oba ova dokumenta, osim strateških opredjeljenja i plana što će se i na koji način razvijati u predviđenom periodu, predstavljen je i pregled trenutnog stanja. Šteta što se županije nisu koordinirale i stvorile jedinstveni dokument kako bi se bolje sagledala sva bijeda u dalmatinskom blještavilu.
Od 1990. godine, središnje državne vlasti su se mijenjale, ali odnos prema Dalmaciji je, sa sitnim razlikama, ostao isti. Dalmacija je devastirana veoma planski i studiozno, čak bi se moglo reći maliciozno – ekonomsko izrabljivanje je pratilo urušavanje osnovnih sustava vrijednosti i ostavilo trajne posljedice. Događanja s početka 2000. godine nisu Dalmaciji donijele očekivane pozitivne promjene, ni po pitanju Dalmacije ni kada je riječ o obliku i načinu vraćanja nadležnosti.
Od 1990. do danas Dalmacija je u državni proračun Republike Hrvatske uplatila 351 milijardu eura te je u istom razdoblju za Slavoniju dala 12 milijardi eura. Istovremeno RH je Dalmaciji vratila oko 7 milijardi eura. Što znači kako država duguje Dalmaciji oko 345,7 milijardi eura. To znači kako je Dalmacija od starta stvaranja Republike Hrvatske viđena kao bankomat. Viđena je kao unutrašnja kolonija koja mora, nema tu hoćeš-nećeš, već moraš dati sve što zaradiš, moraš bespogovorno dati svoje resurse i prirodne ljepote na raspolaganje Purgerima, Slavoncima, Hercegovcima i odnarođenim Dalmatincima. Vidite sami što se sve može izgraditi u Dalmaciji od 3,5 mrld eura koliko godišnje Dalmacija uplaćuje za Slavoniju.
To je bio samo jedan od mnoštva jezovitih podataka kako se živi u današnjoj Dalmaciji. Hoćete još? Iz podataka popisa stanovništva od 2021. godine, može se iščitati kako stanovništvo Dalmacije čini oko 21% ukupnog broja stanovnika Republike Hrvatske. Može se iščitati i to kako je broj stanovnika Dalmacije u odnosu na popis 2011. godinu manji za skoro 8% - što je najveći pad u Republici Hrvatskoj. Broj domicilnog stanovništva (onoga koji je isti u zadnja tri popisa + tekući popis, dakle koji je isti u zadnjih 40 godina) pao je za 45%. Dakle, 37 postotnih bodova je promjena za koju je zasluženo novodoseljeno stanovništvo, prvenstveno Slavonci, Hercegovci, Bošnjaci i Hercegovci.
Brojne veće jedinice lokalne samouprave u Dalmaciji poput Knina, Kaštela, Solina, Sinja, brojni otoci poput Brača i Hvara nemaju razvijen sustav srednjih škola. Niti jedna škola za obrazovanje odraslih ne postoji na području Ravnih Kotara, Bukovice, Zagore, Otoka i Konavala.
Pismenost dalmatinskog stanovništva danas je niža od onoga 1910. Te 1910. broj pismenog stanovništva iznosio je 99,7%, a danas iznosi 98,4%. Postoji i razlika između nepismenih muškaraca i nepismenih žena je velika. Nepismenih muškaraca imamo 1,2%, dok je nepismenih žena 3,4%. I ta se razlika povećava, kao i opći broj nepismenih. Prema područjima, najveći broj nepismenih iznad 15 godina imamo na Bukovici, zatim u Zagori, pa na Ravnim Kotarima, pa na Otocima i Konavlima. Najmanji broj nepismenih osoba možemo sresti u Primorju. Od gradova Knin je najnepismeniji grad, dok je Hvar najpismeniji.
Također, iako u Dalmaciji imamo četiri Sveučilišta, broj sposobnih ljudi opada. Tako većina ljudi koji izađu s fakulteta s diplomom bio prvostupnika bilo specijalista bilo magistra nemaju dovoljno znanja, sposobnosti i vještina za aktivan rad u smjeru kojeg su završili. Dalmacija je s četiri Sveučilišta zadnja na listi svih europskih regija po ulaganju u obrazovanje. Republika Hrvatska samo oko 2% BDP-a ulaže u obrazovanje, zato za vojsku ulaže 2,75%.
Što se zaposlenosti tiče, na državnom nivou stopa nezaposlenosti iznosila je, prema službenim podacima, 4,8%, dok je prema neslužbenim podacima iznosila 26,8%. Stopa nezaposlenosti u Dalmaciji iznosi 11,9%. po službenim podacima, dok prema neslužbeni podacima iznosi 45,3%.
“Rastao sam uz suđenje Gotovini”, rečenica je koju je izgovorio jedan golobradi mladić pred televizijskim kamerama tijekom euforičnog prijenosa euforičnog dočeka Ante Gotovine iz Haaga. Mislite li kako se to slučajno emitiralo? Dakle, te generacije nisu gledale Gotovinu na djelu tijekom ratova devedesetih, već su samo pratile suđenje “hrvatskom heroju”! U obiteljima, školama i u medijima nisu im govorili o pravim razlozima zbog kojih su Gotovina i njemu slični, dospjeli u Haag, a trebali su, svakodnevno! Zločinci se, na žalost, predstavljaju kao žrtve! Povijest sjećanja ne postoji, na djelu je ozbiljna revizija povijesti. Odrekli smo se antifašizma, a na antifašizmu, kao najvećoj vrijednosti, počiva moderna Europa i Europska unija koje je Republika Hrvatska članica.
Utopija je govoriti o razvijenoj Dalmaciji, jer doživljavamo strmoglavi pad u svemu. Uz obrazovanje, mislim kako najgori podaci dolaze iz sfere zdravstva: Prema zakonu jedan liječnik može upisati maksimalnih 2125 stanovnika. U Dalmaciji ova brojka došeže do 3000, a nerijetko i do 3500! U nekim lokalnim samoupravama broj pacijenata po liječniku ide preko 4000!.
O pomacima nabolje ćemo moći početi govoriti ako se ozbiljno uhvatimo u koštac s reformama dva potpuno ruinirana sustava: obrazovanja i zdravstva uz svjesnost kako trebamo mijenjati i sustav javne uprave, policijski sustav, pravosudni sustav... Ipak problem školstva i zdravstva dvije su najveće nevolje. Stručnost i suzbijanje korupcije može se postići samo kompletnom promjenom sustava u ove dvije oblasti. Razumije se, u reformu se moraju uključiti ljudi iz struke, oni koji se nastavom i liječenjem neposredno bave. Ovo bi značilo srušiti sustave i graditi ih od nule, jer se na pogrešno postavljenim temeljima, kakve danas imamo ne pože izgraditi ništa što valja.
Istovremeno, iz škola se treba izbaciti vjeronauk, a uvesti nastavu o reproduktivnom zdravlju. Trebamo biti svjesni kako će ova nastava izazvati burne reakcije desničarskih organizacija, jer im prosvjećivanje ne ide u prilog! Više im odgovara vjeronauk koji u sredini kao što je Dalmacija nedopustivo dijeli djecu. A, kadar, koji drži satove vjeronauka je posebno diskutabilan, ti nastavnici s pedagogijom nemaju nikakve veze. To je jedan od razloga zašto dalmatinsko društvo sve više klizi u konzervatizam.
Od 2000. do 2003. godine smo imali period stagnacije odljeva dalmatinskih mozgova, a sve ostalo vrijeme djeca se školuju kako bi otišla odavde! Mladim ljudima nedostaje razlog za ostanak. I sve više mediji, koji su u službi HDZ-a, igraju veliku ulogu u promoviranju konzervatizma, cenzura je vrlo perfidna, a to je prvi korak u manipulaciji mladih, prije svega, generacija rođenih '90ih godina XX. stoljeća. Oni ne znaju za dobro, za stabilno društvo i kvalitetan obrazovni i zdravstveni sustav. To su generacije, koje su rasle u potpuno iskrivljenom sustavu vrijednosti i velikoj nestabilnosti, ne samo materijalnom. Oni danas grade novi vrijednosni sustav u društvu i ambijentu u kome još uvijek nismo prošli kroz proces suočavanja s prošlošću – na djelu je veličanje ratnih zločinaca od kojih se stvaraju heroji! Na djelu je veličanje oružja i rata.
Zamislite situaciju u kojoj mladić iz npr. Dubrovnika u kasnim 20ima uzme pušku i izgine u Ukrajini ili na bilo kojem drugo ratištu jer je odgojen u ratnom vremenu s ratnim parolama. Zamislite ga, bez obzira na njegove diplome i završenu školsku spremu, kako razmišlja o terorističkim akcijama. Ne, taj mladić nije neki luđak već je sasvim normalna osoba zadojena negativizmom u izrazito militantnom okruženju. Dosta ovakvih mladića poginulo je u Ukrajini, prvenstveno na ukrajinskoj strani, za tuđe ideale.
Ovo se ne događa slučajno – ovo se dogodilo zašto što se zločin i rat konstantno relativizira samo zbog toga što ga je učinio neko tko je pripada većinskom stanovništvu. Svaki kritički osvrt i objektivnost se proglašava izdajničkim! Diskurs koji se danas vraća primjereniji je ’90. godinama prošlog stoljeća ne XXI. stoljeću! U takvim okolnostima desničari imaju lagan posao desničarskih organizacija, koje regrutiraju pristalice po srednjim školama!
’90. se mislilo kako je Dalmacija dotaknula dno sa stalnim redukcijama električne energije zbog političkih pritisaka iz Zagreba. No, od 2003. Dalmacija polako, ali zadnjih 7-8 godina Dalmacija strmoglavo dotiče nova dna, sve zahvaljujući rastu antidalmatinskog narativa u općoj politici. Ukoliko želimo krenuti prema gore, trebamo se trgnuti, uključiti u prodalmatinske procese i početi se zalagati za interese budućih generacija.
Comments