Premda od ove ekipe provincijskih amatera te vjerskih i ideoloških fanatika koji su se dočepali vlasti u Hrvatskoj nitko pametan nije ni na trenutak imao razloga očekivati puno dobrog i korisnog, njihova zastrašujuća razina nekompetencije u kombinaciji s bahatošću, primitivizmom, neutaživim osvetničkim nagonom, nedostatkom socijalne inteligencije, ali i osnovnog kućnog odgoja ipak je iznad svih očekivanja.
Ta pompozno najavljena „vlada stručnjaka“ koja je, mukom sastavljena skupina aferama opterećenih anonimaca, što se međusobno ne podnose, nije ni pipnula u reforme, a i proračun je uglavnom prepisala od prethodnika uz znakovito rezanje u obrazovanju, znanosti i socijali, a dala vjerskoj zajednici. Ne čudi da je najava „reformi“ u zdravstvu, što bi je trebao provesti ministar kojeg su zbog lošeg rada smijenili s mjesta ravnatelja zadarske bolnice, zabrinula mnoge, a nije impresionirala nikoga, kao što ne čudi ni napad na znanost i obrazovanje budući da je vlada dobrim dijelom sastavljena od vjerskih fanatika kojima znanost ionako nije najvažnija stvar na svijetu. Pravo obrazovanje, po njima, megadomoljub stječe na vjeronauku, od svoje babe uz ognjište i od sebi sličnima u birtiji ili kladionici. Da će to ministarstvo, kojem je na čelu simpatizer kreacionizma Predrag Šustar, biti nepresušan izvor najmaštovitijih ludosti vidi se i po pokušaju klerikalizacije znanosti i obrazovanja, odnosno perverznog spajanja Katoličko bogoslovnog fakulteta s Filozofskim fakultetom čiji su studenti taj pokušaj silovanja velikom većinom odbili, međutim, daleko je to još od pobjede.
Budući da su program, ali i smisao postojanja ovog Karamarkovog HDZ-a i desnijih mu partnera praktički isključivo bazirani na širenju histerije i paranoje od ugroza te unutarnjih i vanjskih neprijatelja, ne treba čuditi što su čistke i obračuni s neistomišljenicima bili prvi i za sada jedini konkretni potezi nove vlasti. Naravno, praćeni sveobuhvatnom i još neviđenom klerikalizacijom društva što je od pamtivijeka dokazana opreka garancija napretka i blagostanja. Ovakvi postupci Domoljubne koalicije koja je pokrenula aktualnu konzervativnu kulturnu revoluciju definitivno su neočekivani, kao i to da će se pompozno najavljene reforme svesti tek na ovaj fašistički model obračuna s ideološkim protivnicima i ništa drugo. Ponašanje Zlatka Hasanbegovića postalo je simbol te osvetničke i čistkama opsjednute politike HDZ-a i partnera, čiji se stil može opisati kao kombinacija osvetničkog ideološkog fanatizma i lošeg kućnog odgoja, ali posve je jednako, da ne budemo nepravedni, zvučala i prijeteća i huškačka uskrsna propovijed kardinala Bozanića.
Bozanićeva tlapnja o Zlu koje opsjeda medije, osim što je opasno huškačka, posve je neistinita i zapravo žalosno promašena, a takvim istupom kardinal je potvrdio svoju neizlječivu netrpeljivost prema drugačijem mišljenju, nerazumijevanje medija, ali i nesposobnost shvaćanja smisla i biti demokracije. Mainstream mediji su, a to kardinal zasigurno zna, mahom u vlasništvu istomišljenika, pa čak i saveznika Kaptola i Domoljubne koalicije, poput Styrije i EPH, u čijim izdanjima tek pojedini autori još nisu upregnuti u domoljubna kola. Hrvatska radio televizija, na kojoj se čistke nepodobnih urednika i voditelja provode od prvog dana promjene vlasti, pod potpunom je kontrolom HDZ-a i Kaptola, još od 1990.. HTV i izgleda kao da ga uređuje osobno Bozanić uz asistenciju Karamarka i Ilčića, što često izgleda doslovno tragikomično.
Tako je na primjer Krešimir Čokolić, novi v.d. glavnog urednika 3. programa, dva dana nakon što je zamijenio Deana Šošu odmah iskoristio pruženu prigodu i emitirao svoj vlastiti dokumentarac „Dominikanci u Hrvatskoj“, voditeljice iz informativnog programa u intervjuima ističu kako im je vjera najvažnija stvar u životu, a sve pršti od gostovanja Miklenića, Markićke, Ilčića i Marušića koji svojim anticivilizacijskim i često paranoidnim stavovima i lažima, neometano zagađuju eter. Uglavnom, sve je tako lijepo i normalno, baš kako bi trebalo biti da je danas 1016. godina.
Po pitanju kvalitete HTV-ov informativni program, za vrijeme Radmana, definitivno nije živio najbolje dane, ali bio je zapravo prilično politički neutralan, a koliko god Karamarko, Hasanbegović i Bozanić bili do granica histerije opsjednuti javnom televizijom i napadima na nju, razloga za nezadovoljstvo nisu imali. Crkve i religije na HRT-u nikada nije manjkalo, TV kalendar je uvijek našao riječ razumijevanja za ustašku vojnicu i Wehrmacht, HDZ-u skloni urednici i novinari, nisu maknuti s ekrana nego su nastavili su raditi na jednak način kao i uvijek, u Pola ure kulture promicala se Karamarkova istina i stavovi, a praktički čitav 4. program HTV-a bio je u službi povratka HDZ-a na vlast. Milanović i njegova vlada u tom dvorištu nisu imali praktički nikakav utjecaj ni privilegije, rasturali su ih jednako Maja Sever s lijeva, kao i svi desni novinari, a ono što mu je Aleksandar Stanković, u pokušaju neskrivenog osobnog obračuna, radio u „Nedjeljom u 2“ bio je zapravo mučan i tužan trenutak za novinarstvo kao profesiju.
Nakon brutalnih čistki u kojima su nepodobni pometeni s ekrana i stvorena televizija po Karamarkovoj mjeri, HTV se uspio promptno i zastrašujuće srozati, pa već sada funkcionira po matrici iz najgoreg doba hitlerovskog neacional-socijalizma, prilagođen, novom vremenu i prostoru. Ilegitimna predsjednica i ilegitimni premijer prate se ekstenzivno, mucavi i beskrvni voditelji čitaju vijesti o gospodarskim i inim uspjesima i najavljuju bolje sutra, sugovornicima postavljaju nevjerojatna pitanja poput „je li došlo vrijeme da se okrenemo vjeri?“, a jednako elokventni ministri, neometani pitanjima, s mukom sriču rečenice kojima će te najave boljeg sutra dodatno osnažiti. Gledajući te nastupe, svatko s bar jednim zrnom soli u glavi mora konstatirati da čak i mediokriteti iz prošlih vlada prema ovima izgledaju kao premija na lotu. Uostalom, kako ozbiljno shvaćati vladu u kojoj je ministar policije jedan od dva najelokventnija i najnormalnija člana, dok ministar kulture s mukom sriče proste rečenice, a onaj zadužen za znanost i obrazovanje, baš i ne vjeruje u teoriju evolucije.
Problem vladajućima više ne bi trebao biti čak ni Novi list u kojemu je već krajem 2015. instaliran poslušni glavni urednik, a koji će nakon prodaje fondu odnosno medijskoj grupaciji zanimljivog imena JOJ, na jednak način kao i Jutarnji list postati kooperativan i prestati ljutiti vladajuće. Sve je tu dakle u prilog Kaptolu i novoj vlasti, ali, ni to im nije dovoljno, baš kao što nekad, u tom toliko spominjanom nacional-socijalizmu, ništa nije bilo dovoljno njihovoj braći po mentalnom sklopu koji su tada vladali. Hasanbegović po shvaćanju demokracije i slobode govora sličan je Goeringu.
Hasanbegović je zapravo vjerojatno najstrašnija priča od kad je hrvatskih vlada i ministara, premda bi se i Crnoja, da je imao priliku ostati u igri, sigurno lijepo iskazao. U ovo malo vremena na vlasti Hasanbegović je dosegnuo razinu koja je izgledala nedohvatljiva za živog čovjeka: baš svaki potez koji je povukao izazvao je zgražanje i gađenje praktički svakog normalnog i civiliziranog čovjeka, te svih u resoru kojeg su mu u nekom bizarnom pomračenju uma gurnuli pod čizmu. Brutalnim obračunom s neprofitnim medijima i civilnim društvom odmah se legitimirao kao zloćudna štetočina, a nedolazak na proglašenje Europske prijestolnice kulture 2020. i uporno izbjegavanje čestitanja nepoćudnoj Rijeci i Riječanima čin je zaprepašćujućeg nedostatka odgoja i građanskih manira. Nije to mogao popraviti ni kasniji dolazak u Rijeku tako očito iznuđen pritiscima nadređenih da svojim infantilnim inatom prestane raditi štetu vlastitoj stranci i vladi.
Koliko su mu odgoj i građanski maniri slabo poznat pojam Hasanbegović je pokazao i kada se nije ni ovlaš osvrnuo, a kamoli osudio onaj gadljivi i maloumni igrokaz osuđenog dilera i HDZ-ovog pajaca Bujanca i ustašoidne rulje iz njegove pratnje pred Mirjanom Rakić, koju je nakon te epizode u osvetničkom pohodu smijenio zajedno sa svim članovima Vijeća za elektroničke medije. Najsramotniji ispad u tom ministrovom tužnom nizu neprimjeren je i huškački komentar na nedavni napad lokalnih debila na Antu Tomića u Splitu. Hasanbegović je izbjegao osuditi napad na pisca sakrivši se iza one otrcane budalaštine da osuđuje svako nasilje i pozvao na odgovornost za napisanu riječ, čime je Tomiću poručio da je sam kriv što ga napadaju, jer piše tako kako piše pa batine stoga i zaslužuje. U svakoj bi iole civiliziranoj zemlji takav niz neciviliziranih ispada, uz one ustašoidne iz mladosti, bio dovoljan da Hasanbegović dobije nogom u dupe, zauvijek nestane iz vlade i javnog života i vrati se skupljanju ustaških sličica i salveta, ali ne i ovdje.
Da su Hasanbegović ili Tepeš jedina sramota ove vlasti, ajde nekako. Ali, nisu. Ima toga još, koliko god treba. Odluka ilegitimne predsjednice, ilegitimnog premijera i ministra Šustara da ne trepnuvši odslušaju urlike „Za dom spremni“ i „Ajmo ustaše“, kojima je cvijet hrvatskog kretenizma što se okupio na tribinama u Osijeku uveličao utakmicu Hrvatske i Izraela, spada u istu kategoriju. S time da je izjava ilegitimne predsjednice da nije čula nikakve sporne povike još i ozbiljni atak na zdrav razum. Iznuđeno priopćenje iz ureda Oreškovića u kojem se osuđuje korištenje simbola totalitarnih režima, bez spominjanja konkretne utakmice i ustaških skandiranja uobičajenih na svim utakmicama reprezentacije, također spada u red sramotnih, neukusnih i neciviliziranih ispada u rangu Hasanbegovićevih.
Nerazumno poigravanje ove vlasti s ustaštvom, u što spada i prošlogodišnji nedolazak ilegitimne predsjednice na komemoraciju za žrtve ustaških zločina u logoru Jasenovac, rezultiralo je najavljenim židovskim bojkotom ovogodišnje komemoracije, kojemu su se ubrzo pridružili i Srbi, dok Romi još uvijek važu bi li išli ili ne. Taj bojkot žrtava već spada u rang skandala i sramote međunarodne težine, a Sedlarov film o Jasenovcu, koji je već proglašen revizionističkom budalaštinom, što je posve očekivano i u skladu, svakako neće pomoći popravljanju sve lošijeg imidža Hrvatske.
Uglavnom, shvatili ste, gotovo ništa što je ta živopisna skupina na vlasti do sada napravila, nije bilo odrađeno ni s minimumom pameti, stila, zdravog razuma i dobrog ukusa. Sve je to zapravo tek nešto drugačiji oblik terora i primitivne revolucije zadrtih, nekulturnih i nekompetentnih. Karamarko i ta nevesela družina, pričaju često o Europi i pozivaju se na nju, ali čeznutljivo gledaju tek prema njezinu istoku, a ono što ih stvarno pali i nadahnjuje zapravo su Orbanova Mađarska, Putinova Rusija, Vučićeva Srbija i Poljska Jaroslawa Kaczynskog. Jedino što na zapadu vide, raspoznaju i razumiju je Vatikan, ali samo donekle, jer ovaj je papa ipak malo poseban.
Ono što je za Republiku Hrvatsku dobro jest činjenica da nitko iz ove ekipe nema karizmu ni kapacitet spomenutih autokratskih, anticivilizacijskih i antidemokratskih vođa pa će im put do cilja biti ipak teži i neizvjesniji. Loše je, međutim, što su takvi fanatizirani, ali i podkapacitirani, u pokušaju da od Hrvatske stvore svoju verziju Poljske, Mađarske ili Srbije, u stanju napraviti ogromnu štetu. Pusti li ih se da neometano jačaju i bujaju, metastazirat će toliko da ćemo se od njih opravljati desetljećima. kao što se još nismo ni počeli oporavljati od HDZ-a 90-ih.
Onima koji bježe iz ovakvog zatucanog i klerikalnog kretenlanda nitko nema pravo išta zamjeriti, ali tko god ostane, a nije inficiran virusom povijesnog kretenizma, ima se obvezu svakodnevno opirati toj galopirajućoj primitivizaciji države i društva, pa makar i tako da uporno ostaje normalan i zadrži zdrav razum. Najgluplje bi od svega bilo tek pasivno čekati da se nakupi toliko frustracija pa da na scenu stupe još i neki novi istog mentalnog sklopa i da sav taj već viđeni brutalni i bezumni krvavi cirkus moramo proći ponovno.
Comentarios