piše: Ivor Morosin
Dalmacija i njeni Dalmatini i Dalmatinci, Slaveni i ini. Dalmacija i njen povijesni glavi grad, Zadar i svi ostali njeni predjeli. Dalmacija i njena Dubrovačka Republika. Dalmacija i njena bandira i njen grb. Dalmacija i njena Bukovica, Ravni Kotari i Zagora, Konavle, obala i škoji.
Dalmacija i njen dalmatski i hrvatski, čakavica, cakavica, cokavica i ikavica, njena talijanština i njeni turcizmi. Dalmacija i svi ostali jezici koji su njome ozvanjali, glasno, jasno i ponosno. Dalmacija i njene latinica i ćirilica.
Dalmacija kuća više od 20 različitih etničkih grupa, zajedničkog cilja. Dalmacija svih njenih građana, jednako pravedna, jednako dobra za sve. Dalmacija koja je pružala i pruža dobrodošlicu, koja je bila dovoljno velika kako bi prihvatila sve ,i ne pomišljajući da je mnogi među njihovima i njihovima, ovima i onima, uskoro neće ni priznavati.
Dalmacija zemlja dobrih i manje dobrih ljudi, nikada krajnje loših, uvijek ponosnih i dišpetožastih, a unatoč tome tako često naivnih i izmanipuliranih. Zemlja gdje žive razboriti, obrazovani, fini i pametni, a u isto vrijeme nedovoljno prodorni, pomalo nezainteresirani, jer vremena imaju napretek.
Zemlja mislećih pojedinaca, potencijalnih leadera, često zaboravljenih, nestalih u akciji, stropoštanih na margine, ugušeni od strane borbenijih, probojnijih, jezičavijih, nikada boljih, niti dobronamjernijih.
Dalmacija škrte zemlje i gladnih usta, osiromašena i pokradena, izmužena i ostavljena. Dalmacija vječito razapeta između njihovih i njihovih, ovih i onih, uvijek dobro pozicioniranih, nikada dovoljno odgovornih, često nimalo hrabrih.
Dalmacija bogate povijesti, a nejasne sadašnjosti, još neizvesnije budućnosti. Dalmacija lokomotiva razvoja RH, a opet zapostavljena i potcenjena, odbačena i izigrana od strane centra države, lomljena i ponižavana, skoro svakog dana od nekog novog mlatimudana osporavana.
Dalmacija od davnina, osvajana, razarana, ali nikada kao sada opljačkana. Dalmacija poštovana u Europi, hvaljena i nagrađivana, u najboljim prilikama označavana i mnogo puta spomenuta. Nikada opomenuta… Za razliku od nekih drugih.
Dalmacija šarena, različita, nikada jednolična, a uvijek jasno opredjeljena, međutim, u isto vreme, sputavana i kočena. Dalmacija na karti smeđa, pogledom oštra, dušom mirna. Od plemenitih ljudi voljena.
Dalmacija onih koji je osjećaju i onih koji je ne osjećaju. Dalmacija onih koji je vole i onih koji je ne vole. To je Dalmacija, jer ona je uvijek opraštala.
Dalmacija milosrdna i dobronamjerna, često slijepa za one koji je gađaju, za one koji pale njenu zastavu, za plakate koji je gase. Dalmacija često gluha za uvrede koje joj upućuju i često nema riječi za poniženja koja joj se sada gotovo svakodnevno serviraju.
Dalmacija multijezična, sa toliko lijepih riječi, priča, ideja koje može ponuditi, ali Dalmacija ušutkana, sputana i spriječena progovoriti. Progovori o svojim problemima, o uvredama koje trpi, u isto vrijeme o svim svojim mogućnostima i potencijalima koje ne smije ostvariti, jer je sabotirana i najviše pokradena tijekom najmračnijih dana ovih prostora.
Dalmacija iza koje malobrojni ostaju kad je najteže. Dalmacija na čiji se spomen oni koji je žele zgaziti – nakostriješe. Zato što je bolja. Bolja od njih.
Dalmacija Autonomija za bolju budućnost dalmatinske djece i unuka.
Comments