Piše: Antonio Milat
Obrazovati treba i nacionalističke političare koji vladaju ovom državom i stanovnike Dalmacije koji su na ovaj ili onaj način povezani s ekstremnim kroatocentrizmom, ali i one koji se predstavljaju kao njihova alternativa.
Oni koji izjavljuju kako su on protiv svake vrste diskriminacije, ali su protiv autonomije Dalmacije i popisivanja njenih stanovnika pod nacionalnost, a ne u rubriku regionalna pripadnost zapravo su licemjeri. Što, u prijevodu, s jezika političkih konformista, licemjera i salonskih katolibana, koji imaju potrebu pravdati se svojim prijateljima s dna septičke desnice, znači: Ja sam “protiv” svake vrste diskriminacije, ali i protiv ukazivanja na njeno postojanje i borbe za njeno otklanjanje.
Davati kolektivitetima određene osobine uvijek je glupost. Kolektiviteti - nacionalni, vjerski, teritorijalni, politički,… - složeni su organizmi, sačinjeni od brojnih ljudi koji, s obzirom na to kako nismo Borg - višetjelesni jednomisleći organizam iz “Zvjezdanih staza” - misle autonomno (ili bar imaju tu mogućnost!). Što, bez obzira na društveno usmjeravanje i političku propagandu, stvara mogućnost za različito shvaćanje i interpretiranje svijeta koji nas okružuje. Zbog toga, uostalom, diktature, kad-tad, padnu, bez obzira na nivo represije i propagande koju upotrebljavaju. I zbog toga nacionalisti ne vole demokraciju i koncept individualnih ljudskih prava i sekularnog građanskog društva i umjesto o političkim protivnicima pričaju o neprijateljima i izdajnicima (i o “legitimnim predstavnicima”).
I patriotizam, pa i u svojoj lokalnoj varijanti, podrazumijeva kako te gluposti i propagandne floskule, vezane uz kolektivitet, tretirate kao istine. Pa su tako, recimo, prema teoriji kroatocentrističkog šovinizma, Dalmatinci – lijeni. Zato su Purgeri toliko vrijedni i radišni pa im je Karlovčanin prebacio Zagreb preko Save, a Dalmatinci od Zagreba napravili metropolu.
Zahtjev da se postojeća dalmatska nacionalnost, koja je nepriznata u državama nastalima raspadom Jugoslavije, samo je dodatan povod za agresivan napad na Dalmaciju i njene građane.
No, stvari stoje sasvim drugačije. Kao u onoj “Put do pakla popločan je dobrim namjerama”.
U želji kako bi Popis stanovništva prošao besprijekorno (što u političkoj interpretaciji znači reviziju rezultata popisa, što se dogodilo i 2001. I 2011. gdje je izbrisano na stotine tisuća ljudi), i da se i Dalmacija i Vlada, kao u kakvom reklamnom spotu, strancima pokažu u najboljem svjetlu, prekomjernim angažmanom vladajućih po ovom pitanju dokazano je upravo suprotno.
Organizator ovogodišnjeg Popisa stanovništva odradit će, bez sumnje, odličan posao (sve će odlično funkcionirati i izgledati, nekad će “zbog velikog interesa” pasti e-građanin, ali dobro...), lokalna vlast će pokazati poželjan nivo nerazumijevanja i odsustvo podrške za borbu za manjinska prava (što je i razumljivo, jer fetivi Dalmatini i Dalmatinci politički ne pripadaju nacionalističkim borgovima i i sami zapravo predstavljaju manjinu u nacionalizmom i patrijarhalnim fašizmom premreženoj kroatocentrističkom društvu), statistika će krajnje profesionalno odraditi povjereni joj zadatak lažiranjem svih onih podataka koji vladajućoj kasti nisu u interesu (dopuštajući tako da joj vlastita kroatocentričnost utječe na ponašanje na terenu, ne računajući pokoju primitivnu “šalu”, koja bi se otela Hercegovcu koji se, isključivo putem političke veze, zaposlio kao popisivač. Ali…
Na kraju će samo stanovnici Dalmacije znati kako je statistička slika koja je odaslana u svijet još jedna propagandna manipulacija klerofašističkih političkih organizacija u nastojanju da zarobe, odnosno što čvršće asimiliraju Dalmaciju.
Jer, nas će fetive Dalmatine i Dalmatince odluka politike kojom se njihovo nacionalno izjašnjavanje tretira kao visokorizičan događaj, stoga statistička revizija popisa i angažiranje nevjerojatne količine ljudstva iz svijeta propagande, opremljenih za najteže oblike manipulacija, koje će pritom, u potpunosti blokirati funkcioniranje i pristup stvarnim podacima, onemogućiti kako bismo došli do informacija o stvarnom broju stanovništva u Dalmaciji i njenom etničkom sastavu.
Ili još gore – sukladno demografskim floskulama koje redovito izbacije Stjepan Šterc – hrvatski političari i policija će stanovnike Dalmacije istretirati kao nekontrolirane kroatofobne četnike spremne nagrnuti na mirne pripadnike hrvatske nacionalnosti, ukoliko se itko na predstojećem popisu prijavi kao Dalmatin, odnosno Dalmatinac te se za to ne ostavlja baš puno mogućnosti. A angažman čak i visoke politike i statističkih, odnosno upisnih prepreka, sugerira kako Zagreb smatra kako su ovi ljudi, koji nikome nikakvo zlo nisu učinili, čak i potencijalni izvršitelji terorističkih napada!?
Pri tome, još je poraznije kako se, istovremeno, nekim drugim stanovnicima Republike Hrvatske omogućuje nacionalno izjašnjavanje prema vjerskoj pripadnosti, pogotovo vjerskim ekstremistima s velikim političkim ambicijama kojima je vjera=narod=Država – fali im još fürher i SS jedinice da se točno zna o kome se radi, svojevrsnog zametka katolibanizma u Republici Hrvatskoj. To su oni koji su uspješno održali protuustavni referendum o braku te traže zabranu abortusa te mole ispred rodilišta i glasno se zalažu za ostanak vjeronauka u školama. Sve to šalje dodatnu i zanimljivu poruku o ovoj državi, o hrvstskim političarima koji stoluju u Zagrebu i njenim procjenama.
Dakle, na popisu stanovništva, to se već zna, osim popisivača bit će, prije svega, angažirana teška politička i propagandistička artiljerija, oklopna vozila klerofašističkih i kroatocentričnih snage za zaštitu Hrvatića od mirne benigne grupe boraca za ljudska prava, svoja prava, onih koji samo zahtijevaju da se njihova nacionalnost napokon prizna i u Republici Hrvatskoj, ako je već priznata i kod 180ak država diljem svijeta. S druge strane, ne angažira se ta ista mašinerija u štititi od vjerskih ekstremiste, koji siju mržnju i strah te su stalna potencijalna prijetnja društvu, odnosno zaštiti građane od njih, sugerirajući time kako na toj liniji ne postoji nikakav konflikt i problem; nego da su i jednima i drugima problem miroljubivi do kosti, od gramzive vlasti, oglodani Dalmatini!
E, to je baš zanimljiva slika za poslati u svijet iz Republike Hrvatske, države koja je već punih osam godina članica Europske Unije.
Uzgred, umjesto u zajednici demokratskih društava, koja je suprotnost svemu onome što službena kroatocentrična politika i klerofašisti predstavljaju, Republika Hrvatska će brzinom munje postati nova Poljska, Mađarska ili bilo koja druga država kojom preko marionetskog posrednika upravlja Vladimir Putin. Organizatori ovogodišnjeg popisa stanovništva, Vlada RH i Državni zavod za statistiku, trebali su se, informirati i proširiti vidike s ciljem razvoja demokracije i ljudskih prava, a ne nasilno inzistirati na tome kako Dalmatin(c)i nisu nacija.
Ali, informiranje i proširivanje vidika dio su njihovog fašističkog narativa, jer, Dalmacija je začetak europskog antifašizma. Antifašizma u kojem su gradovi i njeni stanovnici baštinici antifašističkog otpora i ilegalnog rada pod talijanskom, ustaškom i njemačkom okupacijom. Suvremeni antifašisti borci su za ljudska prava i pravnu državu, borci su za priznanje vlastite nacionalnosti i autonomije, a protiv govora mržnje i nacional-šovinističkih i vjersko-ekstremističkih politika koje već više od 30 godina vladaju Dalmacijom.
Dalmacija je oduvijek bila sredina koja ne prepoznaje govora mržnje za razliku od nacionalističkih luđaka doseljenih iz drugih sredina, najčešće Hercegovine, a ne prepoznaju opasnost istog unutar sebe, treba obrazovati, naučiti ih što su ljudska prava i što je pravna država i koja je razlika između slobode govora i govora mržnje I kako ne postoji sloboda govora mržnje, kako to misle nepismeni acephalopodi uhljebljeni u javne službe od strane katolibanskih ekspozitura, a koji se pozivaju na “svoje pravo” na iznošenje “svojeg mišljenja” o Dalmaciji i Dalmatin(c)ima čiji ideološki sljedbenici ovih dana prijete klanjem jer su se nakon desetljeća šutnje napokon odvažili reći da su oni nacionalnost, a ne regionalna pripadnost ili ostali.
Uglavnom, dobro je da su Dalmatini i Dalmatinci, napokon, digli svoj glas. Čak i ovako tražeći da ih se točno upiše u popisni list. A Vlada RH i drugi klerofašistički političari koji siju katolibansku retoriku s demokracijom i tolerancijom, definitivno, nemaju nikakve veze. Štoviše, bilo bi lijepo kad bi RH pokazala malo više nedemokratičnosti i netolerancije - prema netoleranciji; vjerskim fanaticima, opasnih političkih i svakih drugih namjera te tako dala do znanja kako joj je stalo do Dalmacije i njenih građana, a ne samo da je se sjete samo kada treba nasilno otrgnuti financije iz njenih džepova.
Za kraj, zanimljiv nusproizvod održavanja Popisa stanovništva koji kreće za nekoliko dana još je jedno suočavanje s jednoobraznošću fašistoidne antidalmatinske političke agende službenog Zagreba. Potvrda kako osim ekstremne nacionalističke desnice, s prepoznatljivim svjetonazorskim stavovima, ništa drugo ne postoji, vidljiva je iz činjenice kako nije bilo nijedne organizirane političke snage koja djeluje na tom prostoru, a koja je bila spremna podržati dalmatsku/dalmatinsku zajednicu u njenoj borbi za osnovna ljudska prava i slobode. Alternativa koja se tamo nudi, na političkoj sceni, naime, svedena je na različita kadrovska rješenja, u okviru ideološki identične matrice. U prijevodu, jedini sukob između tamošnjih političara vodi se oko pitanja: Tko se bolje busa u nacionalistička prsa i tko bi od njih bolje branio svoj narod od “pedera”, Dalmatina i Dalamcije.
Comments