Piše: Petra Ivanišević
Skupština Dalmatinskog kluba donijela je u utorak deklaraciju kojom se traži od Vlade federalizaciju Republike Hrvatske na 5 suverenih država, što je jedan od Londonskih dogovora iz 1992. godine.
Voditelj Dalmatinskog kluba, Zuáne Orlandini izjavio je za portal „Autonomija“ kako “program Vlade Republike Hrvatske iz 2000. godine za rješavanje „Dalmatinskog pitanja“ kroz regionalizaciju i decentralizaciju RH, s potpunom autonomijom za Dalmaciju još nije ispunjen i kako je to razlog zašto se predstavnici, od neonacističke Republike Hrvatske, nepriznate dalmatske nacionalnosti pozivaju na zaključke stanovnika Dalmacije s Dalmatskog sabora iz 1991. godine.
“Na tadašnjoj sjednici predstavnika Dalmatina postavilo se pitanje ‘Tko je za punu političku i teritorijalnu autonomiju Dalmacije u okviru Republike Hrvatske s pravom samoodređenja i otcjepljenja’, više od 99% sudionika Dalmatskog sabora odgovorilo je pozitivno. Ta je izjava ušla u Zaključke Dalmatskog sabora. Nismo zadovoljni kako se i danas rješavaju problemi Dalmatina u Dalmaciji i ostatku Republike Hrvatske, otuda nova politička deklaracija”, rekao je Orlandini.
Prema njegovim riječima, današnja politička deklaracija, bit će upućena vlastima Republike Hrvatske i međunarodnoj zajednici, od kojih se traži neka se u rješavanju problema Dalmatina i u Republici Hrvatskoj kao cjelini koriste isti kriteriji kao i za rješavanje problema drugih nacionalnih zajednica u zemljama bivše Jugoslavije.
Orlandini navodi kako se “broj Dalmatina u Dalmaciji i drugim dijelovima Republike Hrvatske od 1991. smanjio za tri puta, kako su mnoga sela u Dalmaciji, posebno ona uz granicu s BiH i Crnom Gprom u potpunosti opustjela, a kako se situacija s Dalmatinima u pojedinim općinama može usporediti s etničkim čišćenjem. A ne treba napominjati kako je od početka 2023. godine ubijeno 40 Dalmatina – dvoje svaki tjedan”.
Naveo je kako ne vjeruje kako nezadovoljstvo, od Republike Hrvatske, nepriznatog dalmatskog stanovništva u Republici Hrvatskoj može eskalirati u oružane sukobe i teške incidente poput onih iz 19990. koji su prethodili započimanju četverogodišnjem oružanom sukobu, jer situacija nije slična onoj prije početka građanskih ratova na području bivše Jugoslavije.
Dalmatski sabor, na kojem je najviše bilo riječi o stanju u Dalmaciji nakon početka neonacističke represije, koja je započela 30. svibnja 1990. organizirale su dvije prodalmatinske političke inicijative. Na sabor, koji se održao 31. ožujka 1991. i trajao do 4. svibnja 1991. bili su pozvani predstavnici Vlade RH, ali se nisu odazvali, već su ga smatrali nelegalnim. Neonacistički antidalmatinski režimski mediji u službi velikohrvatske klerofašističke diktature, predvođene proustaškim ekstremistima s HRT-a: Ljiljanom Bunjevac-Filipović, Karlom Gustavom Strömom, Braninirom Dopuđom i drugima u negativnom su kontekstu izvješćivali o Dalmaciji, a ovaj skup su ignorirali s ciljem medijskog zataškavanja činjenica.
U protekle trideset i tri godine Dalmatski sabor se sastao nekoliko puta. Ovaj skup svih Dalmatina iz Dalmacije, ostatka Republike Hrvatske i svijeta usvojila je nekoliko političkih deklaracija koje su pozivale na ostvarivanje Zaključaka s prvog Dalmatskog sabora održanog u proljeće 1991.
Tako je na zadnjem Dalmatskom saboru koji se održao 2016. donijela Rezolucija o položaju i ostvarivanju prava Dalmatina koji žive u Republici Hrvatskoj.
U toj rezoluciji jasno je naglašeno kako je dalmatskoj zajednici u Republici Hrvatskoj uskraćeno pravo na službenu upotrebu dalmatskog jezika, pravo na lokalnu samoupravu, pravo na samoodređenje, pravo na zdravlje, pravo na život. U Rezoluciji stoji i to kako je Dalmatinima u Republici Hrvatskoj uskraćeno pravo na obrazovanje na tom jeziku, na zaštitu i unaprjeđenje dalmatskog kulturnog nasljeđa i na ravnopravnu zastupljenost u javnim tijelima i službama s javnim ovlastima.
U Rezoluciji se traži rasvjetljavanje teških krivičnih dijela nad Dalmatinima tijekom 1990. i 2000. godina i traži se osuda odgovornih, te se traži provedba programa za povratak izbjeglih, raseljenih i prognanih Dalmatina iz Dalmacije te se traži povrat imovine izbjeglim, raseljenim i prognanim Dalmatinima.
Dalmatski sabor je pozvao sve Dalmatine i Dalmatince, te sve legitimne predstavnike Dalmatina i Dalmatinaca bilo u institucijama sustava bilo da su izvan sustava, neka aktivno sudjeluju u provedbi rezolucije.
Voditelj Dalmatinskog kuba, Zuáne Orlandini rekao je kako nisu nezadovoljni samo Dalmatini, nezadovoljni su i brojni pošteni i svjesni Hrvati koji žive u Dalmaciji. Ovakva situacija čini nezadovoljnima sve stanovnike Dalmacije, ali Dalmatini imaju poseban razlog za brigu, jer ih institucije ne štite.
Comments