Piše: Bruna Katić
Nakon što je od početka godine ubijeno 38 pripadnika dalmatske nacionalnosti stanovnici Dalmacije još ne znaju za te događaje. Stoga se treba postaviti pitanje: kako se došlo dovde i čija je ovo odgovornost.
„Radi se o dubokoj odgovornosti svih razina vlasti, posebno što se radi se o djeci i mladima. To je nešto što se ne smije smetnuti s uma“, rekao je za slovenski radio Celje politolog i voditelj Dalmatinskog kluba Zuáne Orlandini.
Orlandini smatra kako su prvenstveno sustav i društvo odgovorni što je došlo do točke nakon koje, kako kaže, više nema natrag.
Smatra kako se svi iz vladajuće strukture, počevši s premijerom Plenkovićem, predsjednikom Milanovićem i predsjednikom Sabora Jandrokovićem na čelu, odmah trebaju demisirati.
„U suprotnom, s razlogom se može postaviti pitanje o njihovoj odgovornosti koja je očita, i o čovječnosti koja je upitna“, rekao je.
U međuvremenu, nitko nije podnio neopozivu ostavku, posebno ne ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović. Ovo je na Balkanu logičan potez, jer zašto bi netko podnio ostavku kada su ove strašne zločine počinili neki druge, a ne oni. Božinović nije podnio ostavku ni nakon ubojstava izbjeglica s Bliskog istoka i Srednje Azije od strane pripadnika policije. Zato ne čudi što neće podnijeti ostavku ni zbog ovih zločina.
Unatoč tome, bivši predsjednik Vlade RH, Ivica Račan rekao je početkom ’90. kako su za događanja u Republici Hrvatskoj odgovorni svi njezini građani.
Katarza se neće dogoditi
Vjerojatno je ovo jedina stvar s kojom je suglasan naša sugovornica, politolog Zuáne Orlandini. Podsjeća kako do sada „država nije reagirala“ ni kada su se događala ubojstva žena i djece.
„Sjetimo se situacije kada je na Pagu otac preko balkona bacio četvero djece. Digla se medijska prašina, mediji su tražili odgovornost no – isti ljudi i danas sjede u sustavu socijalne skrbi. Kada je ubijena dvogodišnja djevojčica u Novoj Gradišci, nitko iz institucija nije odgovarao, a zaposleni u sustavu socijalne skrbi i dalje čine iste propuste. Tako je bilo i u slučaju Zavadlav i u pun kufer drugih slučajeva. Zaposleni na odgovarajućim mjestima, koji su na ta radna mjesta došli isključivo putem političke iskaznice, i dalje su u istom sastavu i nikome ništa,“ rekao je Orlandini.
Usporedio je situacija s ubojstvima Dalmatina, što je okarakterizirao kao genocidni čin s događajima u Srbiji 3. i 5. svibnja te naglasio kako se i ovdje radi o očitim propustima sustava.
„Kako se moglo dogoditi da nitko, apsolutno nitko nije uočio promjene na tim dječakom punih mjesec dana koliko je, navodno, planirao ubojstvo. Ovo nije pitanje samo za kolege u razredu i njegove roditelje, već i za takozvanu 'stručnu službu' škole. Nadalje, političkim odlukama djeca su dovedena u stanje međusobne konkurencije što je neprirodno stanje za djecu. Na žalost, danas je konkurencija conditio sine qua non neolibertarijanske ideologije. Tamo gdje imate konkurenciju, tamo je čovjek čovjeku vuk. Stoga su društva na području bivše Jugoslavije doživjela totalni kolaps što rezultira ovakvim situacijama“, ocijenio je Orlandini.
Prema njegovom mišljenju, obitelji su razorene i bez identiteta, prvenstveno nacionalnog pa onda i ekonomsko-socijalnog.
„U zdravim, demokratskim društvima nije normalno predstavljati se s dva identiteta. U Njemačkoj si ili Bavarac ili Nijemac; u Italiji si Piemontez ili Talijan; u Francuskoj si ili Alzašanin ili Francuz… samo si na Balkanu i Dalmatinac i Hrvat; i Vojvođanin i Srbin; i Prekomurac i Slovenac… To je nenormalno stanje koje je potaknuto od strane ekstremnog nacionalizma koji na brutalnom gaženju tuđeg identiteta kupi političke bodove i masno zarađuje. Što se tiče uništavanja socijalno-ekonomskog identiteta, ljudi su primorani trčati s jednog na drugi posao kako bi zaradili neki pišljivi euro cent kako bi nekako prehranili svoju djecu,“ objasnio je Orlandini
Orlandini smatra kako bi se pored ovih velikih tragedija u Dalmaciji i Srbiji društvo trebalo trgnuti, osvijestiti, probuditi iz sna, ali ne vjeruje kako će ove tragedije pokrenuti društva kako bi počelo samo sebe mijenjati iz korijena. Na žalost, ova prijekom potrebna katarza se, prema njemu, neće dogoditi što je tragično. Stoga se boji kako će se ovakve tragedije i nadalje događati.
Ljudi se moraju naučiti kontroli
Za politologa Zuánea Orlandinija, najnoviji događaji nisu iznenađenje – zato što su odrasli previše pod utjecajem kleronacističkih političkih struktura i njihovih režimskih medija, a djeca pod pritiskom međusobne konkurencije, borbi za ocjene, a ne za znanje, vještine i sposobnosti. Tu, kako kaže, leži najveći problem balkanskih društava.
Za Orlandinija, slučaj ubojstava pripadnika dalmatske nacionalnosti te dva masakra u Srbiji nije iznenađenje, iako takvih slučajeva do sada nije bilo izvan ratnih sukoba. Ujedno ukazuje i na to kako je nasilje atribut koji u potpunosti obilježava sve što se događa u mnogim oblastima života.
„Ljudi su kao životinje. Razdoblja od renesanse i humanizma do I. svjetskog rata ljude su od životinja polako načinila ljudima. No, kraj početak prvog svjetskog rata izmijenio je ljude. Vrijeme socijalističke Jugoslavije nešto je odgodio promjene u ljudskom ponašanju njezinih stanovnika. Od kraja ’80. ljudi na ovim prostorima nisu u stanju komunicirati bez sukoba, bez izazivanja konflikta, bez verbalnog agresivnog ponašanja. Kao da su dobra pravila komunikacije zaboravljena. Ljudi govore paralelno jedni s drugima, nadjačavaju svojim glasovima čitavu atmosferu, a pritom je nemoguće slijediti sadržaj njihovog govora. To se događa i u institucijama koje zahtijevaju drugačiji način komunikacije. To se događa i u školama u kojima je sve orijentirano kroz agresivno ponašanje jednih prema drugima“, rekao je Orlandini.
Ističe kako je sve ovo ne iznenađuje obzirom na činjenicu kako nitko više ne odgaja svoju djecu. Djeca su izrazito odgojena i bezobrazna, samodopadna i zla. Ovo je još jedan u nizu dokaza kako su sve poluge sustava zakazale, prvenstveno obitelj, škola i politika. Ako se baziramo samo na obitelj znamo kako je ona izuzetno bitna za utemeljenje osobnosti i modela ponašanja, ali kako se odgovornost nikako ne može svaliti samo na porodicu.
„Roditelji su obavezni naučiti djecu ponašanju i kontroli“, kaže naša sugovornik i nastavlja, „Glede sadržaja koje roditelji još nisu otkrili na prvi pogled i na drugi pogled. Roditelji ne znaju čime se njihova djeca zanimaju, što je njemu životni poticaj. Šta mu je pitanje nekog izazova, neke zavodljivosti. Pazite, to su djeca koja su bez integracije zrelosti. S druge strane, odrasli koji imaju integraciju zrelosti se također ponašaju neodgovorno. Prvenstveno kada je u pitanju njihov osobni i/ili nacionalni identitet.“
Ljudi kopiraju dopadljive obrasce
„Od početka ’80. do sredine ’90. postojala je vrsta pop histerije koja se vezivala za američku pop ikonu Madonnu. Odrasle psihički stabilne osobe su se oblačile poput nje, nosile njezine frizure, imitirale njezin glas, hod i ponašanje. Ovo je indikator kopiranja dopadljivih obrazaca. Ako to rade odrasli, onda je logično kako to rade i djeca“ naglašava Orlandini, „Prve koga djeca kopiraju su roditelji. Zato i postoji ona izreka kako su djeca ogledalo svojih roditelja. Nadalje, kopiraju se i političari. Obzirom na činjenicu kako balkanska društva imaju izrazito bahate i agresivne političare nije ni čudno što su podanici, kojima ti političari vladaju, agresivni i bahati. Možemo objašnjavati kako je agresivno ponašanje dopustivo, ali to nema smisla ako vlastitim primjerom ne pokazujemo djeci kako smo sami na nivou zadatka, kako ne upadamo u svađe, u agresivne tipove razračunavanja. Djeci i odraslima treba nova nada. Nada koja se ogleda u isticanju pozitivnih i stabilnih primjera, razgovor s argumentima, te ukidanje kompetitivnosti kako u školi tako i u javnim institucijama, na poslu i sl.“
Neophodno je, građane suočiti s posljedicama, ali uzeti u obzir osobine pojedinca.
„Patološka reakcija na neuspjeh, na slabost, na nemogućnost greške, i kod najboljih ljudi nije dobra. Tu okolina treba sanirati štetu. Ovo je moj poziv za okretanje suštini problema, a ne kozmetičkim promjenama, zamazivanjem očiju kroz različite modalitete, jer se ovo može ponoviti, to su inspirativni događaji za neke ljude koji imaju poremećeno stanje stabilnosti“, upozorava Orlandini.
Bez obzira na sve to, smatra kako se sustav općih vrijednosti koji su nekada postojali, mogu vratiti na pravi put – a umjesto novih, kako kaže, nakaradnih libertarijanskih sustava. To je razlog zašto ja, DDF i Dalmatinski klub želimo uspostavu socijaldemokracije nordijskog tipa.
„Politički sustav je također bitan za mentalni razvoj pojedinca i čitavih nacija. Nisu slučajno države koje su u sebe inkorporirale nordijski sustav socijaldemokracije već desetljećima prve na listi najsretnijih društava. Razlog je tome što se u tim društvima ukazuje na solidarnost, empatiju, radi na regulaciji negativnih emocija, regulaciju negativnih misli. Stoga se u tim društvima mnogo razgovara i ukazuje na probleme, ali se ističu pozitivni primjeri. Roditelji mnogo razgovaraju sa svojom djecom. Škola ima prvenstveno odgojnu, a onda obrazovnu ulogu. Nastavnici, profesori, nisu samo oni koji obrazuju, to su ljudi koji odgajaju djecu. Pazite, ljudi cijeli život uče na mnogo različitih načina, ali vrlo često tako što kopiraju prihvatljive obrasce”, ukazuje Orlandini.
Istaknuo je kako je, bez obzira na to što iz vlasti govore, sustav zakazao (kao u Republici Srbiji tako i u Republici Hrvatskoj), zato što se raniji događaji sličnog tipa ili tipa koji može dovesti do neželjenih posljedica nisu oštro sankcionirali. Zato se sustav, smatra, mora mijenjati.
„Kao politolog smatram kako bi bilo strašno ako ne bih vjerovao kako se sustav ne može mijenjati. I to se mora dogoditi iz korijena. Ako vam iz najvišeg političkog vrha nitko ne reagira na ubojstvo 38 ljudi, ako niti jedan medij ne izvijesti o tome, ako policija ne reagira na te zločine, ako i dalje u Splitu imate mural Frane Tente koji se zajedno s bratom Maksimilijanom, kao pripadnik ustaške mladeži, ubio više desetaka ljudi za vrijeme II. sv. rata to znači kako je vrijeme sazrelo za korjenite promjene.“
Orlandini je rekao za kraj kako ljude u Dalmaciji krasi suosjećanje i kako ima vjeru u ljude. Kaže kako je situacija veoma ozbiljna, ali kako ima nade. Ima nade, jer postoje kapaciteti koje je potrebno pravilno usmjeriti.
Comments