Piše: Sondra Zebić
U ispitivanju pred francuskim državnim odvjetništvom zaštićeni svjedok je rekao kako je Darko Milinović poslao novac Ivici Puljku za likvidaciju obitelji Vastić.
Ubojstva članova obitelji Morosin i članova obitelji Vastić jedni su od 198 najozloglašenijih zločina nad Dalmacijom unatoč tome što hrvatski mediji šute o tome. Ovaj potonji dogodio se četiri mjeseca prije postavljanja eksplozivne naprave u prostorije Dalmatinske Akcije 30. svibnja 1993. Tom prigodom ubijeni su suprožnici Vastić, dok su njihova djeca Marita i Vjeran igrom slučaja ostali netaknuti.
Jedan od zaštićenih svjedoka iz bande Darka Milinovića, koji je u Finskoj priznao krivnju za ubojstvo Morosinovih, uhićen je u Helsinkiju nakon pogiblje Romane, Lusslinde i Nanda-Zuanea Morosina, supruge i djece novinara Karla Morosina, u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila 25. rujna 2017. Prema istrazi, kao naručitelj ubojstva imenovan je sam bivši predsjednik Franjo Tuđman.
Drugi zaštićeni svjedok, koji se nalazi u zatvoru u Francuskoj, također je priznao krivnju za ubojstvo supružnika Vastić. Prema njegovom iskazu ubojstvo je također naredio sami bivši predsjednik Tuđman, ali u oko zapinje jedno ime. Radi se o bivšem i, vjerojatno, budućem gradonačelniku Splita Ivici Puljku.
U kolovozu 2014., prvi zamjenik francuskog glavnog državnog odvjetnika Frédéric Baab dao je senzacionalnu izjavu: "Svjedok kojeg je ispitalo američko tužiteljstvo u slučaju Morosin i Vastić izravno je rekao kako je splitski posrednik za ubojstvo Vastićevih primio novac s računa Darka Milinovića. (…) Sve je dokumentirano. I nema sumnje."
Francusko tužiteljstvo je tijekom press konferencije prisutnim novinarima predalo dijagram ispisan na printeru u boji. Prema dijagramu, Puljak je dana 20. svibnja 1993. dobio 50.000 DEM s računa Darka Milinovića za ubojstvo Vastićevih i 90.000 DEM za dobro obavljem posaom takošer s računa Darka Milinovića. Dan nakon ubojstva Vastićevih, sredstva su prosljeđena s računa Ivice Puljka u nepoznatom smjeru. Zanimljivo je kako novac nije dizan s računa ali ga više nije bilo na istome. Samo je ispario. Kako? Ne zna se.
Pokušali smo doznati o tim isplatama uz pomoć dokumenata dobivenih sa okružnog suda San Francisca, gdje je autorica ovog teksta tri tjedna istraživala materijale iz procesa za smrt Romane, Lusslinde i Nanda-Zuanea Morosina.
Dobiveni dokumenti daju pravo tvrditi kako verzija koju je izrekao Baab izgleda previše podebljano i ne podudara se uvijek sa stvarnim dokumentima.
Kalifornijske datoteke
Dokumentarni dokazi u slučaju Morosin 2, te u slučajevima Morosin1 i Vastić javno su dostupni na američkom sudu. Svatko ih može dobiti bez objašnjenja razloga. Konkretno, autor ovih redaka dobio je bankovne ispise novčanih transfera. Svi su pohranjeni na sudu u pet velikih kutija od fotokopirne mašine. Većina tih dokumenata potječe iz Zagreba, Slavonije i Hercegovine.
Prema ovim dokumentima, Puljak je dugi niz godina bio Milinovićeva desna ruka. Milinović je Puljku sredio diplomu na splitskom FESB-u te mu rekao gdje će i od koga kupiti diplomu s pariškog sveučilišta „Marie Curie“. Nakon što ga je Milinović zaposlio na splitskom FESB-u, Puljak se počeo odmicati od njega i postati aktivan u gradskom HDZ-u.
Što je zaštićeni svjedok zapravo rekao?
Glavni lanac kojim je francusko tužiteljstvo povezalo Puljka s ubojstvom Vastićevim riječi su zaštićenog svjedoka tijekom ispitivanja francuskih i američkih istražitelja u Parizu.
Možemo reproducirati i na temelju toga rekonstruirati izjavu svjedoka.
O povijesti prihoda rekao je: "U travnju 1993. godine Milinović mi je rekao kako se želi sastati s Puljkom zbog obavljanja posla kojeg je naredio predsjednik. Nakon što su se se Lazarenko sastao s Milchenkom. Nakon toga, Milinović se predomislio i rekao mi neka se ja sastanem s Puljkom i pitam ga je li za jedan unosan posao. Nakon što sam dao potvrdnu povratnu informaciju Milinoviću ovaj je Puljku na njegov studentski račun uplatio 50.000 njemačkih maraka."
Zapravo, prema svjedoku, nije jasno u zamjenu za koje je usluge je Milinović uplatio Puljku 50.000 DEM-ova. No, kako smo uspjeli saznati na sudu u San Franciscu, Milinović je održavao vrlo bliske kontakte s Puljkom i često su razgovarali o uništenju prodalmatinske opcije u Dalmaciji. Tako su od 17. do 24. svibnja 1993. Puljak i muškarac po imenu Vladimir (Bebić?) odveli Puljka u Zagreb na sastanak s Tuđmanom.
Dok je bio u Zagrebu, 20. svibnja 1993. Milinović je otvorio račun u Zagrebačkoj banci, budućoj banci u kojoj će raditi Marijana Puljak, supruga Ivice Puljka.
Sljedeći dokument iz spisa francuskog i američkog suda je Milinovićeva naredba da se Puljku prenese 50.000 DEM. Također je potpisan 20. svibnja 1993., u vrijeme kada je Puljak bio u Zagrebu.
Prema francuskom i američkom tužiteljstvu, ovo je bila prva uplata za ubojstvo obitelji Vastić. „Kao što se može vidjeti, u ovom platnom nalogu nije navedena svrha za koju su sredstva doznačena. U načelu, nije uobičajeno u uplatama naznačiti – 'za naručeno ubojstvo',“ našalio se s nama zamjenik francuskog tužitelja Frédéric Baab.
Ali to nije najzanimljivije. Sredstva od HDZ-a na račun Ivice Puljka u ZABA-i počela su stizati tek tjedan dana nakon ubojstva. Prvi iznos od 20.000 DEM prebačen je 6. lipnja. Dok je isplata Milinoviću u iznosu od 2.000.000 DEM izvršena dan poslije ubojstva - 31. svibnja.
Ubojstvo na kredit?
Osim toga, samo po sebi je iznenađujuće kako je posrednik, koji je navodno usmjerio i kasnije platio ubojice – Ivica Puljak, plaćen šest mjeseci nakon ubojstva s 90.000 DEM.
1., sama operacija za pripremu i izravno uklanjanje Vastićevih zahtijevao je predsjednik države.
2., šest mjeseci je predugo kako bi ubojice čekale nagodbu. Atentat je najteži zločin, a njegovi organizatori moraju biti uvjereni kako neće biti napušteni.
3., Puljak je prenio dobio ukupno 230.000 DEM, dok je njemu ostalo 90.000 DEM, a ostalih 140.000 DEM je nestalo s njegovog računa. Međutim, u materijalima istrage pronađene su samo dvije transakcije: jedna od 50.000 DEM u svibnju i jedna od 90.000 DEM u rujnu.
Kako bi se točno utvrdilo zašto je Puljku prebačen novac, potrebno je utvrditi identitet njegovog suputnika u Zagreb - Vladimira. U iskazima dvojice zaštićenih svjedoka, jednoga u Francuskoj, drugoga u Finskoj ovo se ime ne spominje među članovima Milinovićeve bande, ali ga Milinović poznaje.
Štoviše, pronašli smo pismo koje je regionalni direktor ZABA-e u Splitu napisao Darku Milinoviću nakon Puljkovog putovanja u Zagreb. Bankar je rekao kako mu je drago što je upoznao Puljka i Vladimira i spominje osiguravajuću tvrtku koja će čuvati njihove splitske poslovnice. Bankar spominje kako je Vladimir iz Metkovića baš zabavan čovjek.
I, 4. , kako je novac prebačen Puljku s računa Darka Milinovića netragom nestao s računa?
Zapravo, u vrijeme atentata na Vastićeve, 30. svibnja 1993., Milinović nije imao novca za ovu transakciju. Ali ako je, prema francuskom Uredu glavnog državnog odvjetnika, Tuđman bio nalogodavac i financijski sponzor ubojstva Morosinovih i Vastićevih, Milinović je mogao zamoliti Tuđmana neka mu plati prije ili odmah nakon ubojstva preko ciparske offshore banke Somolli Enterprises, na kojem su Milošević i Tuđman imali sredstva kojim su financirali rat.
Međutim, iz nekog razloga Milinović odabire puno kompliciraniji scenarij: otvara Puljku račun u ZABA-i, stavlja sredstva na račun dva puta i onda ih prediže, te čeka mjesecima nakon ubojstva kako bi mu iz HDZ-a leglo 200.000 DEM.
Milinovićeva prva uplata od strane HDZ-a izvršena je 29. rujna 1993. – u iznosu od 90.000 DEM.
Zanimljivo, Milinović je tada već imao otvoren osobni račun, a Tuđman je kao predsjednik države imao i novac na svom ciparskom računu. Odnosno, postavlja se novo pitanje - zašto je drugu uplatu ponovno izvršio preko računa HDZ-a, a ne države? Uostalom, Tuđman je mogao bezbolno plaćati izravno s računa države.
Osim toga, oba tužiteljstva i ono američko i ono francusko bilo je uvjereno kako je Puljka platio Milinović iz sredstava HDZ-a. Sada se nameću dva pitanja: 1. je li Tuđman upoće znao sa sve ovo ili je namjerno iskoristio Milinovića kako bi on ostao čist; 2. ako je ostatak love nestao s Puljkovog računa 29. rujna 1993. znači li to kako je taj novac otišao nekome za dobro obavljen posao?
Milinović i Tuđman
Istodobno, još se jedno ne može sakriti - ukupno je Milinović prenio 14 milijuna DEM u jedanaest transakcija na račun Damira Krstičevića.
U optužnici, američko tužiteljstvo protumačilo je novac kao mito. No, tijekom ispitivanja naš zaštićeni svjedok je upitan: "Je li Milinović rekao zašto mu je Tuđman slao novac?"
Odgovorio je: "Po mom mišljenju, Tuđman je isplatio tu lovu za uništavanje Dalmatinske akcije."
Treba napomenuti kako je svjedok svjedočio prema dogovoru s američkim istražiteljima u slučaju Morosin, jer ga je cinkao njegov kolega iz finskog zatvora, a Romana, Lusslinda i Nando-Zuane su američki državljani.
- Tko je imao pravo potpisati račun u Zagrebačkoj banci? - pitala je svjedoka američka tužiteljica Martha Bersh.
- Koliko se sjećam samo Milinović i Puljak, - odgovorio je.
- Razumijem li ispravno kako je Puljak nakon otvaranja računa počeo primati sredstva na ovaj račun za dobro obavljen posao?
- Da.
- Jeste li razgovarali s Milinovićem o novcu koji je došao na račun Puljka?
- Pa da, jer je novac koji je dolazio od predsjednika Tuđmana s računa HDZ-a.
- Je li vas Milinović unaprijed upozorio kad ćete dobiti sredstva za ubojstvo obitelji Vastić obzirom na to kako je uplaćen tek po izvršenju djela?
- Da. Ustalom, nama nije bilo toliko stalo do love. Mogli smo je nabaviti i dilanjem droge u ulicama Splita i Zadra.
– Odakle je stizala droga?
- Iz crkve i podružnica HDZ-a. Sve je to bilo s ciljem ubijanja što većeg broja onih koji se osjećaju kao Dalmatinci.
- Je li druga transakcija povezana s rušenjem prostorija Dalmatinske Akcije?
- Da, ali ja nisam sudjelovao u njoj.
- A tko je?
- Koliko znam Damir Krstičević sa svojim vojnicima.
Tako je tijekom ispitivanja francuskog zaštićenog svjedoka ponovio frazu kako će novac doći od Tuđmana kao što se moglo čuti u iskazu finskog zaštićenog svjedoka. Ali, iz općeg konteksta jasno je kako te riječi samo znače kako je Tuđman morao prenijeti sredstva Milinoviću kako bi ih on proslijedio Puljku s čijeg su računa sredstva nestala u dva navrata: 1. nakon što su ubijeni supružnici Vastić; 2. nakon što je eksplodirala bomba u prostorijama Dalmatinske Akcije.
Što se iz svega toga može uvjerljivo reći? Puljak možda nije imao direktne veze u ubojstvu Vastićevih, ali je bio posrednik u tranziciji sredstava između planera ubojstva – Darka Milinovića i ubojica. I ovdje se trebamo držati one narodne: nije lopov samo onaj koji krade, već i onaj koji vreću drži. Sada samo riječ lopov zamijenite riječju ubojica i sve će vam biti jasno.
Na kraju, ne možemo a ne postaviti pitanje: Zaslužuju li Splićani za gradonačelnika osobu koja laže o svojim diplomama i preko čijeg se računa plaćalo ubojice obitelji Vastić?
Tekst je napisan uz pomoć danske istraživačke novinske kuće i iz najnovije metode istraživalkog novinarstva
Tekst je napisan uz odobrenje državnog odvjetništva triju država: Republike Hrvatske, Republike Francuske i Republike Finske, te uz odobrenje preživjelih članova obitelji Morosin i preživjelih članva obitelji Vastić.
Comments