Problem uhljeba široko je raširen u Dalmaciji i umnogome otežava napredak i razvoj. Svoje uhljebe imaju sve stranke koje na bilo koji način sudjeluju u vlasti.
Tijekom proteklih godina, a slobodno se može reći od prvoga dana stjecanja neovisnosti RH, Dalmacija se suočava sa sve većim brojem uhljeba. Iako se radi o iznimno raširenoj pojavi, koja je prisutna u svim dijelovima Republike Hrvatske, Dalmacija je najviše pogođena tom pošasti. Na žalost, do sada nikada nije rađeni nekakvo ozbiljno istraživanje koje bi pokazalo koliko je danas uopće uhljeba u Dalmaciji.
Međutim, unatoč tome, svima je jasno kako se radi o ljudima koji dobivaju željene poslove, često i na izmišljenim radnim mjestima, a koji zapravo svojim radom ni na koji način ne doprinose razvitku i boljitku društva.
Uz sve to svima im je zajedničko što su jako dobro plaćeni i što gotovo ništa ne rade. Svima njima zajedničko je i to što od potrebnih kvalifikacija imaju samo stranačku iskaznicu ili su pak dio obitelji nekoga od političkih moćnika pristiglog iz Hercegovine.
Politički klijentelizam
Pri tome, svoje uhljebe imaju sve stranke koje na bilo koji način sudjeluju u vlasti počevši od onih u općinama, preko gradova pa sve do županijskih razina. Možda je i to razlog zašto do sada niti jedna vlast niti politička stranka nije odlučila istaknuti problem uhljeba i na neki način suzbiti tu razarajuću pojavu.
Drugim riječima, one čekaju promjenu vlasti kako bi na željena radna mjesta zaposlili svoje ljude. Ti njihovi ljudi su oni članovi stranaka koji su na bilo koji način “zadužili” političku stranku, a taj račun im se vraća kroz radno mjesto u lokalnoj samoupravi, agenciji ili u nekoj tvrtki koja je u vlasništvu grada ili županije. Mediji u RH pisali su i o slučajevima gdje neki od uhljeba nisu niti išli na posao niti imaju potrebne kvalifikacije ali su ipak uredno i redovito primali svoje plaće.
Dalmatinski politički analitičar Zuane Orlandini kaže kako on nerado koristi termin “uhljeb”, tako da kada govori o ovoj temi spominje termin klijentelizam i stranački utjecaj na zapošljavanje u javnoj upravi.
“Problem s jedne strane je taj što načela Europske Unije govore o profesionalnoj i politički neutralnoj javnoj upravi dok je stvarna situacija ta da javnu upravu slaže politika prema svojim političkim interesima. Naime, oni iz svojih redova i po svojim željama često regrutiraju neke od zaposlenih u javnoj upravi”, kaže Orlandini.
Dodaje i kako problem predstavlja što političke kaste svoju klijentelu, članove svojih stranaka, obitelji ili prijatelja zapošljavaju u javnoj upravi ali i da kada njihova stranka, ili pojedinac, izgubi vlast te osobe ostaju na tim radnim mjestima kao stalno zaposlene osobe, sa svim pravima, i to na osnovu profesionalnih kvaliteta kojih najčešće nemaju.
"Stoga se DDF i Dalmatinski klub zalažu za američki model. U SADu je logično da stranka koja pobijedi dovede svoje ljude u upravu, ali kada ta opcija izgubi vlast svi zaposleni napuštaju radna mjesta, a na njihova dolaze oni koji su osvojili vlast", objašnjava Karlo Morosin, američki novinar rodom iz Dalmacije.
Morosin smatra kako je uhljeba manje u državnoj upravi nego u lokalnoj samoupravi i to posebice onih u većim gradovima koji imaju veći broj zaposlenih, brojne urede, tvrtke i ustanove u svome vlasništvu. Najmanji njihov broj je u općinama i to samo zato što su one male i najčešće imaju zaposleno po samo nekoliko osoba. Uz to i njihovi proračuni su mali.
Veliki broj
Orlandini pojašnjava da oni koji žele vidjeti koliko je uhljeba u nekom gradu, županiji ili agenciji najbolje da vide samo popis zaposlenih. Tu će često naletjeti na prezimena poznatih osoba i političara iz nekoga grada ili županije. Nije isključeno kako se među zaposlenima mogu pronaći i najuži članovi obitelji nekoga od moćnika.
“To je ogroman problem u Dalmaciji jer svaka tako zaposlena osoba ima dobru plaću ali i ne obavlja svoj posao na način kako treba. Na taj način trpi institucija ili tvrtka gdje su zaposleni, a onda samim tim i društvo u cjelini. Taj problem najviše je zastupljen kod HDZa ali samo iz razloga što su najduže na vlasti i imaju najviše jedinica lokalne samouprave gdje su na vlasti. Međutim, svojih uhljeba imaju i sve druge političke stranke”, kaže Orlandini.
Smatra se kako je oko 80% državne uprave zaposleno po političkom principu dok je ta brojka u većim gradovima, poput Splita, veća što samo govori o razmjerama ovoga problema. Prema nekim procjenama oko 5.000 ljudi se novozaposli u javnim ustanovama prilikom svake promjene vlasti u na području Dalmacije!
Osobe koje su najodgovornije za zapošljavanje uhljeba su gradonačelnici i župani. Za one zaposlene u državnim agencijama i državnim poduzećima to su resorni ministri, a samim tim i predsjednik Vlade.
“Najveći problem u svemu tome je što su oni nestručni i ne rade svoj posao kako treba, a pri tome su oduzeli posao osobi koja je stručna i mogla bi donijeti boljitak. Uz to imali smo i slučajeve da su zaostali uhljebi jedne vlasti, nakon što se ona promijenila, radili opstrukcije novoj izabranoj vlasti”, istakao je Orlandini.
Agencije – raj za uhljebe
Poseban raj za uljebe su agencije čiji ravnatelji i direktori često imaju plaće i veće nego što ih imaju ministri pa čak i predsjednik Vlade. U tome je najmanje bitno što te agencije u velikom broju slučajeva ničemu ne služe niti je ikome jasno što one zapravo rade. Međutim, u tim i takvim agencijama je zaposleno na tisuće osoba.
O kakvim agencijama se radi govore i neki od njihovih naziva. Tako su postojale ili još postoje agencije kao što su "Agencija za savjetovanje bračnih barova" čiji je posao bio da bračne parove, nakon savjetovanja, šalju u lokalne centre za socijalni rad gdje bi se zatim provodilo mirenje ili bi se pokrenuo razvod. Postojala je i "Agencija za regulaciju željezničkog tržišta" kojoj je zadaća bila da regulira željezničko tržište na kojem djeluje samo jedan operater.
Djelovao je i "Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo", koji je zapošljavao 12 osoba, a čija je glavna aktivnost bila organizacija festivala vina i proslava svetog Martina. Tako je djelovala i "Hrvatska agencija za borbu protiv dopinga", "Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa", "Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva", "Centar za krš", "Agencija za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom", "Agencije za opremu pod tlakom", "Agencija za istraživanje nesreća i ozbiljnih nezgoda zrakoplova"…
“Agencije su također veliki problem klijentelističkog zapošljavanja stranačkih kadrova. One su najvećim dijelom nastajale u vrijeme pristupanja Republike Hrvatske u EU kada je bilo zamišljeno da imamo javne službenike koji rade u korist javnog dobra neovisno o političkim odnosima. Međutim, dogodilo se da s jedne strane dobivamo veliki broj zaposlenih ljudi čija su primanja i prava neusporedivo veća s primanjima i pravima osoba zaposlenih na istoj razini kvalifikacija i odgovornosti. Zato i kažemo kako su agencije postale raj za uhljebe unutar državne uprave”, rekao je Orlandini.
Ja tebi, ti meni
Američki novinar rođen u Dalmaciji, inače i član Udruge američkih profesionalnih novinara (SPAJ) i glavni urednik informativnog programa jedne američke TV kuće u Ukrajini, Karlo Morosin također je mišljenja kako uhljebi postoje na svim razinama kao i da je to veliki problem Dalmacije koji ne samo da se nije riješio niti se rješava nego niti ne vidi da će se on ikada riješiti.
“Radi se o ljudima kojima se stranka na vlasti odužuje na taj način. Toga ima na svim razinama vlasti počevši od općina pa sve do vrha države. Radi se o ljudima koji vrlo često nemaju nikakve kvalifikacije ali oni ipak dobiju željena radna mjesta. Toga nema kod privatnika jer oni žele konkretne i mjerljive rezultate ali i radi činjenice što su svjesni da iz svoga džepa moraju platiti ljude koji ne rade ništa ili nisu stručni. Zato ih se i zapošljava tamo gdje ih se plaća novcem svih nas. Zanimljivo, u Ukrajini ima mnogo manje uhljeba nego u Republici Hrvatskoj”, kaže Morosin.
Slikovito to pojašnjava i primjerom da negdje gdje radi 50 osoba ne znači ništa posebno, ako se to plaća novcem iz proračuna, da se zaposli još jedna ili dvije osobe. Ali, kvaka je u tome što na 50 uhljeba dolazi jedna ili dvije nestranačke i stručne osobe.
“Sve se to radi po načelu – ja tebi, ti meni”, ističe Morosin.
Sve to obični ljudi, oni koji vrlo često rade za minimalac, vide ali su svjesni da ne mogu ništa promijeniti. Morosin kaže kako je to pojava koja je iznimno raširena i koja najviše smeta i pogađa mlade ljude koji su se školovali, stjecali znanja, razvijali vještine, ali koji radi uhljeba ne mogu raditi, ne samo u struci, već nigdje.
“Njihov najveći problem je što nemaju iskaznice određenih političkih stranaka i što nisu u rodu s nekim političkim moćnikom. Radi svega toga mladi su iznimno razočarani jer sve to vide. Oni tako imaju dvije mogućnosti: ili sami postati uhljebi ili se odseliti”, kaže Morosin i nastavlja, "Zato je lani iz Dalmacije iselilo 39.000 ljudi".
Dodaje kako radi toga godine školovanja, neprospavane noći radi učenja, ispiti i sve drugo postaju nevažni jer uvijek netko drugi ima prednost kod zapošljavanja. Pojašnjava i kako je sve to toliko rašireno da i djeca, kada govore što će biti u kada odrastu, kažu da će biti direktori ali i da neće ići na fakultet jer će imati vezu.
"Zalosti činjenica, da je u Dalmaciji najmanje uhljebljenih fetivih Dalmatina/ca. Gro uhljeba u Dalmaciji su Hercegovci ili Slavonci koji prema svome novom okruženju nemaju nikakav respekt pa ga oblikuju onako kako oni žele zlonamjerno urušavajući ostatke ostataka dalmatske tradicije i običaja", objašnjava Morosin.
Svi vide ali ništa ne čine
“Svi to vide, svi vide koliku to štetu čini zajednici ali nitko ništa ne radi po tom pitanju, osim DDFa. Bojim se kako će tako ostati i dalje tako da nikoga ne treba čuditi što smo tu gdje smo. Tu ćemo i dalje ostati. A bit će još gore”, rekao je Orlandini.
Jedan od onih koji je sve to iskusio na “svojoj koži” i koji radi raznih uhljeba ne može da se zaposli je i Vedran Bralić (46), aktivist iz Splita. Iako je završio težak pravni fakultet, Bralić ne može pronaći posao, pa je 10 mjeseci čuvao sina od brata pomorca.
“Godinama se pokušavam zaposliti, ne samo u struci, ali ne ide. Uvijek ima netko prednost, a u više navrata to su bile osobe iz Slavonije. Na zavodu za zapošljavanje su mi rekli kako Slavonci imaju pravo prednosti zapošljavanja u Dalmaciji. Meni kao osobi koja nema vezu preostaje da radim loše, trećerazredne poslove. Čak je problem i volonterski staž kako bi mogao položiti stručni ispit. Međutim, zato su posao dobili Slavonci i najlošiji studenti”, pojašnjava Bralić.
Ne krije kako je radi svega razočaran, jer već duže vidi kako se odvijaju stvari i da fakultetska diploma i stečeno znanje ipak nisu dovoljni za posao ako nemaš neku dobru vezu. Ali to ga neće spriječiti da se i dalje bri za pravedno društvo.
“Sve je to umreženo. Katastrofa. S toga nikome ne treba biti čudno što brojni mladi ljudi odlaze van jer iz prve ruke vide kako se stvari odvijaju”, zaključio je Bralić.
Comentarios