Piše: Gina Ostojić
25. srpnja navršile su se 34 godine od izmjena i dopuna Ustava S.R. Hrvatske, a ovih dana se navršavaju 34 godine od početka javne rasprave o promjeni ustava RH kojeg će Sabor donijeti 22. prosinca 1990.
Taj novi Ustav RH nije riješio niti jedno bitno pitanje. Nije uspostavio vladavinu pravu, sekularno društvo i laičku državu, nije realizirao načelo socijalne pravde, zabranu sukoba interesa, poštovanje građanskih, ljudskih i manjinskih prava, podjelu vlasti i funkcionalnu demokraciju… Ustav je najveća prepreka konačnom rješenju dalmatskog pitanja! Ustav nije riješio vitalno pitanje teritorijalne podjele vlasti, autonomni status regije Dalmacije, vratio Dalmaciji njezine više-manje davno izgubljene teritorije i pitanje lokalne samouprave, a posebno nije riješeno imovinsko i financijsko pitanje teritorijalnih zajednica.
Ustav proklamira unitarizam i centralizaciju, koja je u europskoj uniji zabranjena, jer je neopravdano u svome Članku 1. rekao kako je, citiram: „Republika Hrvatska jedinstvena i nedjeljiva (…) država“. Kada se u svakodnevnoj političkoj retorici predstavnika političkih stranaka, predsjednika države, premijera, ministara i drugih čuje «naš narod», to može biti indirektan signal u primitivnom, neprosvijećenom i nacionalističkom okruženju kako sve što je drugačije i nije «naš narod» – treba rušiti i napadati, a posebno ako su osobna imena i nazivi tvrtki napisani dalmatskim jezikom. Tako smo proteklih tjedana svjedočili napadima na mala trgovačka društva u vlasništvu Dalmatina. Ranijih je godina bilo napada na građane drugih nacionalnosti, a šta nas čeka u budućnosti tek trebamo vidjeti!
Ustav usporava normalizaciju odnosa
Ustav RH usporio je i dalje usporava normalizacijske procese u Republici Hrvatskoj, a o tome sada govore većina aktera na političkoj sceni. Ustav ne treba mijenjati samo zbog usklađivanja domaćeg zakonodavstva s europskim, nego prije svega zbog građanki i građana Dalmacije i ostatka Republike Hrvatske. Europska unija ne tolerira kolonijalni odnos svojih članica prema njihovim regijama, a ovim Ustavom Dalmacija je u biti unutarnja kolonija službenog Zagreba, Slavonije i Hercegovine.
Zbog svih nedorečenosti, nepreciznosti i lošeg djelovanja ovaj oktroirani, nedemokratski Ustav treba što prije ukinuti i donijeti novi, jer je ovaj nepopravljiv! Postavlja se i pitanje legitimnosti Ustava, na što je više puta upozorila Venecijanska komisija. Ovaj stav je posebno aktualan u vezi s dalmatinskim pitanjem. Pored svih pritisaka, uz nezapamćenu kampanju i mnogo potrošenog novca poreznih obveznika Ustav ne bi dobio podršku stanovnika Dalmacije jer bi, prema relevantnim anketama, samo 33,93% glasalo za njega, da je proveden referendum. Ovo dalmatinsko NE predstavlja upozorenje kako na drugačiji način treba regulirati položaj Dalmacije u sastavu Republike Hrvatske.
Ustav ne zabranjuje županijama glavne gradove
Ustavni sud Republike Hrvatske u svom konzervativnom tumačenju i ocjeni ustavnosti poručio je kako stanovnici četiri dalmatinske županije ne mogu imati svoje glavne gradove, iako Ustav to ne zabranjuje. Isto je i s prirodnim dalmatinskim regijama (Primorje, Otoci, Ravni Kotari, Bukovica, Konavle,…). Ove birokratske odluke ne mogu Dalmatincima i Dalmatinima ukinuti pravo da Zadar ili bilo koji drugi grad doživljavaju kao svoj glavni grad.
Novi Ustav treba donijeti na ustavotvornoj skupštini raspisanoj posebno za tu priliku, koju ne treba činiti samo predstavnici političkih stranaka, jer se radi o ustavu svih građana RH. Baš zato bi ustavotvornu skupštinu trebali činiti i predstavnici civilnog društva, a i građani. Antifašizam treba biti osnovna ustavna vrijednosna odrednica!
Kada je Dalmacija u pitanju, u obzir bi se trebale uzeti slijedeče činjenice:
1. Dalmacija nije nastala na području današnje Republike Hrvatske, već je Dalmacija starija od RH više od 2000 godina
2. Dalmacija nije samo zemljopisni pojam, već politička, teritorijalna, kulturna, umjetnička, ekonomska, socijalna i svekolika druga regija koja prema Povelji UN-a ima pravo na svoju političku i teritorijalnu samoupravu širokog spektra.
3. građankama i građanima Dalmacije nisu vraćena ustavna prava u skladu sa zaključcima Mirovne konferencije iz Londona (kolovoz 1992. godine). Dalmacija je uz Vojvodinu (Republika Srbija) i Sandžak (Crna Gora i Republika Srbija) jedina regija bivše SFRJ čije pitanje još nije rešeno! Šest republika su samostalne države, a Kosovo očekuje puno međunarodno priznanje. Od osam konstituenata bivšeg jugoslavenskog federalizma + dvije savezne regije postoji sedam samostalnih subjekata.
U ovom kontekstu, postavlja se pitanje kako je Dalmacija izgubila subjektivitet?
Dalmacija je svoj subjektivitet izgubila prije raspada SFRJ, izmjenama i promjenama Ustava SRH, kada su ukinute Zajednice općina, svojevrsni naziv za regionalizaciju i decentralizaciju. Prema tom rješenju regije su imale širok spektar samoupravnih ovlasti, od kojih su neke zadirale u pitanja unutrašnjih poslova, obrane, pravosuđa i sl. Stoga nema ništa strašno u tome što prodalmatinski aktivisti traže ono što Dalmaciji i pripada – potpuna politička i teritorijalna autonomija uključujući i onu fiskalnu.
Dalmacija najbrže osiromašila
Dalmacija je stupanjem na snagu novog ustava prvi put u svojoj povijesti prestala postojati. U biti, postala je unutrašnja kolonija. Najbolji primjer ove konstatacije su u nepoštovanju ustavne odredbe o autonomnosti rada županija, u kojima RH ne poštujući ustavne odredbe, zakida Dalmaciju za značajna sredstva. Dalmacija se promatra kao ratni plijen, kolonija i komora iz koje se uzima, bez pitanja, koliko je kome i kada trebalo. Dalmacija plaćala sav danak i sva Tuđmanova ratišta i gradilišta prethodnog režima.
Nastavila je plaćati Račanova, Sanaderova, Kosoričina, ali i Milanovićeva gradilišta, a sada plaća i Plenkovićeva. Dalmacija je regija koji je u razdoblju od 1990. do kraja 2023. najbrže osiromašila. Nekad je po razvijenosti bila odmah uz Sloveniju (1991. Slovenija BDP/pc $32 600, Dalmacija BDP/pc $30 000), a danas je zadnja rupa na svirali… Kako se ne bi znalo koliko je Dalmacija zbilja ekonomski bitna i kako se ne bi znalo koliko se iz nje nasilno otima, među prvim institucijama ukinut joj je regionalni zavod za statistiku.
S ovakvim ustavnim ovlastima niti jedna županijska vlast, bez obzira na njezin stranački sastav, ne može učiniti značajniji rezultat u korist građanki i građana Dalmacije. Ustav je županijske vlasti sveo na vatrogasno društvo, koje ne može spriječiti, a kamo li ugasiti požar, eventualno ga može lokalizirati, kao što je u slučaju narušavanja imovine koja su u vlasništvu Dalmatina. Naime, županijske vlasti najavile su pomoć, u sanaciji i ošteti imovine koja je uništena. Taj potez je vrijedan pažnje, ali ne može ovakva Dalmacija bez ovlasti izgraditi, koliko unitarna, centralizirana i nacionalistička Republika Hrvatska može uništiti. Članovi županjskih vlasti svedeni su, na inače, sjajnu gestu dobre volje doručkovanja u pekarama čiji su vlasnici Dalmatini, a ne na vođenje politike koja bi trebala spriječiti vandalizam i nacionalnu netrpeljivost. Geste dobre volje uvijek su dobro došle, ali politika mora rješavati probleme.
Jačaju centralističke težnje
Dalmatinsko pitanje treba riješiti tako što će se novim Ustavom Republike Hrvatske uspostaviti 5 autonomnih regija s visokim ovlastima (Dalmacija, Hrvatska, Istra, Primorsko-goranska regija – Sjeverna Dalmacija i Slavonija). Poštujući međunarodno pravo, a posebno Povelju UN-a i zaključke Londonske konferencije, neophodno je vraćanje ustavnih prava građankama i građanima Dalmacija, što u uvjetima Republike Hrvatske podrazumijeva njezin devolutivni status. Dakle, uspostavljanje ravnopravnog odnosa RH i Dalmacije, odnosno Autonomne Regije Dalmacije u Republici Hrvatskoj. Dalmaciji je neophodan novi Ustav u kojem će biti deponirane zakonodavne, sudske i izvršne nadležnosti izuzev onih klasičnih državnih (vojska, obrana i monetarna politika), koje će biti u nadležnosti centralne države. Dalmaciji treba vlasnički i posjedovni list, statistička, financijska i fiskalna samostalnost, raspolaganje imovinom, izvornim prihodima i prirodnim i radom stvorenim resursima
Najrazvijenije svjetske države su federalizirane ili devoluirane (regionalizirane). Devolucija je lijek za iscrpljenu i osiromašenu Dalmaciju i koristan za sve dijelove RH, građane i državu u cjelini. Ako RH želi napredak i hvatanje koraka sa suvremenim europskim državama, mora se što prije osloboditi ove ustavne truleži. RH danas uništavaju unitarizam i najgrublje mogući centralizam i nacionalizam. Na žalost, neke najave bivših i sadašnjih ministara idu u prilog jačanju centralizma, za što se traže argumenti u ovogodišnjim poplavama. Naime, najavljena je izmjena zakona u sustavu voda i stvaranja jedinstvenog javnog poduzeća, bez obzira što se u minulim poplavama regionalizirano rješenje pokazalo najefikasnijim i što je bilo najmanje problema.
Ako se RH oslobodi centralističkih i unitarnih težnji, bit će bolje, a za to su potrebni nova politika i novi demokratski ustav. RH nema prava kockati se s utemeljenim europskim opredjeljenjem Europa-unija regija, kao ni s europskom budućnošću Dalmacije i njezinih građanki i građana.
Comments