Koliko je dalmatinstvo danas u Dalmaciji mjera iskrene ljubavi prema svojoj zemlji i želje da ona suštinski napreduje, a koliko predmet političkih i interesnih zloupotreba i manipulacija?
Prema definiciji, dalmatinstvo pretpostavlja da Dalmacija sama po sebi predstavlja moralnu vrijednost, odnosno da pojedinac svoje privatne interese uvijek mora podrediti interesima Dalmacije kao šire zajednice.
No, danas, u Dalmaciji, mnogi svjesno ili nesvjesno dalmatinstvo negiraju, ili ga poistovjećuju s hrvatskim nacionalizmom, odnosno hrvatskim šovinizmom.
Ljubav prema Dalmaciji je sve samo ne nacionalizam, te primjećujemo kako je danas u Dalmaciji mnogo lažnog dalmatinstva.
Dalmatinstvo danas više ne znači krepalog tovara, slomljenu maslinu ili peronosporom uništenu lozu. Dalmatinstvo više ne znači ni male romantične kamene kuće, ni serenade ispod ponistre. Danas, u eri mobitela koji su pametniji od nekih ljudi, i poslovnih zgrada koje su se počele graditi, dalmatinstvo uz tradiciju i baštinu znači borbu da novac ostaje onome tko ga zarađuje – Dalmaciji, da Dalmacija dobije ono što joj prema svim međunarodnim pravnim odredbama pripada – status regije, ali ono znači i poštivanje reda i zakona, odnosno poštivanje države u pravnom smislu.
Dalmatinstvo je i međusobno uvažavanje ljudi, tolerancija, borba za ljudska prava i slobode, socijalna pravda. Na žalost, danas dalmatinstvo najviše barjače oni koji se kriju iza nacionalizma, a koji bi u svakoj normalnoj, uređenoj državi trebali držati jezik za zubima.
Pedesetpetogodišnja Imoćanka Ljubica, zaposlenica je jedne banke više od 50 puta je dala krv i kaže da za nju nema većeg patriotizma od humanosti, odnosno ljubavi prema čovjeku. "Ne gledam ni na vjeru ni na naciju ili bilo šta drugo. Nikome ne mislim zlo, samo dobro. Ono što želim sebi, želim i drugima. Ali danas je zlo vrijeme, nema više uvažavanja i poštovanja kao što je nekada bilo. Danas je sve samo gola prevara, interes", kaže Ljubica i dodaje, “Vremena se mijenjaju i mi s njima i zaostajati u prošlosti bilo bi glupo. Ono što Dalmacija treba jest čuvati ljubomorno sve što ima, ali istovremeno tražiti svoja prava na koja ima pravo.”
Odgovor na pitanje što je dalmatinstvo danas i šta bi trebalo biti, nije jednostavan.
Dalmacija je, poslije 26. godina od nezavisnosti Republike Hrvatske, postala duboko podijeljeno društvo po nacionalnoj, vjerskoj, klasnoj, ideološkoj i drugim osnovama. Te su podjele i političke zloupotrebe nacionalizma udaljile Dalmaciju od ideala uspostave građanskog društva u kojem svaki član radi, ali ne za naciju nego za zajednicu.
Dalmatinstvo, odnosno dalmatinski patriotizam ne bi smjela biti isprazna ljubav i barjačenje u odnosu na svoju zajednicu samo zbog toga što je eto “naša” zajednica. Najveći patriot je onaj koji kritičkim promišljanjem, smislenom i argumentiranom kritikom i pomaganjem na svim planovima doprinosi da zajednica bude bolja i pravednija prema svima.
Dalmatinski patriotizam danas označava organizirano sudjelovanje u opiranju prema centralnoj vlasti zbog iseljavanja stanovnika Dalmacije (65% svih iseljenih iz RH je upravo iz Dalmacije), zbog potkradanja Dalmacije (Dalmacija u državni proračun uplati 7,5 mlrd €, a vrati joj se 440 mil €; daje i 3,5 mlrd € za Slavoniju), zbog loše ekonomske slike, zbog gušenja Dalmacije u organiziranom kriminalu i korupciji, zbog jačanja bipolarzacije – s jedne strane fašizma, s druge strane kvazi socijalizma. Dakle, dalmatinski patriot nije apologet već kritički učesnik u političkoj borbi koja ima za cilj ostvariti bolji i zdraviji život u Dalmaciji. To je dalmatinstvo.
Lingvistica Marita Vastić kaže da je patriotizam sastavni dio politike i dio programa političkih stranaka u RH. Njeni pogledi na dalmatinstvo i dalmatinski patriotizam su posebno rafinirani.
"Dalmacija je danas izuzetak. Jedina regija u RH koja nema svoju regionalnu stranku i jedina regija koju se rastače kako kome treba. Svaka politička stranka i svaka vlast i njeni najznačajniji predstavnici trude se svoje odluke definirati na način da vide kako najviše mogu iscrpiti Dalmaciju, njene građane i resurse. Iako je velik broj zastupnika u Saboru upravo iz Dalmacije politike koje slijede i načini na koje ih vode nisu izraz dalmatinstva, već antidalmatinstva. Torcida kao najveća udruga građana u RH je također snažno antidalmatinki nastrojena. To se vidi po grafitima i muralima u dalmatinskim gradovima. Na njima nema niti malo dalmatinskog, ali ima jako mnogo fašističkog, a samim time i antidalmatinskog. Te politike stranaka i ti potezi Torcide ne oslikavaju neko potpuno stanje dalmatinstva, ali su indikativni jer utječu na građane Dalmacije na negativan – antidalmatinski način.", rekla je Vastić.
Ljubav prema Dalmaciji nije samo braniti je od drugih nego i od sebe, odnosno svojih loših navika. (Klero)Fašizam koji geometrijskom progresijom napreduje u Dalmaciji s jedne strane i nepokazivanje interesa za odupiranjem tom zlu s druge strane je svjesno uništavanje Dalmacije s obje strane. Ono što Dalmacija treba jest zajedništvo onih koji bi se založili za bolje uvjete života i rada u Dalmaciji, te povukli kritičku masu za sobom u smjeru razvoja Dalmacije.
Ta je politička kritička masa koja ne radi za svoje sitne partikularne interese, već za interese svih stanovnika Dalmacije bez obzira na nacionalnost, jezik, pismo, vjeroispovijest, naobrazbu, radno mjesto, godine, spol, rod, seksualnost, socijalni background i druga unutrašnja i vanjska obilježja je nužno potreba kako bi se ostvario zajednički cilj – regija Dalmacija u sastavu RH. To bi bilo dalmatinstvo danas.
Комментарии