piše: Marko Kostanić
Gdje je Dalmacija? Što radi? Gdje su njeni građani? Gdje su dalmatinski birači? Ima li nečeg novog što bismo trebali znati? Znaju li Dalmatini/Dalmatinci kako imaju svoju lokalnu vlast? Jesu li obavješteni o bilo kojim potezima lokalne vlasti?
Već godinama Dalmatini/Dalmatinci čitaju i slušaju samo o potezima Vlade RH, njenoj rekonstrukciji i usponu Andreja Plenkovića. Čekaju li da se državna vlast spotakne u nekom od svojih predstojećih poteza koji će se odnositi na Dalmaciju kako bi reagirali i konačno nešto novo rekli svojim ukućanima, prijateljima, susjedima, kolegama...? Ako je tako, moramo iskreno reći kako je to jako loša odluka. Koliko god stajali uz vas u nadi da ćete se jednom ujedinjeno suprotstaviti nonšalantnom ignoriranju dalmatinskih potreba od strane službenog Zagreba, ali i lokalnih vlasti morate znati kako vas ostali građani Dalmacije ne vide, ne čuju i samim tim vjerojatno ne znaju što misliti o vama.
Građana Dalamcije već godinama nema na političkoj sceni. Zašto? Želimo odgovor na ovo pitanje. Zar je moguće kako ne primjećuju važnost vremena u kojem se trenutno nalazimo? Vremena u kojima je najteže i u kojima se spotičemo na svakom koraku, najbolja su za konstantnu akciju, preispitivanje vlastitih odluka i, ono najvažnije, najbolja su za naporan rad. Sve što je u ovom trenutku potrebno je to da Dalmatini/Dalmatinci osjete kako je njihova potreba za pozitivnim promjenama u društvu živa, da postoji i da neće ustuknuti pred očiglednim nastojanjima trenutno najpopularnije političke stranke u RH za osvajanjem potpunog povjerenja cjelokupnog stanovništva samo na javnim nastupima jednog čovjeka, svog velikog, dragog i ljubljenog vođe, Andreja Plenkovića.
HDZ i njegov veliki, ljubljeni vođa Plenković nema što ponuditi građanima Dalmacije osim priče o coronavirusu, cijepljenju i turizmu. To u svoj širini pokazuje veliku slabost ovog fašistoidno-mafijaškog pokreta, a uz to velike kvalitete i stručnosti u toj političko-kriminalnoj organizaciji nema. Cijeli taj pokret trenutno, kao i godinama ranije, živi isključivo na imenu jednog čovjeka, a čudno je zaista kako sadašnji HDZ ne primjećuje kako ide istim putem kojim je sebe doveo u nezavidnu poziciju nakon što je godinama svoju popularnost održavala samo na šarmu i odmjerenosti svog vođe, pa prezivao se on Tuđman, Sanader, Kosor, Karamarko. Ipak, čak i u takvoj situaciji, možemo vidjeti kako nitko, iz nama nepoznatih razloga, trenutno nije hrabar da u trenutku kad bruxelleski ćato Andrej Plenković dominira medijskim prostorom, izađe s nekom novom idejom, novom ponudom koju će građani Dalamcije bolje razumjeti od Plenkijevih javnih nastupa. Da, baš sada, kada HDZ neosnovano dobiva sve veću popularnost, treba se obratiti građanima, a nije baš da se ta stranka ima čime pohvaliti kad je Dalmacija u pitanju, a njena sela i otoke da ne spominjemo. Dakle, vlasti u Dalmaciji nikad veći prostor nisu imali kako bi istaknuli svoje kvalitete pred svojim građanima, a ipak to ne koristi u dovoljnoj mjeri.
Kada govorimo o obraćanju građana tu ne mislimo na HDZove satelitske parastrančice poput Mosta, Domovinskog pokreta, Akcije mladih, Pametno, Centar... Mislimo na same građane Dalmacije, njihove udruge i prodemokratske inicijative. Zanimljivo, jedini koji istupaju, na ovaj ili onaj način, su članovi DDF-a i Dalmatinskog kluba.
Nakon svojevrsnog fijaska na lokalnim izborima u Dalmaciji, HDZ više ne bi trebao što tražiti u Dalmaciji, dok su u Splitu kao stožer najlošije gradske vlasti u novijoj povijesti grada pokazali svoju najveću istinu, a to je da jednostavno nemaju dovoljno kvalitete koji bi ih učinili uspješnim predvodnicima bilo kojeg nivoa vlasti. Ali, i pored toga, građana Dalmacije nema pred institucijama kako bi prosvjedom zatražili hapšenje svih odgovornih od 1990. do 2021.. Nema ih u najpotrebnijim trenucima. Sada je jasno zašto smo, od velikog broja ljudi, koji su na neki način u prošlosti sudjelovali u političkom životu Dalmacije, čuli kako naša regija već dugo nema svoju autentičnu političku scenu. Vjerojatno su se s pravom suzdržali istaknuti neko teže mišljenje, iako nam priroda optimista ne dopušta u potpunosti prihvatiti takav stav. I dalje vjerujemo kako će dalmatinski ogranci “prodemokratskih stranaka”, ako takve uopće postoje, imati hrabrosti fokus svog djelovanja konačno staviti isključivo na Dalmaciju, kako će znati reći „ne“ svojoj centrali u Zagrebu. Vjerujem kako inicijative DDF i Dalmatinski klub mogu još mnogo više i bolje od onoga što su do sad učinile. Zalaganja prodalmatinskih inicijativa unatoč svoj težini vremena i okolnostima u kojima se odvijaju, zaista su sve značajnija. Ono što ih muči, kako bi ostvarili svoj puni potencijal, je ljudstvo, jer građani Dalmacije prije će upasti u neke opskurne priče, nego se zalagati za bolji život regije u kojoj žive.
I za kraj, ono što je najvažnije je to što znamo kako neiscrpna dalmatinska snaga leži u nevladinom sektoru, brojnim nepravedno neprimijećenim nevladinim organizacijama, civilnim društvima, politolozima, pravnicima, ekonomistima, novinarima… Znamo, jer njih srećemo skoro svakodnevno, ali loše je to što se taj veliki potencijal oličen u kombinaciji sjajnih umova, velikih intelektualaca, mladosti, iskustva i politički utjecajnih leadera još uvijek nije pretvorio u vojvođanski val koji će Dalmaciju voditi u nova i bolja vremena koja njeni građani već veoma dugo očekuju. Građani Dalmacije moraju postati vidljivi za sami sebe makar ih se s vremena na vrijeme treba podsjetiti na opravdavanje povherenja koje ima daju članovi uže i šire obitelji, susjedi, kolege na poslu i ostali znani i ne znani građani naše divne regije. Građani Dalmacije imaju potencijal, ali ukoliko ga ne budu pokazivali češće, a ne samo u trenucima samoobrane od nasrtaja protivnika njihove osobnosti na društvenim mrežama, moglo bi se dogoditi da oni koji su nekada nudili sendviče za odlazak pripadnicima nacionalnih manjina, postanu oni kojima će Dalmatini/Dalmatinci pritisnuti problemima svakodnevnog života početi vjerovati. E, to bi bilo stvarno loše.
Opmerkingen