Piše: Livia Marinni
Sjećam se popisa prije sada evć dvanaest godina, živjela sam u obiteljskoj kući. Tada su se svi ukućani izjasnilo kao Dalmatini i Dalmatine. Koliko se sjećam, samo se jedna osoba izjasnila kao Pelješčanin.
Dodatno smo zbunili popisivačicu izjašnjavanjem o vjeroispovijesti. Svi smo tada rekli da smo ateisti. Samo je supruga moga brata rekla kako je kršćanka. Na pitanje popisivačice koja kršćanka, rekla je pa kršćanka - ona opća kršćana. Kod pitanja o jeziku svi smo namjerno rekli kako pričamo dalmatskim i kako nam je svima materinji jezik dalmatski.
Zbunjena djevojka praktički je progutala još vrelu kavu, najvjerojatnije ispekavši jezik sa srednjoročnim posljedicama i jedva čekala neka ode. Čak je i psa, mješanca, gledala sumnjičavo. Tada je moja sestra kroz smijeh rekla:
„Ne trebate biti uznemireni, agresivnog brata držimo vezanog na tavanu”, što je gošću donekle opustilo, ali je užurbano odskakutala do vrata.
Takvo izjašnjavanje uslijedilo je poslije nekoliko minuta uvjeravanja imamo li se imamo pravo izjasniti kao Dalmatini i Dalmatine, na što je cura, koja je rekla kako je iz Metkovića, dakle doseljena Hercegovka, kako nemamo, ali je upornost pobijedila. Upornost je pobjeđivala i u kontaktima s gomilom neodgojenih i neobrazovanih „ljudi“ koji će vas u razgovoru pitaju što ste.
Na svako takvo osobno pitanje obično bih odbrusila nešto u stilu to nije posao anketara, ali taj sam put s guštom i ponosom odgovorila „Dalmatina”. Tada bi neodgojeni i neobrazovani anketari postajali uporni: “Dobro to, ali šta si zaista?”, i ta bi rasprava potrajala dok ne bih priznala kako sam prikrivena pripadnica neke po defaultu neprijateljske manjinske nacionalne zajednice. Ili njih nekoliko.
Popis 2021. bio je po mnogo toga drugačiji. U jeku pandemije coronavirusa, u jesen umjesto u proljeće, s mogućnošću online upisivanja i sl. Od izlaska revidiranih, bolje reći lažiranih, rezultata popisa stanovništva uporno sam pokušavala nagovoriti neke prijatelje da pokrenemo osnivanje Nacionalnog vijeća Dalmatina. Ali, na žalost bez uspjeha.
Prema realnim podacima, na prošlom se popisu stanovništva u Dalmaciji se nešto više od pedeset tisuća njezinih stanovnika izjasnilo prema „regionalnoj pripadnosti“. Isto tako, oko 30 000 ljudi reklo je kako je njihov materinji jezik – dalmatski. Predmnijevam kako statističari zavoda u kojemu sjedi poznati utemeljitelj ovdašnjeg aktualnog velikohrvatskog antidalmatinskog klerofašizma namjerno i politički oportuno sebi nisu mogli dopustili posebnu tabulaciju za vojsku onih koji su se prijavili kao Dalmatini i govore dalmatskim jezikom, što bi moglo značiti ozbiljan korak u ostvarenju manjinskih prava. No, upravo zato, je popis revidiran, a Dalmatini su izbačeni iz njega.
Dalmatini bi u slučaju brojnijeg izjašnjavanja, a potom i upornog insistiranja na vlastito točno prebrojavanje, valjano mogli imati vlastite političke institucije, vlastite medije ili osnivati kulturne institucije i škole.
Zato bi me, iako će se pojaviti anonimno, stidljivo i bez dovoljno obrazloženja, obradovati kampanja na billboardima diljem Dalmacije. Možda će nas ovoga puta biti više, možda nas za sedam godina popisivači neće pokušati uvjeriti kako ne postojimo, možda ćemo tada imati normalnije društvo u Dalmaciji s dovoljno glasnom građansko-dalmatskom opcijom. Možda, za sedam godina, nitko po nalogu političkih leadera iz Zagreba neće brisati desetke tisuća ljudi..
Ove promjene mogu se dogoditi isključivo udruživanjem svih nas kojima je Dalmacija u srcu u jednu kolonu i suprostavljanjem vlastima kojima je Dalmacija zadnja rupa na svirali. Ove pozitivne promjene za Dalmaciju mogu se dogoditi isključivo udruživanje svih onih pojedinaca i aktera kojima žele vidjeti Dalmaciju kao bogatu i prosperitetnu regiju iz koje njihova djeca i unuci neće odlaziti, već će se u nju vraćati. Ove promjene mogu se dogoditi samo radom za opće bolje sutra svih stanovnika Dalmacije.
To će značiti kako si odbacio/odbacila velikohrvatsku klerofašističku i antidalmatinsku ideologiju, odnosno kako si pobijedio strah i otvorio srce za plemenite ideje razvoja i prosperiteta Dalmacije. To će značiti kako si napokon shvatio/shvatila da si istinski Dalmatinac.
Kao što sam i ja Dalmatina.
Ukoliko želiš otvoriti srce za plemenite ideje razvoja i prosperiteta Dalmacije ispuni pristupnicu u DDF na donjem linku: https://docs.google.com/forms/d/18yci0cwHgkJpihdALiKeHBv58ssSdzUFrN3a2AXwFzg/edit?usp=forms_home&ths=true
Comentarii