Piše: Livia Marinni
Smrt Marka Brecelja označena je kao kraj jedne ere i odlazak posljednje asocijacije na ono što je predstavljala bivša država.
Ne znam o tom vremenu mnogo, niti mislim kako stotine pročitanih knjiga mogu zamijeniti iskustvo života u vremenu Tita.
Ali, također, ne smatram kako treba trošiti mnogo energije u razgrtanju onoga što je tada bilo ili nije, ili je moglo biti, a nije se zbilo. Valjda zbog toga nikada i nisam bila neka posebna ljubiteljica povijesti. Za ljude s ovih prostora, kojima se politika svakodnevno servira na pladnju, već u krevetu kao doručak, može biti pogubno živjeti u prošlosti, razmišljati o prošlim vremenima i tome što su mogli, a nisu uradili ili o tome kako su im neki drugi uništavali živote. To je opterećujuće i demobilizirajuće, iako razumljivo. Volio bih kada bismo svi počeli razmišljati o tome što i kakvi želimo biti. U tome nam ne može pomoći niti jedna knjiga i niti jedna povijesna osoba.
Smrt Marka Brecelja navela me je na razmišljanje o tome tko će biti simbol našeg vremena, ovdje i sada, u Dalmaciji. Jesam li već negdje upoznala tu osobu i jesam li je vidjela nekad i negdje? Čime se bavi i razmišlja li o svemu što želi i može učiniti za društvo u kojem živi i radi, za ovo naše dalmatinsko društvo? Ako jesam, što li će ta osoba učiniti za Dalmaciju? U svakom slučaju, nadam se kako uveliko radi i stvara, jer ako to nije slučaj, znači kako će Dalmacija čekati još dugo, a to ne želimo, zar ne?
Dalmatinska priča traje jako dugo. Čak predugo. Unatoč tome, još uvijek je mnogi njeni stanovnici ne razumiju. To je najveći poraz nas koji živimo u ovom vremenu na ovom prostoru. Mnogi stanovnici Dalmacije još uvijek ne znaju što znače izrazi: autonomija, regionalizacija i decentralizacija. Tolika desetljeća tijekom kojih je bilo uspona i padova nisu učinili kako bi Dalmacija bila razumljiva i bliska SVIM njenim stanovnicima, bez obzira na to jesu li u njoj rođeni ili su tijekom svojih života stigli u nju iz bilo kog razloga. Predugo je trajao period tijekom kojih smo se međusobno označavali kao „separatisti“ i „vlaji“. Dok god je tako, u prvom će planu uvijek biti samo taj površan i neodgovoran odnos prema pitanju dalmatinske autonomije.
Inicijativa Dalmatinski demokratski forum (DDF) za veoma kratko vrijeme postigao je nevjerojatan uspjeh među ljudima i to nije nimalo slučajno. O tome svjedoče brojni pozivi na linč koordinatora inicijative, razna lažiranja informacija o njima i samoj inicijativi, ali i realni fizički napadi na odgovorne u inicijativi. Pogođene su prave teme prema kojoj cjelokupno stanovništvo Dalmacija vjerojvatno posjeduje najsnažnije emocije, a to je upravo ta tema Dalmatini-separatisti/Hrvati-vlaji i njihov međusoban odnos. Naravno, ekipa koja vodi ovu inicijativu, kojoj će se uskoro pridružiti i prodalmatinsko članstvo inicijative ‘Dalmatinski klub’, rade sve što mogu kako bi osvijestili dalmatinsko pitanje i pobudili osjećaj borbe za ono što je u cijeloj priči najvažnije. Borbu za bolju budućnost Dalmacije i svih njenih stanovnika.
Istovremeno, odnos prožet opaskama na račun porijekla i načina života, i dalje je svakodnevnica u ovoj našoj pritrujenoj regiji. Ipak, najbolji dio cijele priče oko inicijativa DDF i DK je činjenica kako njihovi koordinatori nemaju ambicije za saborsko ili ministarsko mjesto, uhljebljivanje u javno/državno poduzeće ili postati gradonačelnici, župani i sl. Najnovije afere oko državnih nekretnina i slučaj mandarina, pokazuju kako funkcionira načelo nestručnog zapošljavanja stranačkih kadrova, a to u DDF-u i DK-u po svaku cijenu žele izbjeći. Radi se o ljudima čiste politike i čistog obraza kojima je primarni cilj sređivanje stanja u Dalmaciji, njenoj reintegraciji i proglašenju autonomije. Pravi problem nalazi se stanovnicima Dalmacije koji ne vide problem serviran na predmetnom stakalcu postavljenog ispod mikroskopa.
Očito je stanovnicima Dalmacije mnogo draže biti ovce i upijati populističke izjave ekstremno desnih političkih opcija, nego li staviti prst na čelo i shvatiti gdje oni kao pasivni politički subjekti griješe.
Inicijativa DDF i još uvijek postojeća inicijativa DK nisu tu s ciljem kako bi populistički kupili jeftine poene i nasmijavaju šire građanstvo, oni su tu kako bi educirali stanovnike Dalmacije i problematizirali pitanja o kojima politika i njihovi režimski mediji uporno šute. U tom kontekstu, ove su dvije inicijative pun pogodak. No, u isto vrijeme, imaju za cilj u potpunosti vjerno prikazati način na koji se naše društvo odnosi prema jednom kompleksnom problemu kakav je diskriminacija Dalmacije na svim mogućim poljima, stranačko zapošljavanje nesposobnih, a podobnih, enormna pljačka dalmatinskih dobara, i sl.: to je sada sve ok, više se ni ne zgražamo nad tim, jer to više nije tajna, a izgleda kako nam toliko i ne smeta. Jer, kada bi smetalo, DDF bi odavno bila parlamentarna stranka koja bi se više-manje uspješno borila za prava Dalmacije.
A koja su prava Dalmacije? Nabrojat ću samo neka najosnovnija prava.
Pravo na potpunu funkcionalnu autonomiju u njenim prirodnim i povijesnim granicama
Pravo na vlastiti parlament, vladu i guvernera
Pravo na službenu upotrebu njenog regionalnog jezika u svim javnim institucijama
Pravo na vlastite nekretnine
Pravo na vlastiti izvor financiranja
Pravo na vlastiti monetarni i fiskalni sustav (sredstva ostaju tamo gdje se uberu)
Pravo na vlastiti političko-ekonomski sustav
U ovom kontekstu mora se reći kako svi Dalmatini i Dalmatinci, ali i svi oni koji pripadaju ostalim nacijama, nacionalnostima, narodima i narodnostima moraju početi gledati dalje od onog što im serviraju mediji i političke stranke. Njihov bi posao trebao biti informiranje javnosti, odnosno predstavljaju građana u zemlji i u svijetu. Ono što nije njihov posao je preuzimanje uloge koju trebaju vršiti građani.
Ponavljam: Svi stanovnici Dalmacije, bez obzira na političke stavove i razlike, moraju početi misliti o tome što Dalmaciju želimo i što hoćemo od nje? Trenutne fasadne i funkcionalno nepostojeće županije nisu model koji će još dugo opstati. Doći će do velikih promjena i to uskoro, a zadatak nas Dalmatina/Dalmatinaca trebao bi biti zalaganje i borba za ostvarenje njenih prava, svako na svoj način i svatko koliko može. Na prvom mjestu, poštujte Dalmaciju. Ne smijemo se više praviti ludi pred činjenicom kako je Dalmacija od drugog najrazvijenijeg područja u SFRJ i najrazvijenije regije na Mediteranu postala drugi najlošije razvijena regija u Europi. Iza Dalmacije je samo Transnistrija moldavska regija već 31 godinu okupirana od Rusije.
Bilo bi strašno ukoliko nas Dalmatine i Dalmatince te ostale stanovnike Dalmacije, bez obzira na političke, ekonomske, socijalne, nasljedne i druge razlike, ne bi zanimalo kako je došlo do njene očevidne propasti. I to nije pitanje povijesti, to je pitanje budućnosti.
Ukoliko se želite boriti i zalagati za bolju budućnost Dalmacije potpišite online pristupnicu putem donjeg linka.
Comentários