Kronična nemoć dalmatinskog društav da se organizira u formi funkcionalne reintegrirane autonomne regije s jakom pravnom državom i vladavinom prava onemogućila je funkcioniranje ekonomije.
Statistički site worldpopulationreview.com lani je objavio listu deset najsiromašnijih realnih, povijesnih regija u Europi. Među ovih deset, čak pet njih dolazi sa prostora bivše Jugoslavije. S tim, da Dalmacija drži uvjerljivo prvo mjesto.
Refrenično iznova ponavljajuća floskula o neuspjeloj višedesetljetnoj tranziciji kao ključnom razlogu zaostalosti ovog dijela Europe ne čini se dovoljno adekvatnim i potpunim objašnjenjem. Tranzicija ne postoji kao fenomen sam po sebi, već se događa u konkretnom društveno-političkom ambijentu. Stoga je potrebno učiniti napor da dođemo do cjelovitijeg odgovora na pitanje zašto se, tri desetljeća nakon pada Berlinskoga zida, nalazimo stabilno na začelju Europe po životnom standardu stanovništva.
Sljepoća stanovnika
Stanovnici Dalmacije još ne shvaćaju ekonomsko-socijalne benefite od procesa regionalizacije i decentralizacije.
Uzmimo na primjer, Kataloniju: Katalonci ne žele izići iz Kraljevine Španjolske jer mrze Španjolce. Naprotiv, Katalonci obožavaju svoje zapadne susjede, često su u "miješanim" brakovima s pripadncima španjolskog naroda. Mnoge španjolske tvrtke imaju svoja predstavništva u Barecloni, Valenciji ili na Balearima i obrnuto; mnoge katalonske tvrtke imaju predstavništva u Madridu, Murciji, Sevilli i sl. Isto tako, Katalonci će se naljutiti ako im kažete sa su Španjolci. Katalonci ne dopuštaju da ih se miješa s nekim drugim narodom i ne dopuštaju zabunu takvog tipa.
No, to nije rezlog zašto žele napustiti Federalnu Kraljevinu Španjolsku. Najveći razlog je porez, financijsko pitanje je ono koje ključa u Kataloncima i zbog čega traže izlaz iz financijske okupacije, a jedino rješenje za to je osamostaljenje. Slična je situacija i u Škotskoj.
Za razliku od Katalonaca i Škota koji se bore za svoje dostojanstvo i svoj identitet te da ih se više perfidno i po zakonu pljačka, stanovnici Dalmacije dopustili su da se izmasakrira njihov identitet i asimilira u društvo kojemu ni povijesno, ni jezično, ni mentalno, ni pravno, ni prirodno, ni na bilo koji drugi način ne pripadaju. Takva naivnost dovela je zlonamjernog i planskog osiromašivanja Dalmacije zadnjih 30ak godina.
Dalmacija je obavezna godišnje davati za Slavoniju 3,5 milijarde €. tako je u zadnjih 28 godina - otkako je ova obaveza nametnuta Dalmacija vanproračunskim transferima u Slavoniju uplatila 98 mlrd €. Istovremeno, Slavonci imaju zakonsko pravo prednosti zapošljavanja u Dalmaciji. Usput, Dalmacija uplaćuje u državni proračun oko 65% svih proračunskih sredstava. tako je Dalmaciji samo prošle godine iz džepa izbijeno 16,2 mlrd € (3,5 mlrd € za Slavoniju + 12,7 mlrd € za državni proračun).
Instrumentalizacija institucija
Desetljeća permanentno trajuće tranzicije (Marx bi to nazvao prvobitnom akumulacijom) očito nisu donijele prosperitet i bolji život, već su ih vladajuće pseudoelite iskoristile isključivo za podjelu plijena. Dakle, nisu stvoreni uvjeti za kreiranje viška vrijednosti, već je vlast (kako ona centralna u Zagrebu, tako i one lokalne) sebi dala diskrecijsko pravo na preraspodjelu već postojećeg, zatečenog, bogatstva, pri čemu je svaki novi krug preraspodjele značio i umanjenje „količine“ bogatstva. Snažne i nezavisne institucije bi u normalnim okolnostima bile brana ovakvoj zloporabi političke moći, te stoga vlastodršci nisu ni dopuštali da se konstituiraju kao takve, već su mahom pretvarane u puke alatke za obračun s političkim neistomišljenicima i rivalima.
Kronična nemoć dalmatinskog društva da se organizira u formi funkcionalne reintegrirane autonomne regije s jakom pravnom državom i vladavinom prava, koja podrazumijeva jasnu podjelu vlasti i nametanje pravila igre koja bi jednako vrijedila za sve, te kompetentnu javnu upravu koja se strogo pridržava propisanih procedura i visokih europskih standarda onemogućili su funkcioniranje ekonomije, u formi u kojoj su ekonomski odnosi uređeni u prosperitetnim državama razvijenog Zapada i Sjevera Europe. Tretiranje države kao plijena vlastodršca i svite koja ga okružuje proizvodi latentnu nestabilnost, jer znanje nije garancija uspjeha pojedinca, već je to mnogo više politička podobnost. Tako se sputava inovativnost, te stoga ni ekonomija ne može jačati do mjere da porodi akumulaciju koja bi bila usmjerena na investicije.
Da bi znanje udruženo s inovativnošću moglo biti moćno oružje za ekonomski progres čitavog hrvatskog društva govore primjeri kompanije „Tesla“.
Ova se kompanija bavi proizvodnjom električnih super-automobila i pravi je hit na svjetskom tržištu. O kakvom postignuću se radi najbolje se može razumjeti ako uzmemo u obzir da svjetska auto industrija na godišnjem nivou ima veći profit od filmske i glazbene industrije zajedno, s potencijalom za dalji rast! Ova kompanija je, međutim, uspjela zahvaljujući, a ne unatoč sustavu.
Posljedično, slaba ekonomija dovodi do toga da ni država ni lokalna samouprava kroz različite vidove poreza ne može prikupiti sredtva koja bi joj bila dovoljna za servisiranje tekučih troškove, pa tako svake godine svjedočimo rebalansima, kroz koje se pokrivaju proračunski deficiti. Deficiti se nadomještaju novim zaduživanjem, čime se opterećenje servisiranja tekućih troškova samo prebacuju u budućnost. Dakle, trošimo nešto što nismo zaradili, ili, plastično rečeno, ručak koji smo pojeli danas ostavljamo našoj djeci da ga plate sutra.
O tome koliki je stupanj povjerenja u centralnu državu, njenu ekonomsku vitalnost i sposobnost servisiranja dugova reljefno govore visine kamatnih stopa iz poslednje tranše zaduženja. Recimo Slovenija se zadužila po negativnoj kamatnoj stopi od 0,09%, Srbija po stopi od 1,9%, a Crna Gora po stopi od čak 2,8%, Republika Hrvatska po stopi od prevelikih 4,5%. Tako se već desetlječima krećemo u začaranom krugu. Dakle, bez funkcionalne pravne države, koja bi prije svega garantirala sigurnost vlasništva i ugovora, nije moguće govoriti ni o razvijenoj ekonomiji, koja omogućava ambijent u kome svaki pojedinac može maksimizirati svoje potencijale, a time dati doprinos društvu i državi.
Comments