Piše: dr. Ilonka Kasalo
Na početku pandemije coronavirusa procjenjivali smo kako će ona najvjerojatnije trajati dvije godine. Godinu i sedam mjeseci kasnije, pitam se hoće li to biti slučaj s Dalmacijom.
Ne zbog nedostatka mehanizama i sredstava kako doći do kraja, već zbog nedostataka pet ključnih faktora koji vode prema tome: cijepljenje, povjerenje u institucije, komunikacija s javnošću, zdravstveni sustav i jasna strategija lokalnih vlasti.
U tijeku je četvrti val Covida-19, u javnosti poznat kao delta virs. Iako smo naizgled ostavili „vrh“ iza sebe, kao što to ukazuje pad u reproduktivnom broju i postupni pad broja aktivnih slučajeva, epidemiološko stanje i dalje je nestabilno te postoji rizik kako će se ovaj val razvući ili će se pojaviti novi val tijekom ove jeseni ili zime.
Do 5. listopada u Dalmaciji je registrirano oko 3.100 smrtnih slučajeva uzrokovanih Covidom-19, po čemu je Dalmacija u cijelom svijetu jedna od zemalja s najvećom smrtnošću od ove opake zaraze na milijun stanovnika. Pored toga, imamo i ogroman broj neregistriranih smrtnih slučajeva zbog pandemije. Prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku, od početka 2020. do kraja srpnja 2021. godine umrlo je 19.119 osoba. U ovom periodu, prema modelu očekivane smrtnosti, procjenjuje se kako bi 14.895 osoba umrlo da nije postojala pandemija. To znači da je umrlo 4,224 osobe, odnosno 1,124 osobe više od službenog broja umrlih od coronavirusa. Do tada (kraja srpnja), bilo je registrirano oko 2,200 Covid-19 smrtnih slučajeva – približno 60% od viška umrlih.
Postavlja se pitanje koliko je preostali višak umrlih direktna posljedica Covida-19, a koliko je osoba prerano umrlo zbog drugih bolesti – kardiovaskularne bolesti, tumori, dijabetes, itd. To je ogroman gubitak u kratkom vremenskom razdoblju. Kao da smo prerano izgubili populaciju jednog grada veličine Ploča, ljudi koji su mogli imati još godina života.
Nejasna strategija i nizak politički diskurs
Jedan od razloga za loše upravljanje pandemijom nepostojanje je konzistentne i jasne strategije lokalnih vlasti (od županijskih do općinskih, odnosno gradskih). Mnoge odluke lokalnih vlasti u Dalmaciji djelovale su reaktivno, kasnile su ili je njihova opravdanost bila sporna. To je posebno bilo uočljivo ovog ljeta, kada je VladaRH gotovo potpuno ukinula mjere kontrole ulaska u državu, iako smo imali vrlo nisku stopu procijepljenosti, a lokalne vlasti to pozdravile. Također, masovna okupljanja na vjenčanjima, sprovodima, krštenjima i drugim događanjima dovela su do preranog početka četvrtog vala, koji se brzo raširio i doveo do potpunog popuštanja građanske discipline. Balans između očuvanja ekonomije i funkcionalnosti društva nasuprot donošenju mjera za suzbijanje pandemije bio je daleko od optimalnog, ali to nije problem samo u Dalmaciji, već u većini svjetskih zemalja, uključujući i ostale mediteranske zemlje.
Dodatnom pogoršanju stanja doprinijela je velika politiziranost i korištenje krize za neprimjerene obračune političkih oponenata. Političari nisu surađivali oko zaštite interesa naroda i države, već su se ponašali sebično, s niskim, kratkoročnim ciljevima radi stjecanja vlasti na svibanjskim lokalnim izborima.
Ovakva politička atmosfera i nekonzistentnost vladajućih, zajedno s dugogodišnjim selektivnim provođenjem zakona, kao i životna nesigurnost koju sustav nudi u pogledu radničkih, rodnih, socijalnih, zdravstvenih, seksualnih, regionalnih i drugih prava, ozbiljno je utjecala na motivaciju i volju naroda da pobjedi dosad najveću državnu zdravstvenu krizu.
Slabosti u zdravstvenom sustavu
Pandemija je otkrila slabe točke u dalmatinskom, točnije hrvatskom zdravstvu, kojem godinama nedostaju kadrovi, oprema i infrastruktura. Imamo dobre kadrove, ali oni nemaju uvjete za rad i pucaju od posla jer su odjednom morali liječiti ogroman broj Covid-19 slučajeva, što je doprinijelo zapostavljanju ostalih bolesti, a to je vjerojatno dovelo do prevelike smrtnosti. Djelovanje privatnih bolnica i laboratorija u odnosu na cijene i način liječenja, u većem dijelu pandemije ostalo je neregulirano. Postojale su kao paralelne strukture, izvan nacionalne strategije za pandemiju, koje naplaćuju enormne iznose u kriznom stanju.
Krećemo se prema, nadam se, posljednjem valu pandemije, uzimajući u obzir rast bazičnog reproduktivnog broja i veličinu preostalog dijela populacije koji je ranjiv na infekciju, a i dalje nitko nije siguran postoje li jasni nacionalni i lokalni protokoli za vođenje i tretman pacijenata s Covidom-19 u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Protokoli na lokalnom nivou u bolnicama postoje, kao onaj Kliničkom bolničkom centru Split koji je utemeljen na znanstvenim dokazima i ažurira se lokalno. Ali, standardizirani, jasni lokalni protokoli na nivou županija, gradova i općina očita su potreba i kod obiteljskih liječnika te u bolnicama, o čemu svjedoče liječnici na terenu.
Uistinu ne možemo kriviti obiteljske liječnike zbog nestandardiziranog liječenja, jer su preko mailova dobili pogrešna uputstva kako ordinirati visoke doze ivermektina, visoke doze vitamina i antibiotika za liječenje Covida-19 iz javnih ustanova, suprotno medicini koja je zasnovana na dokazima. Pored ovoga, nedavno su dvojica profesora s Medicinskog fakulteta u Splitu ponovo javno preporučili upotrebu kontraverznog ivermektina. U ovom trenutku, nijedna ozbiljna institucija u razvijenom svijetu nije preporučila upotrebu ivermektina i to će ostati tako sve dok ne postoje validni podaci koji bi opravdali njegovu uprabu. Tu spadaju i američka Agencija za hranu i lijekove, Europska agencija za lijekove i Svjetska zdravstvena organizacija, koje naglašavaju kako se ivermektin ne upotrebljava izvan kliničkih ispitivanja i kako se ne koristi za prevenciju i liječenje Covida-19.
Ovakav nestandardizirani pristup u tretmanu bolesti ostavlja ozbiljniju sumnju kod ionako zbunjene javnosti. Građani ne znaju kome vjerovati kad su dokazani liječnici u Dalmaciji svojim tvrdnjama u izravnoj suprotnosti sa svjetskim znanstveno-medicinskim konsenzusom.
Društvene mreže i anticorona propaganda
Nemojmo zaboraviti još jedan bitan čimbenik koji je doveo do naglog povećanja broja zaraženih kako u prvom valu tako i danas. Radi se o rusko-crkvenoj propagandi koja se preko ekstremno desničarskih alias slobodarskih “nepolitičkih i nevladinih” udruga i političkih organizacija šire Dalmacijom kao što maestral razbukta požar u toplim ljetnim danima. Ta aktivaxerska, antimaskerska i anticorona propaganda učinila je više štete nego li sam virus, jer je izostala prevencija.
Prema neslužbenim podacima neovisne splitske statističke agencije CCO, najmanje 90% zaraženih nije nosilo maske i nije bilo cijepljeno protiv coronavirusa. Najmanje 95% umrlih od posljedica coronavirusa nije nosilo maske i nije bilo cijepljeno. Govorimo o razdoblju od veljače 2021. do kraja rujna 2021. kada je cijepivo bilo dostupno svim građanima Dalmacije.
Antivaxerska, antimaskerska i anticorona kampanja učinila je da se ljudi razbole i umru, dok su se zagovarači i financijeri ove kampanje u Dalmaciji cijepili među prvima.
Jedini način da se vratimo u „normalu“ je cijepljenje
Sve ovo doprinosi nepovjerenju u institucije, ali ključni faktor nepovjerenja su pogrešne informacije. Veliki dio građana ne prati preporuke ili se odbija cijepiti zbog pogrešnih informacija i teorija zavjere koje dolaze do njih. To vodi bržem širenju virusa.
Kao dopuna tome, stanje masovnog širenja dezinformacija nije bilo praćeno ekstenzivnom zdravstvenom komunikacijom. Poražavajuće je što mnogi ljudi i dalje ne shvaćaju ozbiljnost pandemije, ne vjeruju kako virus ne postoji, ne vjeruju u efikasnost i sigurnost cjepiva te nošenja maski ili vjeruju u sulude ideje o cjepivima.
Teško je optuživati te ljude, iako snose dio krivice, jer ne možemo očekivati kako će građani odjedanput steći povjerenje u sustav koji je korumpiran i koji je zatajio. Ne možemo uvjeriti nekoga na odgovorno ponašanje u vrijeme pandemije kada postoje selektivne sankcije za one koji ne poštuju zakone. Javno zdravlje nije izolirano od ostalih dijelova života i sve sistemske greške vuku svoje posljedice i dovele su do stanja u kojem smo danas.
Ipak, još uvijek vjerujem kako ćemo s informiranjem građana i s neprekinutom transparentnom komunikacijom uspjeti razbiti mitove. Ne postoji dilema kako je visoka stopa cijepljenja jedini način da izađemo iz ove pandemije. Cjepiva su sigurna i visoko efektivna u sprječavanju hospitalizacija i smrti od Covida-19 i vjerojatno će nas dugoročno štititi od teške bolesti uslijed budućih sojeva SARS-CoV-2. Sa svakim cijepljenim na 100.000 ljudi u Dalmaciji, u prosjeku spašavamo približno 750 života, a prvenstveno svoj.
Ukoliko bismo cijepili više od 80% starije populacije, mogli bismo se vratiti u nekakvu normalu bez prisustva restriktivnih mjera, kao što je to napravila Švedska 29. Rujna ili Island i Malta prije nje. Ali i tada ne treba očekivati kako ćemo istrijebiti virus i kako on neće cirkulirati u populaciji. Transmisija virusa bit će prisutna i dalje. I dalje ćemo detektirati slučajeve, ali mnogo rjeđe, dok će Covid-19 biti mnogo blaža bolest jer bi većina građana imala nekakav imuni odgovor na virus. To je, zapravo, i jedna od ključnih razlika između Covida-19 i gripe, što je dovelo do toga kako su potrebne dodatne mjere za upravljanje ovom pandemijom. Za razliku od virusa gripe, SARS-CoV-2 je virus na koji nitko od nas nije imao imuni odgovor prije njegove pojave, što doprinosi težini situacije. Danas, zahvaljujući cijepljenju, a vezano s menageriranjem pandemije, mogli bismo pristupiti Covidu-19 kao što pristupamo gripi, ukoliko je većina nas cijepljena.
Ipak, kao i za bilo koju drugu bolest, nijedna zaštita nije apsolutna, pa čak ni cjepivo. Tako, neki ljudi, uglavnom starije i imunokompromitirane osobe, ne mogu biti zaštićeni od Covida-19 čak ni cijepljenjem. I kod njih bi možda treća doza cjepiva bila od koristi. Možda bi kod takvih pacijenata i novi lijekovi odigrali bitnu ulogu. Jedan takav lijek koji ulijeva nadu zove se molnupiravir, ali još je rano kako bismo to sa sigurnošću tvrdili jer su potrebne opsežnije studije o njegovoj efikasnosti. Zasad ne postoje dovoljno znanstvenih dokaza kako je potrebna treća doza za cijelu populaciju. Ustvari, s etičkog i zdravstvenog aspekta, sada je mnogo bitnije da se što više ljudi cijepi s dvije doze prije nego počnemo i razmišljati o trećoj dozi za bilo koga.
Tešku bolest i smrtne slučajeve zbog Covida-19 i dalje će biti prisutne kod ranjivih grupa i najstarijih, ali oni će biti drastično rjeđi kod cijepljenih. Prevelika pažnja poklanja se postotku cijepljenih među umrlim zbog Covida-19 u Dalmaciji, što nameće potrebu za pojašnjenjem tog fenomena.
Naime, kad preostane mali broj necijepljenih, oni će jednostavno biti mali postotak u ranjivoj populaciji koja može razviti tešku Covid-19 bolest – to se uglavnom odnosi na građane iznad 65 godina – tako da će biti i manje zastupljeni među umrlima. Zato, kad procijepljenost bude iznad 90% najstarijih, imat ćemo i veću zastupljenost cijepljenih među umrlima i dobro je da sada informiramo građane, kako to netko ne bi iskoristio za buduću manipulaciju i stvaranje lažnih informacija.
Na kraju, pred nama je možda posljednji val Covida-19 i svatko od nas ima izbor ... Cijepiti se dvjema dozama, s ciljem drastičnog smanjenja smrtnost zbog Covida-19. Nije riječ samo o našim životima. Cijepljeni ostajemo na kućnom liječenju, ne opterećujemo zdravstveni sustav i ostavljamo krevete na intenzivnim odjelima za one građane koji ne razvijaju dobar imunološki odgovor nakon cjepiva i koji su i dalje pod rizikom od smrti; a tu su i bolesni od drugih bolesti, koji imaju potrebu biti na intenzivnoj njezi.
Svi bez kontraindikacija i oni koji mogu doprinijeti smanjenju rizika da završe u bolnici s cjepivom, imaju moralnu i građansku odgovornost cijepiti se. Odluka o necijepljenu sebična je i nezrela, te joj nedostaje hrabrost i solidarnost. Što brže cijepimo 80% odraslih osoba, brže ćemo izaći iz ove krize.
Comments