Od početka 2000-ih do danas, u Republici Hrvatskoj često se spominje regionalizacija. Ideja ima mnogo, Nacrtane su mnoge karte i javna rasprava se kreće od ultimativnog odbacivanja ideje regionalizma, do ultimativnog prihvaćanja ideje regionalizma.
Oni koji prihvaćaju ideju regionalizma u Republici Hrvatskoj vide dobre stvari u toj njoj. Od sjedinjenja teritorija županija u veći korpus, preko lakše kontrole kriminala i kapitala, od gospodarskog razvoja i rasta životnog standarda do upravljanja svojim resursima na svome teritoriju.
Protivnici ove ideje imaju samo jedno na umu: zadržavanje uhljebničkih bazena, pod krinkon "spriječavanja otcjepljenja bilo koje regije", te eventualno njeno "pripajanje drugoj državi". Po ovim se najčešće misli na Istru, a nerijetko i na Dalmaciju.
Ipak, odgovor na pitanje zašto regionalizacija nije jednostavam. Prije odgovora na to pitanje moramo se pitati neka druga pitanja: Što su regije? Što je regionalizacija? I na posljetku: kakav regionalizam je dobar za RH?
Regija dolazi od latinske riječi regio što znači posebna samoupravna oblast. U zemljopisnom smislu regija može označavati manje ili više jasno razgraničeno zemljopisno područje. Regija politološki gledano - je područje lokalne samouprave II°, a negdje i III°, koje se prostire na određenom državnom teritoriju u kojem obitava određeno stanovništvo.
Svaka regija ima svoje subregije. Subregija dolazi od latinskih riječi sub što znači ispod, niže od i regio. Subregija, dakle, sastavni dijelovi regija koje mogu biti nositelji lokalne samouprave na određenom području. Zakonom od područjima županija, gradova i općina (1992.), te njegovim izmjenama i dopunama današnja lokalna samouprava II° bazirana je na subregionalnom načelu zanemarujući tako regije koje su trebale biti nositelji lokalne samouprave.
Republika Hrvatska ima šest regija na kojima je moguće uspješno organizirati samoupravu II°. To su: Dalmacija, Istra, Lika, Primorje i Gorski Kotar, Slavonija, te Hrvatska. No, umjesto takve administrativne podjele, Republika Hrvatska ima 20+1 županiju koje nemaju nikakvog smisla. Praksa je, od 1993. na ovamo, pokazala kako su najuspješnije one županije koje su regije same po sebi. To su prije svega Istarska, Primorsko-goranska regija i Grad Zagreb.
Da bi se Republika Hrvatska mogla ravnomjerno razvijati potrebna joj je regionalizacija. No, što je regionalizacija?
Regionalizacija je pojam sastavljen od dvije riječi: 1. već spomenute latinske riječi regio i 2. grčke riječi isim što označava put, pokret, Dakle, regionalizam, odnosno regionalizacija označava proces razdiobe političke vlasti jedne države na više administrativnih jedinica, kao i prijenos ovlasti sa središnje vlasti na regije. To je pojam suprotan od pojma unitarizacije.
Regionalizaciju uvijek prati određeni stupanj decentralizacije, odnosno prijenosa ovlasti iz središnje vlasti na niže jedinice. Stupanj decentralizacije je bitan, jer što je viši stupanj decentralizacije to je država razvijenija. Najbolji primjer za to imamo Kanadu, skandinavske države i države Beneluksa, ali i Švicarsku i Austriju, te Njemačku (federalna država). Mnoge države naglo su se razvile decentralizacijom. U prvom redu tu imamo Španjolsku, Francusku i Italiju.
Sada kada znamo odgovor i na ovo pitanje, lako je odgovoriti i na pitanje zašto regionalizacija.
Regoinalizacija u Republici Hrvatskoj bitna jer je ona preduvijet gospodarsokg i društvenog razvoja Republike Hrvatske. Kolika je i važnost, ali i potreba da danas razgovaramo o regionalizmu, najbolje potvrđuje trend da se pod izlikom racionalizacije Republika Hrvatska dodatno centralizira. Župani po mišljenje i novac koji su zaradile njihove županije idu u Zagreb. To je nedopustivo.
Biti autonoman u političkom smislu znači ne biti pod kontrolom drugog, ali znači također znati preuzeti odgovornost za upravljanje svojom sudbinom. Za razliku od svih drugih županije u Republici, Istrijani se ne boje svojih djela, i zato je Istra danas tu gdje je – u samom vrhu po pitanju razvijenosti u Hrvatskoj.
Dalmatinci ne mogu biti zadovoljni stanjem u kojemu se Republika Hrvatska nalazi, jer je današnji sustav neodrživ i koči pravo Dalmacije na njen ubrzani razvoj. A razvoj Dalmacije upravo koče podijela Dalmacije na četiri dijela, te dijelovi Dalmacije pod jurisdikcijom drugih županija (pola Paga u Ličko-senjskoj; Rab pod Primorsko-goranskom županijom),
Praksa država EU je pokazala regionalizam i decentralizacija dovode do veće efikasnosti u obavljanju javnih funkcija te u konačnici do jeftinijih usluga za sve građane. Brojni primjeri najrazvijenijih zemalja EU koji pokazuju put kojeg Dalmacija mora slijediti.
Ono što su uspješne čini još najuspješnijima su moderne europske regije po pitanju regionalizacije i decentralizacije što može riješiti brojne probleme s kojima se svakodnevno suočavamo u vođenju županija, gradova i općina. Tu se prije svega misli na neiskorištene potencijale bivših i sadašnjih vojnih zona u Dalmaciji, ali i na poljoprivrednim zemljištima.
U Republici Hrvatskoj previše se priča o porezima, ali prije nego što se podiže bilo koji porez treba staviti u funkciju sve postojeće resurse. Iz tog razloga, regionalizam je dobar za Dalmacijum Istru, Rijeku, Slavoniju i ostale regije, ali je i dobar za Republiku Hrvatsku.
Comments