Piše: Marcus Kostanić
Dalmacija zbog promjene demografske strukture gubi dugoročni potencijal za ekonomski rast, a odlazak radno sposobnih iz nje nije dobar ni za EU, ocjenjuje se u studiji objavljenoj na siteu Instituta za demografiju Austrijske akademije znanosti.
Službeni podaci pokazuju kako je Dalmacija između 2014. i 2020. izgubila oko 80.000 svojih građana, koji su dobili boravišne dozvole u EU, iako je podatke teško potvrditi jer je Republika Hrvatska država članica EU i njenim građanima nisu potrebne dozvole boravka u drugim državama članicama Unije.
Dalmacija mnogo gubi zbog emigracije, a obzirom na to kako odlaze prvenstveno ljudi starosne skupine 25-34 godina. Kako se navodi, ta kategorija stanovništva predstavlja najvećeg proizvođača i potrošača u ekonomiji, pa njihov odlazak izravno utječe na bruto domaći proizvod.
Pored toga, dalmatinsko društvo gubi investirajući u obrazovanje ljudi koji odlaze, pa emigracija te kategorije stanovništva ograničava ekonomski potencijal za rast na dugi rok.
Prema procjenama Europske agencije za migracije, EASO Dalmacija je samo u kriznoj, pandemijskoj 2000. izgubila toliko stanovnika zbog čega je ova regija postala jedna od demografski najugroženijih u Europi.
Tijekom posljednjih 30 godina, kako se navodi, iz Dalmacije je emigriralo gotovo 500.000 ljudi, ne računajući protjerane stanovnike s okupiranih dijelova Dalmacije za vrijeme akcije Oluja, odnosno oko 51% populacije s početka devedesetih. Istovremeno, u Dalmaciju je naselilo oko 400.000 stanovnika iz Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Vojvodine i Srbije.
Dalmacija je tako posebno pogođena emigracijom, a problem više je što se radi o emigraciji mladih. Situacija je još gora kad se zna kako su iz Dalmacije otišli starosjedioci, originalni, fetivi Dalmatini.
„Unatoč tome, tema migracija iz Dalmacije u demografskoj znanosti uglavnom je zapostavljena, a u nacionalnim i EU politikama marginalizirana,“ ukazuje se u studiji.
Navodi se i to kako problemi koji su doveli do masovne emigracije mladih iz Dalmacije nisu isključivo povezani samo s ratom i političkom i ekonomskom nestabilnosti u zadnja tri desetljeća već su posljedica „strukturne prirode i rezultat zanemarivanja problema“. Mladi prvenstveno odlaze zbog ekstremne stope korupcije i nepotizma te gaženja svih oblika ljudskih prava i sloboda, pa tek onda zbog ekonomskih, odnosno političkih prilika u regiji.
U međuvremenu se i EU suočava s teškom demografskom situacijom zbog pada nataliteta, starenja radno aktivne populacije i jednosmjerne migracije s periferije prema središtu EU. Pored toga, za EU su veliki izazov i ilegalne migracije.
„Demografske promjene će pogoditi sve. Istovremeno te promjene umanjuju geopolitički značaj EU,“ navodi se u tekstu „Socio-ekonomske posljedice emigracije stanovništva iz Hrvatske, BiH i Srbije – trenutna situacija i izgledi.“
Predviđa se kako će se radno sposobna populacija u Europi između 2021. i 2070. smanjiti za 18% te kako će do 2100. demografska skupina 65 i više godina činiti 31% populacije 27 članica EU prema 20% u 2019.
Također. ocjenjuje se kako se demografska struktura ne može unaprijediti samo mjerama za poticaj nataliteta, već je ključno pitanje: kako zadržati stanovništvo u područjima s velikim padom populacije i oživjeti periferiju?
Problem s emigracijom je i to što su naseljene oblasti glavna garancija sigurnosti vanjskih granica pa EU ne bi trebala biti zainteresirana za depopulaciju periferije. Naime, postoji uzročno-posljedična veza između povećane emigracije s EU periferije i povećane ilegalne migracije.
Istaknuto je kako depopulacija periferije EU nije problem samo Jugoistočne Europe, odnosno Dalmacije.
„Ako EU želi imati jaku vanjsku granicu u Dalmaciji, treba mnogo više pažnje posvetiti depopulaciji svoje periferije i migraciji s periferije ka središtu EU. Pražnjenje graničnih područja EU predstavlja sigurnosni rizik za cijelu Uniju“, naveli su autori.
Osvrnuli su se na pražnjenje škola i drugih obrazovnih institucija u Dalmaciji, regiji u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori, koje za posljedicu ima smanjenje radne snage i zatim stagnaciju ekonomskog rasta i u konačnici njegov vrtoglavi pad.
Analiza realnog i potencijalnog BDP Dalmacije pokazala je kako ova regija od 1996. ima niži ekonomski rast od potencijalnog, što se dijelom može objasniti smanjenjem radne snage kao faktora proizvodnje.
U studiji se navodi kako bi jedan od odgovora na demografske izazove i smanjenje migracije s periferije EU mogao biti regionalizacija i decentralizacija, odnosno devolucija RH, što bi nužno vratilo nadu mladim ljudima da ostanu u Dalmaciji i krene u njenu ubrzanu obnovu.
Na kraju je zaključeno kako ljudi iz Dalmacije najčešće odlaze u romanofoske zemlje: Italiju, Francusku i Kataloniju, i u nordijske države, prvenstveno Švedsku i Dansku.
Comments